U ratovima koje je Srbija vodila za oslobođenje Turaka, Austrijanaca, Nemaca, Bugara, srpska vojska nije imala uniforme, već je bila u opancima, seljačkim čakširama, u gunjevima ko je imao, više su bili goli nego obučeni. "I ne samo to, nego im nije padalo na pamet da traže "ratne dnevnice", platu, boračku penziju, nego se svaki na svoj trošak hranio, odevao i naoružavao, nego je još svaki, prema mogućnostima, u gotovom novcu ili u stoci, doprinosio da se mogu kupiti topovi i municija i da se podmire drugi opšti troškovi"(citirano, Istorijski časopis, Prosveta Beograd, 1969. g, st. 287-289).
Danas neki iz Niša, Kuršumlije, Leskovca, tuže državu da dobiju "ratne dnevnice"

Marković upravo reče da je trebalo ukloniti granicu prema neprijatelju ponuđenu Londonskim ugovorom, prema Hrvatima, i okupirati ga. Pa to nas je koštalo milion pobijenih u NDH koja nas je proglasila okupatorima.

I to sve valjda zbog Londonskim ugovorom predviđenog rumunskog Banata, a Rumuni su nam tada bili prijatelji kijima nismo dali Banat da bi odbacili granicu sa Italijom u Zadru i okupirali Hrvate.

Banat je pripojen Kraljevini Srbiji, a ne nekakvoj državi SHS, pte svega zahvaljujući banatskim Srbima. Oni su 31. oktobra 1918, formirali prvi Srpski narodni odbor u Vojvodini, koji je na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 25. novembra 1918. zajedno sa ostalim Srbima proglasio prisajedinjenje. Svoj doprinos dao je i Mihailo Pupin, koji je na Versajskoj mirovnoj konferenciji izdejstvovao da SAD ne priznaju Londonski sporazum. Time je Srbiji ostavljena mogućnost i da prisajedini Banat i da sama odredi svoje zapadne granice. Dakle, nije bilo nikakve potrebe za nekakvom zajedničkom državom sa Hrvatima i Slovencima.