Filip Švarm: Jadan on i mi s njim

Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog.

Da ne povjerujete! Šok! Ovisnici od obraćanja predsjednika Srbije u krizi! Pink i Informer ublažavaju, ali ne liječe simptome. A onda je, nakon dvadeset i četiri sata drame, Aleksandar Vučić zagrmio na RTS-u. Tu je ponudio dijalog jer – „razgovor je ljekovit.“

Kako vidi liječenje, demonstrirao je na novinarki. Mučenoj ženi je drhtao glas dok ju je isljeđivao zbog spikera Radio Beograda koji je nakon čitanja, isparao papir sa saopćenjem SNS-a. Riječ je bila o najtežem napadu na RTS u novijoj istoriji sa pozicije razobručene moći. Ova emisija zauvijek bi trajala da mu se novinarka u krajnje mučnoj atmosferi nije izvinula. Vučić je morao javno poniziti i nju i TV kuću gdje gostuje. D.J. Vučićević i D.J. Žeks sigurno su od sreće blistali kao neonske reklame u noći.

Etička, a ne obojena revolucija

Svejedno, Vučić je za dijalog. Na podsjećanje Rektorata Univerziteta u Beogradu da ova institucija i on nisu nadležni za pregovore o studentskim zahtjevima, rekao je da su to besmisleni i sumanuti izgovori.

Mada je za svakog političkog protivnika imao prigodnu uvredu, ipak je pažljivo mjerio riječi govoreći o pobunjenim studentima. No, ne treba prebrzo stvarati zaključke – dobili bi i oni svoje da ih, kao što Vučić dobro zna, ne podržava više od pola zemlje. U tom pravcu, nagovijestio je pregovore sa studentima, najvjerojatnije preko posrednika – ma što god to bilo.

Providan je pokušaj predsjednika Srbije da zamuti vodu i posije sjeme sumnje i razdora među djevojke i momke koji vode etičku revoluciju, kako kaže Đorđe Trikoš u „Vremenu“. Valjda računa da je više od dva mjeseca blokada i drugih protesta izazvalo zamor, pa će ih kako-tako potkupiti. Do sada mu se u tom pravcu BIA nije istakla, a sva je prilika neće ni u budućnosti.

Jer, u svojoj televizijskoj grmljavini, Vučić na sve što mu studenti poručuju ne daje ni pet para. A najvažnije – nikako da shvati svoje ustavne nadležanosti. Prema njemu, sve je u zemlji sjajno, samo je na djelu „obojena revolucija“.

Serijski autogolgeter

U svađalačkom tonu, predsjednik Srbije se pokušao predstaviti kao zaštitnik poniženih i uvrijeđenih. Njih, skupa sa njim i SNS-om, „odnarođene elite“ smatraju „nižom rasom.“ Zapravo, iza ovog se krije pokušaj prikrivanja da su protesti zahvatili čitavu Srbiju, čak i mala mjesta gdje ih nikad nije bilo.

Zato tobože razgovora sa narodom. No, turneja po Rasinskom okrugu završila se serijskim autogolovima – čim šutne u vlastitu mrežu, odmah izvadi loptu, postavi na gol-liniju i raspali špicom. Sada je na RTS-u pokušao vaditi štetu tvrdnjama da se on nikome ne dodvorava. Što drugo da kaže?

Naime, poslije turneje u Rasinskom okrugu svima je jasno da predsjednik Srbije nije u stanju ni da sasluša, a kamo li razgovara. Ako nešto nije u redu, kriva je većina ministara s kojom je ionako nezadovoljan. Može li mu itko od njegovih reći da nije i predsjednik vlade?

Ipak, vrijedno je Vučićevo priznanje da se ne skida s televizija kako bi obodrio svoje posustalo biračko tijelo. Ova zloupotreba nacionalnih frekvencija u stranačke svrhe, njemu je sasvim prirodna.

„Tupilo od nekuženja“

Zadati elementi obraćanja šefa države – hvala na pitanju – u potpunosti su ispunjeni – red hvalisanja, red kukanja, red vrijeđanja, pa sve iz početka. On je taj koji dijeli i daje, bez njega nema ničeg, možda čak ni Srbije.

„Tupilo od nekuženja“, što bi rekao Ivančićev Robi K, izazvala je optužba oponenta za kriminalizaciju i dehumanizaciju njega i njegove ekipe… Pa baš to, sistematski i duže od decenije, on radi drugima – lično i preko režimskih medija koji zauzimaju bar tri četvrtine tržišta. Tko ne vjeruje, neka prevrti televizijske ekrane i pogleda kioske.

Dirljiv moment je nastupio kada se Vučić požalio da, „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Jadni oni, jadan on. Međutim, majke i očevi pojedinih studenta koje na najogavniji način demonizira naprednjačka medijska mašinerija – ne pate. Naročito ne oni čije su kćerke gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica. Najteže je familiji najmoćnijeg čovjeka u državi – ona dođe kao nacionalno dobro.

Kad se pod Vučićevo gostovanje na RTS-u podvuče crta, jasno je da po svaku cijenu želi okončati proteste. Platiće koliko mora, ali mu ne pada na pamet da išta mijenja u svojoj politici. Pitanje zato glasi – osim ako se neće izdirati ne eventualne sugovornike, kako i o čemu taj čovjek misli voditi dijalog?

(Vreme)