Nobelova nagrada za ratove i ubijanje dece

Progoni me ovih dana slika trogodišnjeg dječaka koji se utopio sa bratom i majkom u pokušaju da pobjegnu od rata u Siriji. Kao da mi nešto kaže da nisam dovoljno učinio da ukažem na krivce za smrt ovog dječaka i druge djece, za ubijanja, razaranja i patnje miliona ljudi na područjima koja su zahvaćena krizama i ratovima koji se vode zbog američkih ili nečijih drugih imperijalnih interesa.

Slika nesrećnog dječaka, koga je izbacilo more na obalu, drugačija je od svih drugih, ona se ne može gledati, otplakati, prećutati i zaboraviti.

Ova slika opominje i podsjeća na svu nehumanost, nepravdu i razvrat ovog svijeta, svu pobijenu djecu i izginule u svjetskim i drugim ratovima u poslednjih sto godina,  sve žrtve od Hirošime i Nagasakija do Avganistana, Iraka, Libije, Sirije i Ukrajine i sve Hitlere i druge krvnike 20. i 21. vijeka.

Ćutanje većine medija, političara, intelektualaca, civilnih aktivista i drugih o uzrocima ovakvih tragedija i odgovornosti onih iz vrha svjetske piramide zla ima obilježja saučesništva u ubijanju djece i drugih. Istina, mediji su objavili i prenijeli sliku ubijenog dječaka, a sve drugo što je  objavljeno u vezi sa ovim bilo je lešinarenje, samo jedna od vijesti u crnoj hronici koju pamtimo dan ili dva, plaćeno naricanje, svođenje tragedije na izbjeglički problem, manipulisanje da je smrt dječaka na savjesti svijeta i pokušaj da se sakrije odgovornost najodgovornijih za ovu i slične tragedije.

Vrhunac licemerja je kada francuski premijer, kao jedan iz grupe odgovornih svjetskih političara, uz sliku ubijenog dječaka poručuje da je potrebna hitna akcija i evropska mobilizacija, ili kada Anđelina DŽoli kritikuje razvlašćene i nemoćne Ujedinjene nacije za postojanje problema izbjeglica iz Sirije i drugih ratom zahvaćenih područja, umjesto da osudi SAD za izazivanje ratova i postojanje izbjegličkog problema. Problem izbjeglica rješava se jedino zaustavljanjem i odustajanjem od sadašnjih i budućih ratova, jer samo tada neće postojati problem zbog kojeg većina želi otići iz ratom zahvaćenih područja.

Najodgovorniji za smrt trogodišnjeg dječaka je predsjednik SAD Barak Obama zbog toga što je podsticao i odobrio rat u Siriji koji je izazvao ubijanja, razaranja, izbjeglice i drugu destrukciju. Da je Barak Obama opravdao dobijenu Nobelovu nagradu za mir, promijenio imperijalnu američku politiku i odustao od rata u Siriji i drugim državama, dječaci Ajlan i Galip, kao i njihova majka, bili bi živi, ne bi bilo izbjeglica i ne bi milioni Sirijaca, Iračana, Libijaca i drugih bili ubijeni, raseljeni i unesrećeni. 

Baraku Obami treba oduzeti Nobelovu nagradu za mir koju je nezasluženo dobio, a ukoliko se to ne učini, svi dobitnici bi trebalo da vrate ovu nagradu ili da odustanu od njenog prijema. Takođe, Baraku Obami i drugim zaštićenim treba biti suđeno zbog odgovornosti za ratne i druge zločine.

Da bi bilo manje nepravde, zla, ratova, ubijanja i drugih tragedij,a potrebno je srušiti uspostavljeni svjetski poredak. Bitni preduslovi za to su odustajanje ili spriječavanje SAD i drugih država u ostvarivanju imperijalnih i neokolonijalnih ciljeva, reafirmisanje uloge Ujedinjenih nacija, istupanje ili odustajanje od članstva i učešća u NATO i drugim međunarodnim organizacijama koje su u službi američkih i drugih interesa, onemogućavanje da se SAD i druge države miješaju u unutrašnje stvari suverenih država, nebiranje i nepodržavanje političara koji služe ili se ne suprotstavljaju ovakvim interesima i stvaranje svjetskog pokreta otpora imperijalnoj politici i ciljevima američkog i drugih režima.

Autor je predsjednik Centra za humanu politiku