Osam predsednika Srpske

Milorad Dodik preuzeo je dužnost predsjednika Republike Srpske, poljubio srpsku trobojku, prekrstio se i tako postao osmi iskušenik jedne istorijske i sudbonosne pustolovine srpskog naroda zapadno od Drine u potrazi za opstankom, državnošću, političkim, kulturnim i nacionalnim egzistiranjem u "nemjestu", u "nedoba". Iako predsjednička funkcija ne sadržava neka naročita ovlašćenja, u njoj se oličavaju i ogledaju politička zrelost, entuzijazam, snaga i stabilnost Republike Srpske.

O kakvom iskušenju je riječ svjedoče dramatična iskustva Dodikovih sedam prethodnika, koja svaka na svoj način objašnjava i upotpunjuje mozaik osamnaestogodišnjeg porađanja, posrtanja i odolijevanja srpskog entiteta u BiH. Prvi predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić danas je u Hagu, gdje brani istinu o sebi i svom vremenu, ali i narodu i njegovim idejama koje su ga udjenule u gusle, ali i otpremile iza rešetaka. Psihijatar i pjesnik koji je bio na čelu srpskog naroda tokom građanskog rata u BiH ostaje upamćen i po kontroverznim odnosima sa Miloševićem i Mladićem, čije posljedice su još uvijek aktuelne i prepoznaju se u latentnim i zloćudnim srpskim razmimoilaženjima i podjelama. Jedni misle da ih je previše slušao, drugi da im se suludo suprostavljao, treći da je previše sanjario, a četvrti da bi bilo bolje da se držao stihova i seansi. Kako bilo, Karadžić je od 1996. do 2008. godine predstavljao najtraženiju hašku lovinu, a njegov dr Dragan David Dabić ostaje ne samo kao inspiracija za filmove i romane, već i obrazac za etnopsihološka istraživanja .

Na prvim poslijeratnim izborima Karadžića je naslijedila Biljana Plavšić, profesor biologije i "čelična lejdi" koja je kao potpredsjednik RS bila kadra da izjavi kako može da pogine i šest miliona Srba da bi preostalih šest živjeli u slobodnoj svesrpskoj državi. Dobrovoljno je otišla u Hag, priznala sve za šta nije kriva, pa je mnogi i danas smatraju izdajnikom. Razvlastila je Pale i Banja Luku pretvorila u prijestonicu, politički začela Dodika i objavila memoare "Svedočim" u kojima po raznim osnovama optužuje dojučerašnje saborce iz SDS-a, ponajviše Karadžića i Krajišnika. Nakon tamničenja u Švedskoj, penzionerske dane tihuje kod brata u Beogradu. Treći predsjednik Republike Srpske Nikola Poplašen najkraće se zadržao na ovoj funkciji. Nakon što je 1998. godine pobijedio Plavšićku, profesora Pravnog fakulteta i radikala marta 1999. smijenio je visoki predstavnik Španac Karlos Vestendorp, istog dana kada je nametnuta i arbitražna odluka za Brčko. Neslavno je završio i četvrti predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović. Stari kadar SDS-a, koji je jedno vrijeme bio i srpski član Predsjedništva BiH, optužen za organizovani kriminal, godinama se razvlačio po sudovima i zatvorima, da bi na kraju bio oslobođen krivice, ali politički skrajnut. Njegov potpredsjednik, tadašnji stranački kolega i prvi predsjednik Republike Srpske koji je nametnutim ustavnim aranžmanom "okićen" sa dva potpredsjednika, Bošnjakom i Hrvatom, Dragan Čavić, ostao je upamćen po čitanju izjave o Srebrenici i gašenju Vojske RS. Danas vodi opozicionu Demokratsku partiju i važi za veoma zahvalnog sagovornika međunarodne zajednice. Tragično je završio i prvi SNSD-ovac koji je obavljao funkciju predsjednika Republike Srpske, Milan Jelić. Čovjek čije ime nose jedan fudbalski stadion i fondacija koja stipendira najbolje studente pobjedio je Čavića na izborima 2006. godine, ali već septembra naredne godine preminuo nakon srčanog udara. Na vanrednim izborima nasljeđuje ga profesor prava Rajko Kuzmanović, čiji mandat je uglavnom prolazio u sjenci novoizabranog predsjednika Milorada Dodika. Starog akademika najviše ćemo pamtiti po paroli "Svi smo mi Mile"!

Sa svakim od sedam prethodnika Dodik ima ponešto zajedničko. Sa Karadžićem ga najčešće porede mediji iz Sarajeva, aludirajući valjda kako je nezavisni poslanik iz ratnog doba i prvi opozicionar u Republici Srpskoj danas najveći zaštitnik onoga što protivnici Dejtonskog sporazuma i portparoli unitarne BiH nastoje da identifikuju sa Radovanom: ustavne utemeljenosti, teritorijalne prepoznatljivosti i nacionalne samosvijesti Srba s lijeve obale Drine. Kako bilo, neosporno je da su Karadžić i Dodik dvije najharizmatičnije ličnosti u kratkoj istoriji Republike Srpske, uz pretpostavku da je prvi već rezervisao mjesto u čitankama, pjesmama i mitovima, a da aktuelni predsjednik može napraviti i nešto mnogo više, ozbiljnije i dugovječnije, ali i da prouzrokuje posve suprotan scenario. S druge strane, Dodik je posebnim sponama vezan i za jedinu ženu koja je bila na čelu Republike Srpske. Iako mnogi njegovi sljedbenici ne dijele Dodikove simpatije prema Biljani Plavšić, on joj nikada nije okrenuo leđa, manje zbog zahvalnosti što ga je svojevremeno počastila premijerskim mandatom, više rukovođen onom emotivnom silinom i ponositošću koja i ponajviše karakteriše bivšeg košarkaša iz Laktaša. Takođe, Poplašen i Šarović, iako su nekada bili njegovi najljući politički protivnici, danas sve otvorenije podržavaju Dodikovu nacionalnu politiku. S druge strane, iako mu je Dragan Čavić jedini prethodnik koji ga trenutno javno kritikuje, ne treba zaboraviti da je upravo on omogućio povratak Dodika na vlast prije četiri godine i da njih dvojica nisu zauvijek i nepomirljivno okrenuli leđa jedan od drugog, iako se danas upravo tako čini.

U svakom slučaju, osmi predsjednik najavio je da će se zalagati za jaku, prosperitetnu i demokratsku Srpsku, kako ustavne reforme i evropske integracije neće platiti razvlašćivanjem entiteta, ali i da namjerava graditi partnerske odnose, ne samo sa Rusijom, Kinom i Izraelom, već i sa SAD i zemljama Dalekog istoka koje uvažavaju RS. Na ceremoniji polaganja predsjedničke zakletve u Banjoj Luci prisustvovalo je dvadesetak stranih ambasadora, brojni uticajni gosti i visoke zvanice, što nedvosmisleno ukazuje da se pozicija Republike Srpske značajno mijenja i da je Dodikova politička vizija jasna, razborita, državnička,... No, za dostizanje zacrtanih ciljeva potrebno je i više od toga. Za početak, da je načisto sa iskustvima svojih prethodnika.