Arogancija „Velikog brata“, istorija i suverenost

Lako je vrijeđati neku zemlju gdje si gost, kao sadašnji albanski premijer, i praviti se važan, kada se iza sebe ima NATO, Brisel, krstareće, „inteligentne rakete“, prijetnje sankcijama, ucjenama, i slično. Ali stvari na bojnom polju, uprkos nadmoći neprijatelja, nisu baš uvijek tako stajale. Podsjetimo se nedavne historije.

Godine 1988. albanski terorizam na Kosmetu bio je u punom jeku. Sam američki predstavnik u Jugoslaviji je to izjavio, s tim što je kasnije govorio da su to borci za slobodu. Bili oni teroristi ili borci za slobodu, oni su ubijali Srbe, uglavnom civile i policijske službenike; njih preko sedamsto u 1998. godini. Takođe je dokazano da su čitavi odredi terorista, pod nazivom "Atlantska brigada", bili obučavani i inozemstvu, posebno u SAD.

Ključni čovjek koji je objedinio sve albanske terorističke organizacije u svijetu bio je američki diplomata Ričard Holbruk! On je 1998. godine, na jednom skupu u Njemačkoj, javno saopćio da se na Kosovu i Metohiji pravi nova albanska država koja mora imati jaku vojsku.

Holbruk je dakle, na tom skupu u Njemačkoj, zapravo udario temelje albanskoj vojsci na KiM. Pod njegovim vođstvom, pripadnike nekadašnje OVK obučavali su penzionirani instruktori američke vojske. Na skupu u Njemačkoj dogovoreno je da se, kad počne agresija NATO na SRJ, na KiM u borbu protiv združenih snaga bezbjednosti SRJ, uključe sve albanske terorističke organizacije iz svijeta i priključe već formiranoj, ali nedovoljno jakoj OVK.

Te 1998. godine, dogovoreno je da se najbolji kadrovi tih organizacija uvrste u sastav, po zlu čuvene, "Atlantske brigade" (njih oko 7000 boraca iz SAD i zemalja Zapada), koja je uz sudjelovanje sa "Drugom albanskom armijom" (10.000 ljudi), 9. aprila 1999. godine sa teritorije Albanije pokušala pješadijski da umaršira na teritoriju SRJ, na liniji graničnih prijelaza Morino i Košare. Taj pokušaj su slomile združene snage vojske i policije SRJ i od tog se poraza albanske jedinice do kraja agresije NATO na SRJ nisu oporavile.

Nažalost, Srbi u ovim vremenima potpuno zakazuju kada se radi o diplomatskom bojnom polju. Stalno daju neke ustupke i prepuštaju, malo po malo, Kosmet Albancima. Očajnički krik upućen albanskom premijeru od strane srpskog premijera: „Kakve veze Albanija ima sa Kosmetom“, krajnje je deplasiran. Albanija ima i te kakve veze sa sadašnjom Republikom Kosova. Ona će, kako sada stvari stoje u albanskoj projekciji, a skupa sa polovicom Makedonije, te možda i sa Preševskom dolinom, činiti „Veliku Albaniju“. I, treba upamtiti, sve provokacije dolaze iz same Albanije iza koje stoji „Veliki brat“. On je taj koji je dao u zadatak, prvo fudbalerima sa albanskom zastavom, a onda albanskom premijeru da ispolji ovakvu neviđenu diplomatsku drskost. Poruka je jasna: „Samo vi paktirajte s Rusima, i pravite s njima jalove vojne parade, mi na vašoj teritoriji možemo raditi što hoćemo“!

Da se podsjetimo još malo historije.

Koncem šezdesetih prošlog stoljeća, u službeni posjet Kanadi, došao je francuski predsjednik De Gol. Tada je u Montrealu uzviknuo „Viv l Kebek libr“ („Živio slobodan Kvebek“ –kanadska provincija). ISTOG ČASA je od strane kanadskih vlasti zamoljen da napusti ovu državu! To se zove suverenost!

Državni vrh Srbije nije imao petlje da to uradi. Štaviše, dozvoljava albanskom premijeru da ode u Preševsku dolinu i da tamo drži političke govore!? Izgleda da samoponižavanju nikad kraja.