U iščekivanju Velikog brata

Kako su najavili mediji[1], Veliki brat se ponovo vraća na male ekrane, ovaj put sa poznatim ličnostima – novim apostolima Velikog brata. Možemo se zapitati, kako neko ko je Veliki kao što je Brat može biti na nečem malom kao što je ekran? Očito je taj Veliki toliko svemoguć da se može „pojavljivati“ i na malom ekranu. S velikim nestrpljenjem – jer nem možemo sa malim nestrpljenjem čekati nešto tako veliko kao što je Veliki brat – čekamo to veče, da ponovo počne Veliki brat i da se javi ukućanima kao što se Bog javio Mojsiju i da im prve zapovjesti. Doći će do Bratojavljenja, novog praznika u kalendarima ljudske svijesti.

Kormilo svijesti i brodolom humanizma

Naši horizonti sve više dobijaju oblike ekrana. Činjenica je da televizija danas igra vrlo važnu ulogu u svakodnevnom životu, uključujući u to i našu svijest, koja, u jednom širem smislu, ne može biti izuzeta od njenog uticaja. Štaviše, naša svijest se skoro apsolutno povinovala ovom moćnom sredstvu današnjice, u odnosu na koga ona sve više i više zauzima podređenu poziciju. Usidrenu čvrsto u naše živote, vjetar kritike skoro nikako ne uspjeva da je poljulja.  Tako televizija postaje snažan faktor pri formiranju svijesti čovjeka koji bitiše u ovom vremenu, te potencijalno, a vrlo često i aktuelno, sredstvo za manipulaciju ljudima. Taj medij je često instrumentalizovan u svrhu oblikovanja svijesti ljudi ili određene ciljne grupe.

Televizija je prerasla u prozor naše svijesti. Sa tog prozora mi imamo pogled na svijet i stvari oko nas. Ali moja namjera nije da predstavim televiziju isključivo u lošem kontekstu. Sasvim sigurno, ovdje ne postoji indicija da se zasjeni njeno pozitivno odličje, naročito kada je u pitanju njena čisto informativna dimenzija. Na kraju krajeva, ništa na ovom svijetu samo po sebi, i po svojoj prirodi, nije zlo, zlo je samo zloupotreba svega toga. Zlo je zloupotreba slobode koja je ljudima podarena. Iz tog razloga bi trebalo znati i prepoznati elemente i sredstva zloupotrebe, kako ne bismo donosili pogrešne zaključke u cjelini. Drugim riječima, potrebno je određene televizijske pojave stavljati na kritičku vagu i na njoj vagati šta je tu dobro, a šta loše.

Jedna od tih pojava koje zaslužuju da se na nju kritički osvrnemo i da dobro preispitamo njen smisao, jeste upravo Veliki brat. Brod na čijem je kormilu Veliki uplovio je u našu luku. Trampili smo u toj pomorskoj trgovini religijski dogmatizam za politički. Sve što dolazi sa Zapada mi bez razmišljanja iskrcavamo na svoju obalu. U ovoj metafori, more je medij, brod je televizija, a kormilo služi za upravljanje televizijom, a to je danas u stvari upravljanje ljudskom svješću. Kad god je Veliki brat na televiziji, on je tada istovremeno za kormilom naše svijesti. Kakve to posljedice može imati to tek treba da vidimo.

Veliki brat i duhovni sunovrat

Postavlja se pitanje šta je suština Velikog brata, šta je njegova poenta, i da li je to čista zabava ili, pak, tu postoji još nešto što je vješto upakovano u zabavu da bi se sakrilo od naših očiju? Nastojanje da se na ovo pitanje da odgovor, izaziva slutnju da pored površnosti koja nam se plasira preko malih ekrana, postoji druga strana, jedna okultna dimenzija koja stoji u pozadini svega toga. Može se konstituisati čitav sistem argumentacije koja na to upućuje.

Prvo, krenimo od samog simbola Velikog brata. Njegov zaštitni znak je oko. Šta bi moglo da simboliše to ,,oko“ i o čemu se ovdje zapravo radi? Treba reći da oko kao simbol ima izvjesnu dubinu. Naime, oko je hrišćanski  simbol koji predstavlja Boga Oca. Na primjer, po hrišćanskom predanju, prilikom Hristovog krštenja, kao što je poznato, nebesa su se otvorila i sa njih je ka Hristu poletio golub koji simbolizuje Duha Svetoga. Ako pogledamo ikonički prikaz ovog događaja, vidjećemo da na nebesima poput Sunca stoji jedno oko, kao istočnik svjetlosti, i to ,,oko“ predstavlja Boga Oca. Ovakvih primjera, vezanih za simboliku oka u hrišćanstvu, naravno, ima više. Ovdje se samo navodi jedan od njih.

Međutim, zajedno sa golubom, oko možemo naći i na obilježju Reda istočnih templara, kao vjerske sekte, gdje ova simbolika ima okultna značenja, koja bitno odudaraju u odnosu na njenu hrišćansku dimenziju. Samo ova činjenica, pored ostalog, upućuje na postojanja okultne dimenzije ovog famoznog medijskog fenomena. Nit argumentacije se ovdje ne prekida, naprotiv, ona se nastavlja i nadalje nas uvjerava da ova analogija nije nimalo slučajna. Ako uzmemo u obzir atribute koje ima Veliki brat, doći ćemo do toga da on sve vidi, sve čuje, sve zna, a pored toga je i nevidljiv. Aluzija je jasna! Ukućanima koji su na neki način odabrani – pa i ovo ,,odabrani“ se može posmatrati iz perspektive koja se ovdje pokušava iskristalisati – on postavlja zadatke koje oni treba da ispunjavaju. Istima se preporučuje da ne krše zapovjesti Velikog brata jer im u tom slučaju slijede kazne. Oni sami nemaju nikakve veze sa spoljašnjim svijetom i u tom smislu je porušen most između ove dvije strane koje jedino Veliki brat, kao takav, može da premosti. Za sve subjekte koji u ovome participiraju, on je objekat. Zatim postojanje ispovjedaonice u kojoj se ukućani njegove kuće ispovjedaju Velikom Bratu, konsoliduju osnove za još jednu metaforu.

Napuštanje kuće je kao napuštanje svijeta, odnosno smrt. Ponovni povratak je vaskrsenje u tom smislu. Previše je ovakvih paralela da bi se one okvalifikovale kao slučajne. Na sve ovo sam ukazivao s početkom prvog serijala. Naziv serijala koji je poslednji emitovan, na neki način to sve potvrđuje. Veliki brat – Ljubi bližnjega svoga. Dakle, jedna od dvije najveće Božje zapovjesti veže se za Velikog brata. Sunovrat duhovnih vrijednosti i subverzija tradicionalnog sistema vrijednosti je, po svemu sudeći, „promisao“ Velikog brata. Razvoj čovječanstva donio je jedno novo trojstvo: simulacija – globalizacija – profanizacija. Ne bi me začudilo ako sljedeći serijal ponese ime Ljubi Velikog brata svoga.

Veliki brat i majka Srbija

Velikog brata nije rodila majka Srbija, ali je on očito usvojen u našu porodicu. U otuđenom svijetu moderni čovjek od rodbine jedino ima Velikog brata. Upravo takav potreban je savremenoj civilizaciji. U njegovom formiranju tradicija se nameće kao prepreka, zato joj treba oduzeti značaj. I u Srbiji se, po svemu sudeći, stvar razvija u tom pravcu. Autoritet Velikog brata treba da supstituiše tradicionalne autoritete. Majka Srbija svojim autoritetom ne može da vaspita Velikog brata. Štaviše, Veliki brat vaspitava naciju. Poslije državne centrifuge, ispiranje mozgova je neminovni slijed događaja. Narod će da gleda i glasa. Možda se na izborima glasanjem ne mogu izbaciti ukućani vlasti, pa nek onda glasanjem narod izbacuje ukućane iz kuće Velikog brata. Povrh svega, dobićemo nove zvijezde, nove estradne ličnosti koje će poslužiti kao uzor našoj omladini. Postavlja se pitanje: šta radi majka Srbija da zaštiti svoju djecu od Velikog brata? Majka Srbija priča svojoj djeci da je Velikog Brata donijela roda, i mi u to vjerujemo. Majka Srbija, izgleda, za Velikog brata dobija alimentaciju sa Zapada.

Logor logosa

Veliki brat je logor logosa, zatočeništvo smisla koje u njegovoj ustaljenosti treba da prihvatimo kao normalno. On je civilizacijski simbol, ogledalo savremenog društva. Kuća Velikog brata ima hedonističku fasadu, ali ta fasada ne može sakriti okultnu arhitekturu koju naziremo. Emitovanje sadržaja sa okultnom pozadinom sa sobom nosi recepciju istog. Ne nalazimo slučajno kod Velikog brata na religijske motive. Ovaj rijaliti šou je očito blasfemičan u svojoj suštini. Možemo govoriti i o nekoj vrsti socijalno-psihološkog eksperimenta koji se preko rialiti programa sprovodi nad ljudima. Dokle su ljudi spremni da idu i šta su ljudi spremni sve da pogaze zbog novca, pokazuju nam upravo ovakvi serijali. Profit je postao temelj svih ljudskih vrijednosti. Vrlina se veže za stizanje novca, a to rezultira konstituisanjem jedne etike koja ide u tom pravcu da afirmiše samo djelatnosti koje za ishod imaju materijalnu korist. Novac svemu daje smisao, pa tako i samom životu. Pragmatizam je dominatan pravac ljudske misli. Sve te vrijednosti agresivno se postavljaju u odnosu na duhovne vrijednosti. Diskreditacija se nameće kao usud tradicionalnog sistema vrijednosti. Pogled na svijet prelazi u pogled na ekran.

Mediji su sila koja utiče na ljude i u miru i u ratu. Mediji danas vrše kompoziciju stvarnosti. Nije istina ono što se zaista desilo, istina je ono što se desilo u medijima. I dok je u nekim zemljama medijskim putem isceniran rat, druge u miru dočekuju Velikog brata. Nekome rat, nekome Veliki brat.