Razjašnjena misterija Vučićevog „unutrašnjeg dijaloga“

'Što više, kao drvo, rastemo u vis ka nebu, kroz vjetrove i kišu ka Bogu, tim dublje moramo ponirati korijenjem kroz blato i podzemne vode ka paklu'

(Milorad Pavić, Hazarski rječnik)

Nakon mog zadnjeg obraćanja auditoriumu preko NSPM-a gdje sam tvrdio da je od 'novo-vučićevih' vremena, ergo (dakle) od sada, u Srbiji sve zacrtano za slijedećih par decenija i da se, ipso facto (samim tim) nema više što, ni o čemu, pisati, stigle su mi brojne reakcije stotine čitalaca kako na spomenutom sajtu tako i na mom privatnom mejlu. Uglavnom, rečeno mi je da se ima i dalje o čemu pisati, da nije sve tako crno kao što tvrdim i da ne smijem odustati od daljnje borbe, a sve sa onim poznatim prizvukom: 'Nada umire posljednja'.

Posebno sam, međutim, bio zamoljen da objasnim značenje 'unutrašnjeg dijaloga' (internum dialogus). Ta NjEGOVA sintagma, spoj ontologije, fenomenologije i transcendencije, kao da je izišla iz Delfijskog proročišta, a koja je najveće srpske mislioce skoncentrirane u SANU stavila na Tantalove muke jer ni oni nisu shvatili o čemu se zapravo radi.

Ja sam, naravno, kao pametnica, odmah znao o čemu se radi. I tada mi se postavila hamletovska dilema: 'pisati ili ne pisati', ali me je konačno dirnuo apel mojih čitalaca kojima moj narcisoidni ego nije odolio. Vjerujući također da medijski prostor treba osloboditi od višemjesečnih uzaludnih diskusija ('vanus disputatios'), odlučio sam da se ipak oglasim tim povodom. Poveo sam 'internum dialogus' sa svojim alter ego-om unutar moje podijeljene ličnosti, i došao do slijedećeg zaključka ('conclusio') čiji analitički kognitivni tok prenosim u cjelini.

I come in peace ('Samo da rata ne bude')

Govoreći o 'internom dijalogu', NjEGOV formirani mentalni sklop mirotvorca stavio je u prvi plan osnovnu poruku Isusa Krista: 'Dolazim u miru'.

I ništa nas ne može od toga odvratiti, tvrde njegovi fanovi, mirovnjaci. Pritom vam pružamo, vama amerima, natovcima, ovk-ovcima i sličnima, ne samo lijevi i desni obraz, nego i čitavu zemlju. Možete nas bombardirati, klevetati, oduzimati nam teritorije, ucjenjivati, prodavati organe ubijenih Srba, itd., mi ćemo vas i dalje voljeti i na svaku vašu ružnu riječ uzvratiti sa deset lijepih.

A što se tiče pregovora o Kosovu, možete nas ignorirati do besvjesti, stvoriti vašu vojsku, tjerati i ubijati preostale Srbe, uništavati crkve i samostane, praviti pogrome (2004.), eksploatirati tamošnja rudna bogatstva; mi ni zbog ikakvih vaših zločina i provokacija nećemo ratovati. Izdržat ćemo sa takvim stavom sve dotle dok vi ne shvatite da ste bili duboko u krivu, dok se ne pokajete, pređete na pravoslavlje i ne počnete s nama aklamirati: 'Kosovo je Srbija'.

Sve u svemu, nećemo ratovati jer, između ostalog,  i za to, što nemamo više djece za takve stvari; pobili ste ih za vrijeme bombardiranja 1999. godine.

'Smatram da Kartaginu ipak treba uništiti'

Vi ćete dragi čitaoci primijetiti da ovo što sam do sada pričao nema nikakve veze s NjIM ( i nema), da sam se malo zanio i udaljio od glavne teme. Zato se, izvinjavajući se, vraćam 'unutarnjem dijalogu' u NjEGOVOJ interpretaciji.

1.NjEGOV misaoni put (sententiosus itineris) je u zadnjih par godina kristalno jasan i svodi se na : 'Ceterum autem censeo Carthaginem esse delendam' što bi u slobodnom prijevodu značilo: 'Dat ćemo Kosovo za ulazak u Evropu'. A  Balašević bi pritom rekao: 'Važan je princip, sve su ostalo nijanse'.

2.Ovog puta, nijanse ('varieta') ipak imaju neko značenje.

3. Tu ima jedna mala proturječnost. Pošto je ON najjednakiji među prvima ('primus inter pares'), a nema nigdje 'prvih', svi su šestorazredni, ON lično, nikada, ni sa kim, nije u mogućnosti da vodi dijalog.

I kada bi pokušao, svakako ga nitko ne bi razumio jer je NjEGOVA misao nešto najviše ('nec plus ultra'), a pogotovu ga, u ovom času, ne bi razumjeli Srbi (ON: 'Iako Srbi još nisu spremni, želim da, usprkos njima, krenem novim putem u vezi Kosova').

4.Poznavajući ga, čim ON apelira na dijalog, to znači da je već odlučio ono što će konačno biti, što će NjEGOVI glasogovornici (ministri, analitičari, NVO i slični) ubrzo razglasiti preko medija, a narod, sudeći po dosadašnjoj praksi, aklamacijom potvrditi.

Prelazim na suštinu

Nakon evociranja NjEGOVIH ličnih karakteristika, ostaje da se vidi koje je značenje NjEGOVOG 'novog puta'.

1.Ovom prilikom, to ne može biti jednostavno prodavanje magle ('venditio nebulae'): 'Dat ćemo Kosovo za sretnu evropsku budućnost' ('futurum Europaeus').

2.Treba dakle nešto dati, a za uzvrat, tako da narod to vidi, nešto i dobiti, a da se teritorijalno gledano, ništa ne mijenja, da sve bude, kao i sada. Da bude vuk sit i koza cijela (da budu zadovoljni Albanci, Srbi i NATO humanitarni nalogodavci).

3.Ergo, jedino logično značenje NjEGOVOG poziva na 'unutrašnji dijalog' je da se dade Preševska dolina u zamjenu za sjeverni dio Kosmeta do Ibra.

ON misli, da bi se time sve riješilo: Albanci ne bi više bili srpski problem, granice juga Srbije bi se stabilizirale, kosovski mit bi polako pao u zaborav, zadovoljila bi se 'međunarodna zajednica' ('communis internationalis'), a put u Evropu bi bio slobodan.

Mene lično hvata nelagoda povodom ovakvog rješenja. Ima jedna latinska poslovica koja glasi: 'Ex iniuria ius non oritur' ('Iz nepravde ne izniče pravda'). Međutim, sasvim iskreno, volio bih da se ovog puta varam jer ovaj uvrnuti svijet ponekad svašta može da izrodi.