Početna strana > Prenosimo > Napad na suverenitet Srbije
Prenosimo

Napad na suverenitet Srbije

PDF Štampa El. pošta
Ana Filimonova   
petak, 09. jul 2010.

(Fond strateške kulture, 9.7.2010)

Napad na suverenitet Srbije: Evropska unija podržala priznanje nezavisnosti Kosova

Zapadni projekat o Zapadnom Balkanu ulazi u završnu fazu, koja podrazumeva konačno rešenje problema Kosova, to jest, integraciju Severnog Kosova (sa većinskim srpskim stanovništvom) u „institucije prištinske vlasti“. U Evropskom parlamentu danas je održano glasanje o rezoluciji, kojom se pozdravlja priznanje nezavisnosti Kosova od strane Evropske unije. Rezolucija je usvojena sa 455 glasova „za“ i 155 – „protiv“. Rezolucija poziva članove Evropske unije da se pridržavaju jedinstvenog stava u odnosu na Kosovo i javno apeluju na Međunarodni sud uoči donošenja presude (očekivane krajem jula) o zakonitosti jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. Rezolucija poziva na „efikasnu prekograničnu, regionalnu i lokalnu saradnju u interesu celokupnog stanovništva Kosova i regiona u celini“, insistira na uključivanju Kosova u proces vizne liberalizacije, poziva institucije Evropske unije na aktivizaciju saradnje sa Kosovom, a sve partije Kosova - na sprovođenje „knjučnih reformi“ protiv korupcije i organizovanog kriminala, reformu decentralizacije i transformacije administrativnog sistema.

Uoči razmatranja pitanja Kosova i Albanije podršku rezoluciji izrazio je evropski komeasar za proširenje Stefan File. Pošto članice Evropske unije imaju različite poglede na status Kosova (pet zemalja Evropske unije ne priznaje nezavisno Kosovo), Evropski parlament je odlučio da uzme stvar u svoje ruke i ukaže svojim članicama na geopolitički orijentir – „jedinstvenu evropsku budućnost Kosova i Zapadnog Balkana“.

File je izrazio uverenje, da će rad sa „prištinskim vlastima“ biti nastavljen nezavisno od odluke Međunarodnog suda o zakonitosti jednostranog proglašenja nezavisnosti. Od Prištine se zahteva ispunjenje niza uslova, od kojih je glavni „povratak raseljenih lica u zadovoljavajućem maniru“, a od Srbije – „pragmatično ponašanje u pogledu pitanja statusa Kosova“.

Protiv rezolucije Evropskog parlamenta istupio je poslanik iz Grčke Takis Hadžigeorgij, koji je u ime grupe Ujedinjene levice izjavio, da usvajanje rezolucije nije moguće, kao što nije moguć poziv da sve zemlje-članice EU priznaju jednostrano proglašenu nezavisnost; nezavisni poslanik iz Austrije je ukazao, da je na snazi rezolucija Saveta bezbednosti OUN 1244, i da Evropska unija ne može nametati priznavanje nezavisnosti Kosova.[1]

Zapad već ima plan u odnosu na sever Kosova. Po svoj prilici, buduća presuda Međunarodnog suda već je poznata, pošto će, čim ona bude objavljena, najverovatnije „započeti pregovori o statusu severa Kosova“. Prema tom planu, kosovskim Srbima će biti ponuđen „nekakav specijalni status“, sličan shemama primenjenim u Tirolu i Severnoj Irskoj, ali bez mogućnosti otvaranja pregovora o statusu, ili podeli Kosova. Sever Kosova, kao, neće biti odvojen od Srbije u potpunosti – Srbima na severu Kosova biće data „široka autonomija“, veća nego što je to predviđao plan Mati Ahtisarija, a garant će biti Priština i Beograd.

Razlike u potezima zapadne diplomatije prema Srbiji u sadašnjoj etapi sastoje se u tome, što uslov njenog priznavanja nezavisnosti Kosova sada nije obavezan – potreban je „konstruktivni stav“ u pogledu učešća u regionalnim organizacijama i delovanja „prištinske vlasti“, to jest, sve osim formalnog priznavanja nezavisnosti. U zamenu se Srbiji, kako je to već postalo tužna tradicija od 1991. godine, daju se obećanja – ovog puta, o „olakšanom putu za ulazak u EU“.

Beogradu je predloženo da zajednički sa Evropskom unijom izradi nacrt rezolucije nakon izricanja presude Međunarodnog suda. Međutim, srpske vlasti su taj predlog odbile, izjavivši da će izraditi sopstveni nacrt rezolucije i prezentirati ga u septembru Generalnoj skupštini OUN.

I isto onako, kako je to bilo tokom poslednjih skoro 20 godina, na adresu Srbije i dalje se upućuju pretnje. Ovog puta su Nemačka, Francuska i Engleska upozorile Srbiju, da će njen pokušaj da dovede u pitanje otvaranje pregovora o statusu Kosova biti osujećen. Budući srpski nacrt rezolucije za Generalnu skupštinu OUN oni tretiraju kao „kampanju u Generalnoj skupštini OUN protiv članova Evropske unije“, i ona će „snositi neizbežne posledice, koje će se odraziti na sudbinu molbe Srbije za članstvo u EU“. Međutim, ako Srbija posluša, onda Berlin, Pariz i London obećavaju da će u septembru započeti proceduru uključivanja Srbije u Evropsku uniju.[2]

Povodom Kosova ponovo se rasplamsala prava bitka. U utorak, 6. jula, održano je vanredno zasedanje Saveta bezbednosti OUN, koje je sazvao predsednik Srbije Boris Tadić. Kao povod za to sazivanje poslužili su tragični događaji – napad na Srbe severnog dela Kosovske Mitrovice, u mestašcu Bošnjačka Mahala (sa mešovitim sastavom stanovništva), gde je bio organizovan mirni protest na kome se okupilo oko tri hiljade ljudi, protiv otvaranja kancelarije takozvane „kosovske vlade“. Među okupljene Srbe bačene su dve bombe, i u eksploziji je poginuo jedan čovek (pedijatar M.DŽeković), a ranjeno je 11 ljudi. Zatim se dogodio još jedan napad, u kome je ranjen i poslanik „parlamenta Kosova“, funkcioner srpske Nezavisne liberalne partije Petar Miletić.

Otvaranje kancelarije Priština predstavlja prvu praktičnu meru u formiranju izvršne vlasti, sa ciljem integrisanja regiona Severne Mitrovice. „Premijer Kosova“ Hašim Tači je izjavio, da je napad „delo srpskih ekstremista“, a „ministar inostranih poslova Kosova“ S.Hiseni je za eksploziju optužio same Srbe i Beograd i izrazio uverenje, da će „kancelarija, kao deo vlade Republike Kosovo, biti otvorena i da će funkcionisati“, jer je „vlada Kosova odlučna u nameri da uspostavi vlast na celokupnoj teritoriji Kosova“. Prištinu su na zasedanju Saveta bezbednosti podržale SAD, ocenivši njenu akciju kao „legitimnu meru suverene države“, napad na Srbe u Severnoj Mitrovici – kao „isključivo krivično delo kriminalnih elemenata, a ne isplanirani teroristički napad“, a ranjavanje P.Miletića – kao rezultat napada od strane samih lokalnih Srba. Predstavnik Francuske pokušao je uveriti međunarodnu javnost u to, da se radi „o incidentu lokalnih dimenzija“, da je „situacija na Kosovu stabilna“, da „EULEKS uspešno održava mir i poredak na Kosovu“. Danas usvojena u Evropskom parlamentu rezolucija takođe smešta poslednje napade na Srbe u delovanje nekih neodređenih „radikalnih grupa“ i „organizovanog kriminala“.

Na održanom zasedanju Saveta bezbednosti Boris Tadić je pozvao na realizaciju „plana u šest tačaka“, koji je novembra 2008. godine predložio generalni sekretar OUN i koji je podržao SB OUN, optužio Međunarodnu civilnu kancelariju, na čijem čelu se nalazi Piter Fejt, za uspostavljanje nelegalnog i nepoželjnog režima, pokušaj otvaranja nelegalne kancelarije u severnom delu Kosovske Mitrovice ocenio kao provokaciju i okarakterisao stav SAD, kojim se podržava ta akcija, kao stav „koji izaziva zabrinutost“. Po njegovim rečima, Srbija će biti prinuđena da preispita odnos prema međunarodnom prisustvu na Kosovu, ako ono ne prestane da podržava akcije Prištine u pravcu destabilizacije. On je zatražio od EULEKS istragu o svim napadima, izvršenim na Srbe, od NATO – kako bi određeni broj njegovih vojnika ostao u srpskim manastirima za zaštitu srpskog stanovništva i istakao da, u celini, Beograd neće otrpeti u srpskoj zajednici na Kosovu instaliranje kancelarija, sudova i telekomunikacione infrastrukture „privremene administracije Prištine“, da problemi Kosova ne mogu biti rešeni izvan konteksta određivanja njegovog statusa, a isto tako da je neophodno obnoviti pregovore sa Albancima u cilju iznalaženja sveobuhvatnog kompromisnog rešenja.[3]

SB OUN je okarakterisao napad kao teroristički akt albanskih separatista, istakao da odgovornost za isti snosi šef Međunarodne civilne kancelarije Piter Fejt, da prema izvršiocima prestupa treba da bude primenjena adekvatna kazna i da su nedopustivi bilo kakvi pokušaji otvaranja privremenih institucija Kosova, koji predstavljaju opasnost po mir i stabilnost Kosova i Metohije i celokupnog regiona.

Međutim, samo „međunarodno prisustvo“ na Kosovu u liku administracije OUN – UNMIK i evropske misije EULEKS – pozvali su na suzdržanost. Njihovo prisustvo, podsetimo na to, nije ometalo potpunu integraciju Juga Kosova u „prištinske institucije vlasti“. Glavna opasnost svodi se, kao prvo, na to da integracija „na kosovski način“ znači takođe asimilaciju, koja podrazumeva odustajanje od nacionalnog identiteta, to jest, jezika, kulture, istorije. Osim toga, na vlasti u „Republici Kosovo“, kao i do sada, ostaju ljudi čija se imena pominju u vezi sa teškim zločinima – ubistvima, mučenjima, kidnapovanjem ljudi; ti ljudi su učestvovali u ratu protiv srpske države i u izgonu Srba sa Kosmeta.

Tokom 11 godina sever Kosova ostaje kao „neintegrisana teritorija“, čak štaviše, teritorijalno spojena sa Srbijom. Međutim, uprkos gnevnim izjavama srpskog predsednika, u praksi srpske vlasti praktično ne pružaju dovoljnu pomoć srpskim opštinama Kosova, pre svega, u ekonomskim i kadrovskim resursima, iako se upravo ovde nalaze institucije obrazovanja i zdravstva, koje se ne podčinjavaju međunarodnim strukturama na Kosmetu. I u celini, najvažnije i najteže nacionalno-državno pitanje – kosovsko, nije prioritet ni u unutarpolitičkom, ni spoljnopolitičkom pravcu rada srpske vlade.

Drugo, „integracioni proces Prištine“ ne ograničava se na Kosmet. Albanska strana danas aktivizira „problem Preševo-Bujanovac-Medveđa“, nazivajući taj region „Istočnim Kosovom“, zatim, problem zapadnog Skoplja, Tetova i Kumanova u Makedoniji (gde se redovno sprovode akcije uz demonstriranje simbola Oslobodilačke vojske Kosova), sve do crnogorskog regiona oko Skadarskog jezera...

Projektom „međunarodne zajednice“, obelodanjenim u najnovijoj rezoluciji Evropskog parlamenta, želi se pokazati, da sever Kosova ne može biti odvojen od ostale njegove teritorije, i da na čitavoj teritoriji Kosova treba da budu sprovedene odgovarajuće „reforme“ (pre svega o decentralizaciji severa) sa perspektivom integracije, čija će neizbežna posledica biti asimilacija srpskog stanovništva.

(1) http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/734458/Dve+godine+rada+Vlade.html

(2) http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/734700/Poseban+status+za+sever+Kosova%3F.html

(3) http://www.rts.rs/page/stories/sr/story/9/Srbija/733802/Savet+bezbednosti+o+severu+Kosova.html

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, „Zajednica srpskih opština“ na KiM biti formirana do kraja 2023. godine?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner