Bošnjački raskoli

Na sceni su bošnjački raskoli, najdublji u posljednje dvije decenije. Raskoli su dominantno u sferi politike, ali imaju svoje snažne odjeke i u privredi, medijima, kulturi, te društvu u cjelini.

Sukobi su eskalirali nakon propadanja tzv. aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006. godine, da bi svoj klimaks doživjeli nedavno zaključenjem sporazuma iz Pruda, mjestašcu u bosanskoj posavini, između Odžaka i Šamca. Da podsjetim, sporazum su postigli Dodik, Tihić i Čović, lideri tri vodeće političke stranke u BiH – SNSD, SDA i HDZ, što je kasnije podržao i Lajčak ispred međunarodne zajednice u BiH. Sporazum je izazvao snažnu polarizaciju unutar bošnjačkog korpusa. Po jednima, postignut dogovor predstavlja kapitulaciju pred Dodikom, koji se izborio za pitanje državne imovine, koja pretežno pripada entitetima, konačno sprovođenje popisa stanovništva, sa pravom izjašnjavanja o etničkoj i vjerskoj pripadnosti, te o ustavnoj reformi.

Najoštriji kritičar je Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH i član Predsjedništva BiH, koji kaže kako se „politikom započetom u Prudu popločava put etničkoj podjeli Federacije BiH, stvaranju trećeg entiteta, faktičkom priznavanju rezultata genocida i etničkog čišćenja, otimačine državne imovine i, u konačnici, nestanku BiH.“

Sulejman Tihić, predsjednik SDA, nije ostao dužan, podsjećajući javnost kako je Silajdžić u Dejtonu priznao Republiku Srpsku, a ne Tihić, ali je sada nužno da prevlada realizam u politici, apostrofirajući kako je u sadašnjoj konstelaciji političkih snaga i odnosa, „Dodik jedino zadano rješenje“.

Na nedavno održanoj konferenciji za novinare, Tihić je rekao nešto što je izazvalo buru negodovanja bošnjačkih političkih lidera, sarajevskih medija i znatnog dijela bošnjačke javnosti. Naime, u jednom trenutku je rekao kako je „krajnje vrijeme da se promijeni redoslijed prioriteta bošnjačko-bosanske politike, u kojoj je do sada centralno mjesto zauzimala filozofija žrtve i samosažaljevanja, priča o agresiji i ratnim zločinima“, dodajući kako se „mora više raditi na rješavanju problema sadašnjosti i misliti na budućnost.“

Akademik Esad Duraković (u Beogradu je studirao, magistrirao i doktorirao), šef Katedre za arapski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, takođe je žestok kritičar Tihićevih poteza, koje drži za „tragične zablude“ u vremenu bošnjačke razjedinjenosti „u sudbinskom času, kad im je jedinstvo najvažnije, ne zato da bi porazili druge strane, već da bi naprosto opstali“. Akademik Duraković se posebno osvrnuo na pristanak popisa stanovništva sa etničkom odrednicom, prije povratka protjeranih, koja će predstavljati „konačnu i najvalidniju ovjeru rezultata progona, razaranja i genocida, što je apsolutno zastrašujuće, ravno veleizdaji i vrijedno mitskog prokletstva“!

Zanimljivo je kako se u bošnjačkoj javnosti, iako je prošlo 13 godina od okončanja rata, uporno provlači mantra o povratku, pri čemu se prenebregava podatak, kako u istoriji savremenih ratova i sukoba, po pravilu, barem 30 odsto izbjeglih i raseljenih ostaje trajno na novim destinacijama. Zašto bi BiH predstavljala izuzetak?

Radi bošnjačkih političkih raskola, propao je, navodno, i posao stoljeća vrijedan sedam milijardi eura! Riječ je o projektu strateškog investiranja u elektroenergetski sektor. SDA je u tome vidjela mutnu rabotu, dok je resorni ministar iz Stranke za BiH to objasnio strahom suparničke partije od medijskog linča Dnevnog avaza.

Sarajevski mediji su, takođe, podijeljeni po matrici pro et contra, Tihić vs. Silajdžić, ili obratno. Oslobođenje, kao najstariji dnevni list u BiH, nastoji se držati neutralno, koliko je to moguće. Međutim, na sceni su i lobiji unutar samih medijskih kuća, što često rezultira disonantnim glasovima, u vidu tekstova, osvrta, priloga i slično, koji upadljivo odudaraju od zacrtane i prepoznatljive uređivačke politike i koncepcije.

Radio i Televizija Federacije BiH, kao javni emiter, te lider po gledanosti u BiH, po pravilu bliska Zlatku Lagumdžiji, predsjedniku SDP, najjačoj opozicionoj stranci, takođe nije naklonjena prudskom dogovoru. U zadnjem političkom magazinu 60 minuta, urednik Bakir Hadžiomerović, u razgovoru sa Silajdžićem, sugerisao je gostu da se prudski dogovor preimenuje u „sprudski“, sa jasnom aluzijom kako se Tihić nasukao na politički sprud Milorada Dodika.

Ukratko, jedan, koliko do juče nepoznat toponim, postao je simbol bošnjačkog raskola.