Izbori nepošteni, demokratija na čekanju

Svi dosadašnji i naredni višestranački izbori u BiH bili su i biće uglavnom nepošteni. Osnovni problem izbora u BiH nisu otvorene ili zatvorene liste, izborni cenzus od 3% ili 5%, uskraćena prava ostalim da se kandiduju na izborima za određene funkcije, broj žena na izbornim listama i slično, već učestvovanje na izborima i u vlasti zbog ličnih interesa i bogaćenja, manipulacija nacionalnim podjelama i strahovima, nezakonito finansiranje političkih stranka, zloupotreba javnih resursa za stranačke i izborne ciljeve, podmićivanje birača i druge izborne prevare, zavisni i pristrasni organi za sprovođenje izbora i odsustvo adekvatne kontrole i sankcija.

Rezultati nedavnih istraživanja u BiH pokazuju da samo 5% građana smatra da izabrani političari zastupaju većinski interes ili opšte dobro, a da svi drugi izabrani u institucijama vlasti prvenstveno brinu o ličnim i grupnim interesima. U ovom prilično složenom problemu postoji više problema kao što su prirodna dominacija ličnog nad opštim, sukob između zastupanja privatnog i opšteg u institucijama vlasti, dominacija uskostranačkog interesa nad opštim, mogućnost ostvarivanja privatnog na štetu opšteg u institucijama vlasti bez sankcija i političkih posljedica i prevara birača. Ovaj problem se ne može eliminisati, ali se može značajno umanjiti kroz smanjenje prostora za koruptivno i neodgovorno ponašanje izabranih predstavnika, jačanjem političke konkurentnosti na izborima, većom javnošću rada i političkom odgovornošću, koja će podrazumjevati prednost programa i rezultata rada u odnosu na zarade izabranih predstavnika, koje su deset puta veće od prosječnih i druge privilegije. Društveni ambijent u kojem postoje pošteni izbori, dobri zakoni, nezavisno pravosuđe, profesionalne kontrolne i druge institucije, smanjene mogućnosti za nekažnjeno koruptivno ponašanje, slobodni mediji, kredibilan civilni sektor i vrednovanje rezultata političkog rada smanjiće dominaciju ili promijeniće odnos u zastupanju između privatnog i opšteg kod izabranih političara, tako što će značajno demotivisati sve one koji neće moći lični interes podrediti opštem u vršenju izbornih i drugih javnih funkcija.

Nacionalne podjele, nepovjerenje i strahovi u BiH su realna kategorija, čije su političke implikacije dominantna nacionalna podijeljenost biračkog tijela, politička konkurentnost na izborima unutar jednonacionalnog biračkog tijela, izražen jednonacionalni legitimitet izabranih predstavnika u institucijama vlasti i međunacionalna politička zavisnost. Predizborna i druga politička manipulacija nacionalnim podjelama i strahovima u BiH ovaj problem čini većim od stvarnog, značajnijim od svih drugih, previše eksploatisanim da bi se skrenula pažnja sa drugih značajnih problema, insceniranim i ponekad dogovorenim kako bi se ostvarila korist za sve tri nacionalne političke elite, iskonstruisanim ili izmišljenim da bi se ostvarili određeni interesi i slično. Političkoj manipulaciji nacionalnim podjelama i strahovima pogoduje nerješavanje otvorenih pitanja u BiH, odsustvo političkog dijaloga i kompromisa, nepriznavanje realnosti o nacionalnim i drugim podjelama u BiH, neprocesuiranje odgovornih za ratne zločine, usporavanje evropskih integracija i vizni režim, zavisni i neprofesionalni mediji, neaktivan nevladin sektor, nedovoljno pošteni izbori, visoka korumpiranost institucija vlasti i političkih stranaka i nerazvijena građanska sposobnost prepoznavanja i reagovanja na manipulacije. Ovaj problem ima veze sa nepoštenim izborima samo u dijelu političke manipulacije nacionalnim podjelama i strahovima koja je zloupotrebljavajuća i prevarantska, kada se smanjuje izborna konkurentnost na programima i temama i utiče na izborni rejting političkih konkurenata koji su neskloni manipulaciji ili imaju manju sposobnost njenog korištenja.

Nezakonito finansiranje političkih stranaka i zloupotrebe javnih resursa za stranačke i izborne ciljeve su jedan isti ili dva povezana problema koji imaju dominantan uticaj na stranačku moć, izborne rezultate i poštene izbore u BiH. Ovaj problem ima svoju zakonsku, institucionalnu i koruptivnu dimenziju. Nezakonito finansiranje političkih stranaka podrazumijava razliku između zakonito obezbijeđenih sredstava i plaćenih troškova i stvarno obezbijeđenih sredstava i ostvarenih dozvoljenih troškova. U BiH kod značajnijih političkih stranaka, a posebno vladajućih, ova razlika je nekoliko puta veća od registrovanih i prijavljenih prihoda i troškova. Političke stranke svoje nezakonito finansiranje obezbjeđuju putem svojih kadrova iz javnog sektora, kao i putem tajkunsko-kriminalne strukture, kojoj za dati novac ili drugu pomoć obezbjeđuju odgovarajuću protivuslugu ili korist na štetu javnog interesa. U ovakvom obezbjeđivanju finansijskih sredstava i drugih potreba za političke stranke postoje dvije nezakonitosti, prva se odnosi na nezakonito finansiranje političkih stranaka i druga, na zloupotrebe i druga krivična djela koje odgovorne osobe u javnom sektoru izvršavaju prilikom nezakonitog obezbjeđenja finansijskih sredstava i drugih potreba za političke stranke. Ovaj problem je posebno prisutan u izbornim godinama i predizbornim kampanjama, kada se za ove namjene, osim sredstva za nezakonito finansiranje političkih stranaka, koriste svi raspoloživi javni resursi za ostvarivanje izbornih ciljeva. Ovu mogućnost imaju isključivo ili uglavnom vladajuće političke stranke, koje značajan dio javne potrošnje, zapošljavanje i ostale javne resurse koriste na prilično problematičan i zloupotrebljavajući način za ostvarivanje što boljeg izbornog rezultata. Na postojanje ovog ozbiljnog problema u BiH utiču nedovoljna zakonska uređenost, odsustvo adekvatnih sankcija, neizgrađenost antikoruptivnih institucija i nerad centralne izborne komisije, a posebno njene službe za reviziju finansijskog poslovanja političkih stranaka. Za eliminisanje ili umanjenje ovog problema potrebne su izmjene izbornog zakona i zakona o finansiranju političkih stranaka, donošenje zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine, jačanje funkcija tužilaštava i policije za istraživanje organizovanog i privrednog kriminala, jačanje institucija za reviziju javnog sektora i finansijskog poslovanja političkih stranaka, uspostavljanje funkcije monitoringa troškova predizborne kampanje, jasno definisanje broja zaposlenih u subjektima javnog sektora, poštenije zapošljavanje u javnom sektoru, trajna zabrana kandidovanja na izborima i vršenja javnih funkcija zbog lažiranja finansijskih izvještaja i nezakonitog finansiranja političkih stranaka i slično.

Podmićivanje birača postaje sve ozbiljniji problem za poštene izbore u BiH. Ovaj problem postoji u rasponu od interesa, nade i diskretnog obećanja da će politička stranka ili kandidat pomoći svom biraču da se zaposli ili zadovolji neku drugu potrebu do podmićivanja birača novcem ili nečim drugim sa svim obilježjima krivičnog djela. Moć je iz institucija sistema premiještena u političke stranke, preko kojih članovi i birači rješavaju ili se nadaju da će riješiti problem zapošljavanja, napredovanja, dobijanja poslova, stipendija, povoljnih kredita, budžetskih podsticaja i drugih ličnih interesa. Ovakva moć političkih stranaka djeluje podmitljivo na birače, a institucije sistema pretvara u servise vladajućih političkih stranaka. Na svakim izborima u BiH, za podmićivanje birača sa obilježjima krivičnog djela, koje je najčešće organizovano, potroši se nekoliko desetina miliona eura. Nekažnjena mogućnost sve masovnijeg podmićivanja birača čini ostvarivom kupovinu izbora, a izbore kao demokratsku instituciju srozava sve više na nivo političke prostitucije i sredstva za biranje vlasti koja će služiti interesima tajkunsko-kriminalne strukture. Podmićivanje birača moguće je eliminisati ili značajnije umanjiti smanjivanjem prostora za ostvarivanje obećanog podmićivanjem i jačanjem institucija za procesuiranje ovog i drugih krivičnih djela. U oblasti zapošljavanja u javnom sektoru moguće je smanjiti prostor za podmićivanje ako se jasno definiše i zabrani povećanje broja zaposlenih u institucijama javnog sektora, kao i ako se uspostave pošteni kriteriji i transparentnosti u zapošljavanju. Najčešće ostale izborne prevare su neovlašteno glasanje za drugo lice i naknadno dopisivanje direktnih glasova na glasačke listiće. Procjenjuje se da se naknadnim dopisivanjem direktnih glasova na glasačke listiće utiče na izbor oko 10% kandidata na izborima u BiH.

U izbornom procesu u BiH vrlo ozbiljan problem predstavljaju zavisni i pristrasni organi za sprovođenje izbora. Zavisnost i pristrasnost centralne izborne komisije ima dominantan uticaj na postojanje ovog problema. Od centralne izborne komisije stvara se privid nezavisnog i nepristrasnog organa, a u suštini ova institucija je servis političkih stranaka i tajkunsko-kriminalne strukture. Centralna izborna komisija postala je jedna zatvorena i otuđena institucija koja efektivno radi samo u godinama izbora i koja svojim činjenjem i nečinjenjem utiče na visok nivo zavisnosti i pristrasnosti lokalnih izbornih komisija i biračkih odbora, nedovoljno ozbiljno razmatranje pritužbi, tolerisanje nezakonitog finansiranja i lažnog prijavljivanja troškova političkih stranaka i imovine kandidata na izborima i nerazvijenu funkciju monitoringa i analize stanja u oblasti izbornog procesa, finansiranja političkih stranaka i sukoba interesa. Članovi lokalnih izbornih komisija su u potpunosti ili dominantno zavisni od jedne stranačke strukture i imaju presudan uticaj na izbor još zavisnijih i pristrasnijih biračkih odbora. Ovaj problem moguće je eliminisati ili značajnije umanjiti promjenom načina izbora i rada centralne izborne komisije, pri čemu bi se obezbijedio povećan uticaj izvanstranačkih i izvanparlamentarnih struktura na izbor članova organa za sprovođenje izbora, kontrolu rada ovih organa i rad centralne izborne komisije sa fokusom na eliminisanje problema i unapređenje izbornog procesa.

Problem odsustva kontrole i sankcija u oblasti izbora, finansiranja političkih stranaka i sukoba interesa je institucionalni i normativni. U institucionalnom smislu postoji visok nivo neefikasnosti centralne izborne komisije, tužilaštava i drugih institucija, koji ima karakteristike tolerisanja vrlo ozbiljnih i masovnih nezakonitosti u izbornom procesu, finansiranju političkih stranka i sukobu interesa. Institucionalna neefikasnost postoji na nivou postupanja po prijavljenim nezakonitostima i na nivou reagovanja po službenoj dužnosti. Na nivou prijavljenih nezakonitosti centralna izborna komisija i lokalne izborne komisije uglavnom pristrasno i neozbiljno razmatraju ove prijave i izriču blage sankcije za manje od 10% prijavljenih slučajeva, a tužilaštva gotovo potpuno ignorišu prijave u kojima postoje vrlo ozbiljne sumnje o izvršenju krivičnih djela. Institucionalno ignorisanje prijava destimuliše prijavljivanje, tako da se stvara lažna slika o smanjenom broju nezakonitosti i drugih nepravilnosti u izbornom procesu, finansiranju političkih stranaka i sukobu interesa. Reagovanje po službenoj dužnosti centralne izborne komisije, tužilaštava i drugih institucija po osnovu kontrolne funkcije je površno, a po osnovu neprijavljene nezakonitosti gotovo da i ne postoji. Ovakvim ponašanjem ove institucije demonstriraju svoju podobnost političkim strankama i tajkunsko-kriminalnoj strukturi. Problem kontrole i sankcija u oblasti izbora, finansiranja političkih stranaka i sukoba interesa u normativnom smislu nije dovoljno uređen, a posebno nisu predviđene stroge sankcije kojima bi se eliminisala ili umanjila pojava nezakonitosti i drugih nepravilnosti. Za eliminisanje ili umanjenje brojnih i ozbiljnih nezakonitosti potrebno je propisati sankciju dugogodišnje i trajne zabrane kandidovanja na izborima i vršenja javne funkcije za slučajeve nezakonitog finansiranja političkih stranaka, lažnog prijavljivanja prihoda i troškova političkih stranaka, lažnog prijavljivanja imovine, težeg sukoba interesa i učestvovanja u krivičnim djelima kao što su podmićivanje birača i slično.

Slobodni i pošteni izbori su temelj i uslov za postojanje demokratije. Nepošteni izbori znače odsustvo demokratije ili njen privid. Mnogo pošteniji, od sadašnjih, bili su delegatski izbori u jugoslovenskom jednopartijskom sistemu. BiH su potrebni izbori koje će sprovoditi organi nezavisni od političkih stranka i tajkunsko-kriminalne strukture, izbori bez podmićivanja birača, bez političkih stranaka koje lažiraju finansijske izvještaje i bez političara koji skrivaju svoju imovinu, izbori sa tužilaštvima koja će efikasno procesuirati sve odgovorne i izbori sa zakonima koji će propisivati višegodišnju i doživotnu zabranu kandidovanja na izborima i vršenje javne funkcije. Za poštene izbore treba se boriti i izboriti, jer su nepošteni izbori uzrok mnogih problema u BiH. Protivnici poštenih izbora u BiH su državni parlamentarci, centralna izborna komisija, većina političkih stranaka, predstavnici međunarodne zajednice i moćna kriminalno-tajkunska struktura. Demokratija u BiH biće na čekanju sve dok se ne stvore zakonske i institucionalne pretpostavke za poštene izbore i značajno smanjenje kriminala i korupcije u institucijama vlasti i političkim strankama.

(Autor je predsednik Centra za humanu politiku)