Novi pamfleti Izetbegovićevih partnera

Povodom teksta Aleksandra Savanovića "Režim lične vlasti kao glavni problem ustavnog uređenja RS"

Mladi profesor fakulteta Političkih nauka iz Banjaluke i jedan od novih mudraca Srpke demokratske stranke, Aleksandar Savanović, ovih dana je putem sajta Nove srpske političke misli sručio neviđeni broj optužbi na račun aktuelne vlasti u RS ne birajući neprimjerene riječi i poređenja kakva su se do sada na račun RS mogla čuti samo od političkih ekstremista iz Sarajeva.

Tako Savanović navodi da je je RS „zapala u neku vrstu diktature i vladavine jednog čovjeka“, predsjednika RS naziva tiraninom u pokušaju a RS kao zajednicu u kojoj nema dijaloga, konsenusa, uvažavanja… U tim svojim naklapanjima Savanović ide tako daleko da konstatuje „da je nacistička egzekucija Jevreja provedena u skladu s zakonom (i naročito Ajhmanov argument na suđenju) trebalo bi da je dovoljno upozorenje gdje ovo (misli na RS op.aut.) može da vodi“.

Otkako je Srpska demokratska stranka iz Republike Srpske objeručke otrčala u koaliciju sa Strankom demokratske akcije Bakira Izetbegovića pokušavajući da skroje vlast na niovu BiH, Bakir Izetbegović i njegovi jastrebovi, inače poznati zagovornici kvalifikacije da je „Republika Srpska genocidna tvorevina“ naprasno su ućutali. Ne zato što su promjenili mišljenje o Republici Srpskoj i njenom lideru Miloradu Dodiku već zato što su u pojedinim liderima i ideolozima Srpske demokratske stranke dobili svoje glasnogovornike. Tako sada SDA i Izetbegović ćute prepustivši pojedincima iz SDS da udaraju po RS i Dodiku.

Upravo jedan od takvih je i lažni politički moralista Alekandar Savanović koji se sa svojim teoretisanjem koje je daleko od realnosti političkih odnosa u BiH, tačnije rečeno pamfletom, oglasio na stranicama Nove srpske političke misli u kome bljuje političku mržnju prema aktuelnoj vlasti u Republici Srpskoj i to u nepogrešivom stopostotnom maniru Bakira Izetbegovića. Da se razumijemo ne polemišem sa narcisoidnim i do kraja isfrustriranim Savanovićem jer se sa gluvim ne može polemisati.

Savanović nam svojim pisanjem želi reći da visoko poštuje dobro, ali nažalost njegov pamflet koji odiše na štivo najpoznatijih sarajevskih političkih jastrebova nam govori da je on u stvari u skupini koja upravo pokušava da „učini zlo“ Republici Srpskoj ne samo sa jednim dijelom političkog Sarajeva već i sa djelom prema RS neraspoložene međunarodne zajednice. Između ostalog Savanovićev SDS se svojski protivi da se smjeni predsjedavajući Predstavničkog doma parlamentarne skupštine BiH Šefik DŽaferović odgovoran za teške zločine nad Srbima jer ne žele da naljute Bakira Izetbgovića.

U čemu je onda problem Savanovića i Savanovićaaaa… u tome što su njegova stranka SDS i njegov favorit na predsjedničkim izborima Ognjen Tadić izgubili demokratske izbore u Republici Srpskoj. Ali avaj, samoproglašeni ljubitelj demokratije očigledno sa tim neće da se pomiri.

Velika je dubina Savanovićeve isfrustriranosti gubitkom izbora SDS-a i Ognjena Tadića zašta je kao njihov mudrac odgovoran i on sam. Pišući o pervertiranom obliku demokratije u Republici Srpskoj upravo to sam čini jer pokušava da demokratski izabranu vlast u RS stavi u korelaciju sa fašističkom Njemačkom i egzekucijom Jevreja u njoj. Užasavajuća je činjenica da ovako govori jedan profesor banjalučkog univerziteta. Na ovome bi mu pozavido bez sumnje i sam Bakir Izetbegović, koga je Savanović očigledno pokušava impresionirati i time mu se nametnuti na eventualno neku od zajedničkih funkcija na nivou BiH.

Milorad Dodik nije tiranin ni diktator, kako to želi reći Savanović. Upravo da ne bi bilo dualizma u Sarajevu iz Republike Srpske, još poodavno, prije izbora, SDS-u je ponudio dogovor za zajednički nastup u Sarajevu. Ali iz SDS-a nije bilo razumjevanja za budućnost RS.

Dodik je daroviti lider koji odlično obavlja svoju ustavnu obavezu – čuva Republiku Srpsku. E u tome i jeste problem za Savanovića, Izetbegovića, Bosića, London, Berlin, Vašington…što uspješno obavlja svoju ustavnu obavezu i čuva Republiku Srpsku. Upravo ta njegova posvećenost čuvanju i odbrani RS i iritira autore pamfleta i stereotipa o Miloradu Dodiku kao negativnom liku.

Milorad Dodik uvažava kulturu konsenzusa, dijaloga i glasa drugog koju zagovara Savanović, ali za razliku od Savanovića to radi samo ako je u interesu Republike Srpske.

Gospodinu Savanoviću koji samozaljubljivo voli da teoretiše što nije dovoljno za politiku, očigledno nisu bliski praktični ciljevi. Njegove političke impresije su našle svoje utočište u njegovom ispraznom političkom razglabanju, no toga u Republici Srpskoj kao i svugdje ima na pretek. Voditi državu odnosno entitet, donositi odluke sasvim je nešto drugo

Ako se Bakir Izetbegović i Mladen Bosić dogovore možda i daju šansu Savanoviću da i to spozna i mane se svog neuspješnog teoretisanja a uz put izliječi i svoje frustracije.

Bojim se za Novu srpsku političku misao, da će ako nastavi sa objavljivanjem ovakvih pamfleta poput ovog Savanovićevog pretvoriti se u sigurnu kuću isfrustriranih intelektualaca i neostvarenih političara.

(Iskra)