Potkopavanje prebrojavanjem

Prethodnih mjeseci svakodnevno se vode žestoke rasprave političkih lidera tri konstitutivna naroda, u kojem se srpska i hrvatska strana zalažu za izjašnjavanje o nacionalnoj, vjerskoj i jezičkoj pripadnosti, dok se bošnjački establišment energično protivi i zagovara popis bez navedenih odrednica. Očigledno, u pozadini je dobro znana težnja za muslimanskom dominacijom, alijas državom Bosanaca i Hercegovaca u kojoj bi vladao princip jedan čovjek-jedan glas, a to je računica u kojoj Srbi i Hrvati gube temeljna dejtonska prava i ovlašćenja. Na to ukazuje i uporno insistiranje bošnjačkih vođa da se u popis stanovništva uključi i takozvana dijaspora, iako direktor Evrostata Piter Everers jasno poručuje da to nije moguće s obzirom da su državljani BiH koji žive u inostranstvu već obuhvaćeni popisom tih zemalja. Takođe, 36 država članica Evropske unije i 19 potencijalnih članica u popis stanovništva uključile su pitanja o etničkoj, vjerskoj i jezičkoj pripadnosti, što demantuje sarajevska uvjeravanja da se u BiH tobož pokušavaju ozvaničiti nacionalne razlike. Prozrijevši političku igru Bošnjaka, nakon što je Predstavnički dom Parlamenta BiH početkom godine po drugi put odbacio Prijedlog zakona o popisu stanovništva, vlast Republike Srpske odlučila je da samostalno uđe u ovaj proces. Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH Milorad Živković naglasio je da je zbog držanja bošnjačkih stranaka "BiH sama sebi zalupila vrata za ulazak u Evropsku uniju do 2021. godine" i da, s obzirom da je Zakon propao, kao jedini izlaz ostaje da taj posao obave entiteti. To su potvrdili i premijer RS Milorad Dodik i predsjednik Narodne skupštine Igor Radojičić, najavljujući da će republička vlast izvršiti popis sljedeće godine. I zaista, Narodna skupština Republike Srpske usvojila je 17. marta Nacrt zakona o popisu stanovništva u 2011. godini, izražavajući spremnost da za to utroši 18 miliona maraka, bez obzira što sa stanovištva Evropske komisije takav popis ne bi imao gotovo nikakav značaj.

Ipak, iskustva neposredne prošlosti upozoravaju da bi neodmjerenim i kratkovidim političkim odlukama Republika Srpska mogla da upadne u zamku koja prijeti mnogo težim posljedicama od odlaganja evroatlanskih integracija BiH.

Argumentacija Republike Srpske mogla bi da se posmatra kroz želju srpske vlasti da međunarodnoj zajednici demonstrira političku odlučnost, regionalni potencijal i činjenicu da je državna zajednica zarobljenik bošnjačke ambicije za dominacijom. Nadalje, i Republika Srpska je talac amandmana koji definišu obavezu konstituisanja lokalne i republičke vlasti prema popisu iz 1991. godine, koje je visoki predstavnik za BiH nametnu aprila 2002. sa rokom važenja do narednog popisa. Takođe, očevidno je i da politički vrh Republike Srpske pokušava da prinudi bošnjačke stranke da usvoje Zakon o popisu stanovništva na državnom nivou - poslije čijeg sprovođenja bi se potvrdilo da je Federacija "očišćena" od srpskog življa (naročito gradovi Sarajevo, Mostar, Tuzla...) i raskrinkala lažna slika o multietničkoj idili u dijelu BiH pod bošnjačkom kontrolom. Na kraju, ne treba isključiti ni mogućnost da je cijela priča samo u službi kampanje za oktobarske izbore. 

Međutim, šta će se desiti ako se u Republici Srpskoj zaista naredne godine sprovede popis stanovništva sa izjašnjavanjem o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti, a u Federaciji on izostane ili tamošnja vlast odluči da popisom ne obuhvati iste parametre? Bošnjački lideri dobili bi idealnu priliku da zloupotrebljavaju rezultate popisa iz RS, odnosno da činjenicu kako se demografska slika razlikuje od one iz 1991. godine nazove priznavanjem etničkog čišćenja, genocida i kako sve ne. Potrebno je uzeti u obzir podatak da je prema popisu stanovništva iz 1991. godine na području današnje Republike Srpske bilo 1.623.900 stanovnika, od čega 56,6 % Srba, 26,8 % muslimana, 9,6 % Hrvata, 4,8 % Jugoslovena i 2,2 % pripadnika ostalih etničkih grupa, a da prema procjenama Republičkog zavoda za statistiku iz 2005. godine, Republika Srpska broji 1.479.650 stanovnika, od čega 91,8% Srba, 7,5% Bošnjaka i 0,7 % Hrvata. Zagovornici promjene Ustava i ukidanja entiteta, igrajući na ovu kartu nesumnjivo bi pojačali pritisak na Dodika i vlast RS, ignorišući u najmanju ruku istovjetnu sliku drugog entiteta.

Kako bilo, u dejtonskoj BiH već 15 godina svako političko, ekonomsko, pravno, kulturno, demografsko ili bilo koje drugo pitanje ne samo da razotkriva i potvrđuje duboko ukorijenjene međuetničke antagonizme, već i nepresušna izvorišta budućih nesporazuma, razdora, dekadencije. Za takvu istinu brojke i nisu nužne.