Samrtno proljeće Milorada Dodika?

(Novi Reporter, 26. 12. 2012)

Susretne me nedavno jedan fakultetski kolega, inače savjetnik u vrhuški SDS-a, i reče mi bez uvijanja: „Mi smo u stranci ljuti na tebe (?!) jer si u nekom svom tekstu rekao da se oporavak Republike Srpske ne može desiti bez njenog osamostaljenja.“

Zaprepastio sam se. Kao prvo, nisam to baš tako rekao. Smatrao sam i smatram da u ovom entitetu moramo, koliko je to moguće, spriječiti pljačke i prevare naroda, nepotizam, korupciju, rasprodaju društvenih bogatstava itd. Ali, ono što je mnogo važnije - mi smo, najblaže rečeno, protektorat Zapada. A prema RS taj isti Zapad odnosi se daleko gore nego prema Federaciji, gazi nas svojom čizmom: bombardiranja, demonizacija, ucjene, svrgavanje legitimno izabranih predstavnika, favoriziranje marioneta, a sve garnirano teškim cinizmom, pošto tvrdi da nam sve to radi u ime humanizma i ljudskih prava.

Dakle, ta doktrina autohtonog razvoja našeg entiteta je falš doktrina, pošto ne može dati odgovore na slijedeća pitanja:

- prvo, kako se, općenito gledano, neka zemlja koja je u neokolonijalnom položaju može normalno razvijati?

- zar će oni koji su razbili Jugoslaviju, stvorili od tog prostora niz neokolonijalnih banana-republika i krajnje neprijateljski se odnosili, i odnose se prema Srbima, sada odjednom željeti naš razvoj?

- zatim, kako neki entitet, koji u međunarodnim odnosima nije priznat kao država, može uspostavljati istinski važne i korisne ekonomske i ostale veze?

- s tim u vezi, kako riješiti pitanje nepomirljivosti negrađanskih struja Bošnjaka prema „genocidnoj“ RS, a bez njih se ne može voditi nikakva državna politika?

***

Ovim upitima ulazimo istovremeno i u suštinu aktuelne problematike, u ocjenu Dodikovog mandata. Dodikova šestogodišnja vladavina Republikom Srpskom bila je pozitivna i negativna:

- pozitivno se sastoji u tome što je, na međunarodnom planu, afirmirao ovaj entitet maltene kao državu. Volio netko Dodika ili ne, ova mu se činjenica ne može osporiti. Dodik je shvatio neokolonijalni karakter Zapada i njegov maćehinski odnos prema svemu što je srpsko, i tome se odlučno suprotstavio, tražeći alternativu na Istoku. Za razliku od Zapada, koji ništa dobrog nije uradio za RS (na primjer, od sveukupne pomoći Zapada, svega 17 posto otišlo je u Republiku Srpsku), zaokret prema Rusiji i Kini donio je dašak budućnosti u obliku investiranog kapitala i dotoka sirovina, uz mogućnost znatnog povećanja ekonomskog obima ove suradnje. Nije sve idealno u ovom odnosu, ali je daleko konkretnije i perspektivnije od onoga što Zapad pruža: praznu priču o Europi i o hipokrizijskim ljudskim pravima.

Sve u svemu, zahvaljujući hrabrom otporu zapadnom antisrpskom imperijalizmu, Dodik je, kod većine Srba, u RS i Srbiji, postao njihov idol. Tako u Srbiji kažu: „Da nam je Dodik predsjednik, ne bismo izgubili Kosovo, niti bi nas itko ucjenjivao.“

- Dodikova unutrašnja politika u raskoraku je sa rezultatima na vanjskom planu. RS je zapala u teško stanje: visoka nezaposlenost, vladavina sive i crne ekonomije, rasprodaja društvenih bogatstava, kritično stanje u zdravstvu, PIO, željeznicama, šumama, nerazvijenost realnog sektora, milijardsko neplaćanje poreza itd. Pljačkaške privatizacije nisu nikada ozbiljno procesuirane, a lokalni silnici, krijući se iza Dodikovog autoriteta, osiromašivali su narod. Naravno, nije sve Dodikova krivica. Jedan dio toga je naslijeđen, a njegova stranka je daleko od toga da bude kompaktna, kako organizaciono, tako i moralno, i očito ga koči u energičnijim akcijama. Ali, on ne može izbjeći dobar dio komandne odgovornosti za nagomilane probleme.

***

Loše stanje u zemlji iskorištavaju oni izvana koji iz krajnje neprincipijelnih razloga žele da Dodik ode. Postoji mnogo indikacija po kojima se može zaključiti da se u RS priprema „narandžasto proljeće“ („narandžaste revolucije“ koje je orkestrirao Zapad, kao, na primjer, u Ukrajini, Libiji, u Srbiji protiv Miloševića itd.). Drugačije rečeno, dio Zapada preko „velike bare“ hoće da svrgne Dodika radi njegove vanjske politike i, posebno, zbog njegove ekonomske orijentacije prema Rusiji. Postoji znatan stupanj vjerojatnosti da će ovoga proljeća biti iskorišteni, a i usmjeravani, prosvjedi različitih kategorija populacije da bi se Dodik zbacio. Trenutačno se sa realizacijom toga stalo zbog praznika, slava i zime.

***

Odlazak Dodika značio bi i kraj Republike Srpske, koja bi ostala prazna ljuštura, administrativna provincija kojom se upravlja iz Sarajeva. Vidjevši ono što se događa u Srbiji, ovakav bi slijed događaja u RS značio poraz srpstva i, zadugo, kraj nade za bilo koju vrst samostalnosti srpskih građana i prostora sa obje strane Drine.

Zbog toga, očuvanje postignute samostalnosti Republike Srpske nije više pitanje pozicije i opozicije, već, prije svega, državno pitanje. U ovom času potrebna nam je sloga, a ne planirani kaos, lov na vještice, i nova politička garnitura, kojom se upravlja izvana, umjesto stare. Narod zavređuje istinu, zbijene redove i jedinstvo. Shodno tome, a da bi se izbjeglo samrtno proljeće koje se priprema, urgentno su potrebne kratkoročne slijedeće mjere:

1. Neophodno je, u najkraćem mogućem roku, stvoriti konzorcij poslovnih ljudi RS koji će svojim kapitalom pokriti najteže deficite unutar sistema, tako da sistem počne „lakše disati“. To je, u ovim teškim časovima, patriotska dužnost onih koji mogu svojim sredstvima to osigurati, a ne da čitav teret mjera oporavka padne, po tko zna koji put, na leđa radnika i ostalih građana.

2. Urgentno je da političke stranke RS, do novih izbora, formiraju privremenu vladu nacionalnog spasa koja će usko surađivati sa spomenutim konzorcijem poslovnih ljudi, kako u pogledu kratkoročnih, tako i dugoročnih mjera ekonomske i socijalne politike.

3. Nužno je sprovesti hitnu i obimnu komunikaciju sa svima u BiH i svijetu koji su voljni da Republici Srpskoj pomognu u ovim teškim trenucima.