Hrvatski jezički purizam i srpski paradoksi

RUSKI AMBASADOR U UN VASILIJ NEBENZJA: NEĆEMO DOZVOLITI DA SE PONOVI SCENARIO SA MINSKIM SPORAZUMIMA I DA DOĐE DO ZAMRZAVANjA FRONTA KAKO BI REŽIM ZELENSKOG ZALEČIO RANE

RT BALKAN: GLASANjE U UN O ZAHTEVU ZA UKIDANjE AMERIČKOG EMBARGA PROTIV KUBE - EVO KAKO IZGLEDA PRAVA IZOLACIJA!

NASLOVNE STRANE SRPSKE ŠTAMPE 1. NOVEMBRA 2024.

EMIR KUSTURICA I NjEGOV PRAVNI ZASTUPNIK ZDENKO TOMANOVIĆ PODNELI KRIVIČNU PRIJAVU PROTIV ŽELjKA MITROVIĆA I POKRETA „KOPAĆEMO“

BEOGRAD: ODRŽAN PROTEST PROTIV UKLANjANjA STAROG SAVSKOG MOSTA - "BORBA TRAJE, MOST OSTAJE"

UNICEF: NAJMANjE JEDNO DETE POGINULO U LIBANU SVAKOG DANA OVOG MESECA I NAJMANjE PO DESET RANjAVANO

PATRIJARH KIRIL PROTIV „RUSIFIKACIJE“ NOĆI VEŠTICA: TAKVA ZAMENA VREDNOSTI I FALSIFIKOVANjE NACIONALNE ISTORIJE JESTE SVOJEVRSNI IZAZOV PRAVIM VREDNOSTIMA RUSKOG SVETA

SAD: VLADA SRBIJE PREKRŠILA OBAVEZE IZ DIJALOGA SA PRIŠTINOM USVAJANjEM PREDLOGA ZAKONA O ORGANIZACIJI I NADLEŽNOSTI PRAVOSUDNIH ORGANA U PROCESUIRANjU KRIVIČNIH DELA POČINjENIH NA KOSOVU

VUK CVIJIĆ: SMENjEN SUDIJA MILIMIR LUKIĆ ČIJE JE SKLANjANjE DOGOVARANO PREKO SKAJ APLIKACIJE

GRUZIJA: NAKON PONOVNOG PREBROJAVANjA, CIK POTVRDIO POBEDU VLADAJUĆE STRANKE "GRUZIJSKI SAN", KOJA JE DOBILA 53,92 ODSTO GLASOVA I U NOVOM SAZIVU PARLAMENTA IMAĆE APSOLUTNU VEĆINU OD 88 MANDATA. OPOZICIJA OSVOJILA 62 MANDATA

BENjAMIN NETANjAHU IZASLANICIMA SAD: PRIMIRJE S HEZBOLAHOM MORA GARANTOVATI BEZBEDNOST IZRAELA

BROJ POGINULIH U POPLAVAMA U ŠPANIJI PORASTAO NA 155. PEDRO SANČES: NAJVAŽNIJE SPASITI ŠTO VIŠE ŽIVOTA

petak, 01. novembar 2024.

Ћирилица | Latinica

Novi broj

Tema: Svetska ekonomska kriza i Srbija (II)

Prethodni brojevi

Pronađite NSPM na

Tviteru

Nove knjige

Edicija "Politički život"

Đorđe Vukadinović: Od nemila do nedraga

Časopis NSPM ili pojedinačne tekstove možete kupiti i u elektronskoj formi na Central and Eastern European Online Library

Kome je do morala u politici, neka ide u NSPM

Hrvatski jezički purizam i srpski paradoksi

Komentari (222) COMMENTS_ARE_CLOSED

Odličan članak. Ismevanje Hrvata što zapravo čuvaju naš jezik, inače česta pojava kod nas, odaje koliko ponekada znamo da budemo glupi.

Preporuke:

E sve ti je mestu osim onog prvog da su "Hrvati kajkavci", posto je jedini pravi Hrvatski jezik Cakavski a pismo Glagoljica.

Cakavskim je napisana celokupna Hrvatska srednjovekovna knjizevnost i do pre 120 godina bio je najrasprostranjeniji jezik kod Hrvata.

Danasnji Hrvati govore 3 jezika stokavski (srpski), kajkavski (slovenacki) i cakavski (hrvatski) jedino sto ih oni nazivaju dijalektima (iako se radi o 3 medjusobno nerazumljiva jezika) a kao knjizevni su uzeli i promenili srpski - "stokavski" da bi u hrvati preveli sve katolike stokavce.

Preporuke:

Skoro pa odličan tekst.
Za kompletno zaokruženje teme (za one koji bi da misle) preporučujem da se sa neta skine knjiga Miloslava Samardžića "Tajne Vukove reforme".

Preporuke:

- odličan tekst. Bravo za Autora.

- odavno tvrdim da Hrvati vode odličnu jezičku politiku, a mi se - k`o budale - podsmevamo njihovoma "zrakoplovima" i "brzojavima". Sve nam je pogrešno. A glavni krivci su - srpski lingvisti (svi redom Hercegovci? - što "stara" što "nova" Hercegovina...)

- dakle: istakao bi` tri ključna problema savremene Srbistike. Tri krupne gluposti.

1) - dvoazbučje. Dovoljno smo o tome rekli. Ima nekih pomaka, ali - jadno i bedno. I opet će nam pomoći - Hrvati?! Eno Dačić dreči kako nije fer što Hrvati vraćaju svu prepisku koju im naša Vlada pošalje na ćirilici.

2) - neproduktivnost (po srpski: jalovost) srpskog jezika. Stari problem, još je Vuk Karadžić bio protiv tvorbe novih reči. Pa mu je tako smetao i "vodopad" - insistirao je na "slapu." I tome slično.

3) - veštačka "nova akcentuacija". Nekakvi hiperborejski akcenti (laboRAtorija? - teRItorija? - kaTEgorija?) - upravo katastrofalno. Hrvati ne pomeraju akcente.

Preporuke:

Zlo i naopako, kakvo nepoznavanje materije i struke! Hrvati ne čuvaju ništa srpsko pa ni jezik. Novokovanice hrvatske ne mogu biti dio leksičkog fonda srpskog jezika. Germanske sintaksičke konstrukcije takođe (infinitiv umjesto prezenta sa predlogom da i sl), fonetska degradacija fonema č, ć, dž, đ takođe.
Slažem se da je reforma pod Vukom (ne Vukova nego Kopitareva) ukinula i proterala ogroman deo reči iz oblasti duhovne sfere, npr. religije, filozofije, nauke i sl., no to ne znači da je upotreba reči čiji je koren latinski ili grčki kao zamene napravila od Hrvata veće čuvare srpskog jezičkog nasleđa.

Preporuke:

Hrvati radije koriste nemačke umesto turskih tuđica iz neočekivanog razloga što su bili u Nemačkoj državi dok je većina Srba bila u Turskoj.. inače u mojoj prapostojbini neočekivano biramo italijanizme umesto germanizama i turcizama jer smo bili pod MLecima. ne kažu ni sa(ha)t ni čas nego ura. To je tak čudno i neobjašivo.. inače većina svetskih lingvista srpski jezik definiše kao kombinacija slovenskog i latinskog.. tako, baš čudno što težimo latinsizmima

Preporuke:

"Vuk Karadžić bio protiv tvorbe novih reči. Pa mu je tako smetao i "vodopad" - insistirao je na "slapu."

iju taj Vuk je baš zlikovac

Preporuke:

"Slažem se da je reforma pod Vukom (ne Vukova nego Kopitareva) ukinula i proterala ogroman deo reči iz oblasti duhovne sfere, npr. religije, filozofije, nauke i sl."

a ko sprečava srpske filozofe i naučnike da, kao što su pisci još od Njegoša već uradili (a TO piše u delu Mešpe Selimovića za i protiv VUka) da vrate filozofske pojmove u srpski jezik.. pa većina pojmova u nemačkoj filozofiji su lični neologizmi filozofa - svaki ima svoj pojmovno kategorijalni aparatt. MIslim da je daleko veći problem špto mi uopšte nemamo filozofe, ali OK i za to je VUk kriv ... kriv je i što igramo loš fudbal jer je bio ćopav

Preporuke:

ipak...:

Zlo i naopako, kakvo nepoznavanje materije i struke!

- najprvo za ćirilicu. Zašto ovo nisi napisao srpskim pismom?

Hrvati ne čuvaju ništa srpsko pa ni jezik. Novokovanice hrvatske ne mogu biti dio leksičkog fonda srpskog jezika.

- čuvaju, nego šta. Čuvaju staru akcentuaciju - nisu imali Ivana Klajna da im ukine duge naglaske na srednjim slogovima. Pa govore normalno (teriTOrija), a ne izveštačeno (teRItorija) kao naši TV-voditelji. Koji, jadnici, samo sprovode direktivu Odbora za standardizaciju srpskog jezika. A direktiva je - katastrofa.

- i proizvode nove reči, pa šta opstane - opstaće. A Srbi postaju k`o ~~Cigani~~ Romi ("piravelo Mile plišano šeširi" - tako glasi jedna "romska"...) - i ne pokušavaju da naprave novu reč. Eno klinci u Srpskoj uveliko koriste novu hrvatsku kovanicu: mobitel. Ja koristim ispraznicu (umesto floskule) - baš mi se sviđa.

Preporuke:

Pozdrav g-đici Kordić.

Preporuke:

ser joška:

"Vuk Karadžić bio protiv tvorbe novih reči. Pa mu je tako smetao i "vodopad" - insistirao je na "slapu."

iju taj Vuk je baš zlikovac

- ma nije bio zlikovac, ali je u toj stvari grešio. Bio je oštro protiv tvorbe novih reči - kovanica. Uostalom, nadam se da koristiš "vodopad" u svakodnevnom govoru? Znači, ne poštuješ Vuka? Inače morao bi da kažeš: Nijagarini slapovi. I nikako "drukše".

- a ima i Nijagarinih vodopada, i Krkinih slapova. Sva sreća te nismo poslušali Vuka.

- pouka: pa nije Vuk Biblija. On je, recimo, pisao "u Boci" (Kotorskoj) a danas se govori: u Boki.

Preporuke:

Dva vuka Veka, što reče neko! Šalu na stranu, to što je `romi Vuk, kozar i vagabund, kako ga je zvala Kneginja Ljubica, uradio sa srpskim jezikom i kakve je to posledice imalo po srpsku budućnost, ne može se ni sa čime uporediti (biblijska najezda skakavaca, termiti, cunami, Turci, Mongoli, sve je manje štetno od Vukove reforme). Zamislite ideju da jezik nepismenih čobana i seljaka proglasite književnim jezikom! I šta je to sve anticipiralo! Tu je koren prezira štp prost svet prezire intelektualce i izjednačava se sa njima, to je omogućilo da svako ko se ne potpisuje prstom postane nazovi intelektualac, što je za posledicu imalo pojavu onog što se zove ološ elita, koja, kao i svaki korov guši korisne biljke. Vukovom reformom su jednim potezom odsečeni vekovi kakve-takve srpske duhovnosti u nemogućim uslovima turske okupacije i borbe protiv nacionalne i verske asimilacije. Uz to, otvoreno je govorio da je jedan od ciljeva reforme sprečavanje rusifikacije!

Preporuke:

Hrvati bi nosili i gaće preko glave samo da bi dokazali da su "posebni" i da su oni narod koji je "rodio i stvorio sam sebe" izvan svih naroda u evropi.

Nacija čiji su jedini "uspesi" ubijanje i proterivanje Srba zajedno sa Austrougarskom,nacističkom nemačkom i neonacističkom evropskom unijom, moraju da izmisle bar nešto da su "posebni"

Ne verujem da "čigrasto velepamtilo" sajta NSPM ima dovonjno mesta da se nabroje svi jezički idiotizmi u novohrvatskom "jeziku" a svi oni koji misle kao hrvati i daju im za "pravo" neka se ukrcaju u "uvrtnjak" i pravo u ustašiju (ako znaju šta je "uvrtnjak")

Preporuke:

Kroatizacija, germanizacija i europeizacija mu nisu smetale, budući da je bio švapski špijun, i za tu delatnost veoma dobro plaćen. A glavni saradnik i pokrovitelj mu je bio, gle čuda, Slovenac Jernej Kopitar (o slovenačkoj srboljubivosti mislim da se više nema šta reći),Austrijski činovnik sa vrlo preciznim zaduženjima vezanim za Srbe i njihov jezik. Zahvaljujući tako uspešno sprečenoj rusifikaciji, danas imamo pojavu stravične srbofobije i rusofobije u kvaziintelektualnim ološ pseudoelitama, kojima je Vukova reforma omogućila da se opismene, umesto da časno i pošteno čuvaju ovce i rade slični poslove koje danas u zemlji Srbiji nema ko da radi.

A što se tiče Hrvata, pored svega što je već bezbroj puta rečeno o njima i na ovom i na drugim mestima, za njihov odnos prema sopstvenoj naciji, jeziku (bio njihov ili ne), kulturnom nasleđu (bilo njihovo ili ne), mogu da imam samo najdublje poštovanje! Oni nisu bili te sreće da imaju usrećitelje i reformatore poput `romog Vuka!

Preporuke:

Ja sam se trudio da sugrađanima dokažem da je "zarez" jednako srpska reč kao i "zapeta", a da Karađorđe nije imao artiljeriju. Imao je topništvo. Tako sam postao izdajnik.

Preporuke:

ser joška:

... inače većina svetskih lingvista srpski jezik definiše kao kombinacija slovenskog i latinskog...

- idi begaj?! - pa ti nam otkrivaš novu stvarnost?

- evo, prisećam se latinizama u mom lokalnom - maternjm dijalektu, onom Čemerničkom, i nalazim samo tri primera:

- orata, oratiš (govor, govoriš);
- crga (prekrivač za krevet, nešto tanji i grublji od ćilima - kažu da dolazi od latinskog: carga - pokrivač preko ramena);
-sinap (korov u žitu, sinapis alba, od njega se pravi senf)

- eto toliko. Verovatno su ovi latinizmi došli preko Cincara. Vrlo su retki - što je dokaz da smo u vreme Rima živeli van Granica ("Limes"-a) Carstva. Inače bi bili romanizovani k`o Dačani.

- dakle, to što si lupio kao "kombinacija slovenskog i latinskog" - potpuno je tačno, ali za savremeni Rumunski. Koji je pun slovenskih reči ("živina"? - zver!) a ima latinizovanu gramatiku.

- za Srpski? - nikako.

Preporuke:

Hrvati ne čuvaju već kradu srpski jezik, istoriju i teritoriju.

Preporuke:

"Karađorđe nije imao artiljeriju. Imao je topništvo."

a vojska kneževine i kraljevine Srbije - ustaške odrede - recimo Rasinski ustaški odred u kom je služio istoričar Milojević

inače zanimljivo je da je radio Zagreb svojvermeno koristio turcizam reč sa(ha)t a radio Beograd čas, iako su svi u Srbiji računali vreme u satima

posle je došla zadnja ura

Preporuke:

Nimbus:

Ja sam se trudio da sugrađanima dokažem da je "zarez" jednako srpska reč kao i "zapeta", a da Karađorđe nije imao artiljeriju. Imao je topništvo. Tako sam postao izdajnik

- još ako zucneš da su se Hercegovački ustanici ("Nevesinjska puška") svojevremeno nazivali: ustaš, ustaši - onda si ga ugasio...

Preporuke:

Ma daj, Hrvati iz kompleksa menjaju reči samo kako bi se razlikovali, i služe za sprdnju. Zrnozob? Ja tu vidim samo kompleks posebnosti.

Preporuke:

@ipak:

Hrvati ne čuvaju već kradu srpski jezik, istoriju i teritoriju.

- šta kradu? - teriTOriju? - ali čuvaju naglasak. Da je po Ivanu Klajnu (i Radi Stijović) krali bi nam teRItoriju.

- a ti njima kradeš latinicu. Pa smo egal.

Preporuke:

U savremenoj eri- čistotom jezika najviše se bave mediji, logično, najpre televizije. Na žalost, tu je prevagnuo biznis i pseudo-estetika, pa je bitno to kako TV voditelj izgleda, a ne kako govori jezik kojim se služi.
Upotreba "varvarizama" je do neke mere neophodna, jer je sve više pojmova koji nemaju adekvatno značenje u srpskom jeziku. No, preterivanje naših TV lica je do te mere da je nekad i komično.
Osim toga, malo koji medij ima lektora, a ako i ima- nije dovoljno stručan za svoj posao; u biznisu je bitan profit, a ne jezik.
Prošla su vremena Jonaševe i Mijuškovića.
Akcenti, koje pominje don Korozio, još su veći problem; književnim srpskim govori sve manji broj Srba, a sve je više veoma obrazovanih, koji imaju katastrofalno loš i nepravilan izgovor, sa tako neprijatnim afektacijama, da je to neprijatno slušati.
Za mnogo toga autor je u pravu, u prkos nekim preterivanjima. Tekst dobro pogađa suštinu problema, čestitke.

Preporuke:

ščloplpošplo

Preporuke:

Neposredna posledica jezičke reforme Vuka Stef. Karadžića jeste ta da su iz srpskog književnog jezika izbačeni mnogi slavenizmi i rusizmi, a ubačeni mnogi turcizmi. Ali rupa koja je ostala nakon izbacivanja slavenizam i rusizama bila je tolika da su je postvukovci morali nadomestiti internacionalizmima. Hrvati nikada nisu prošli tu traumu, pa su negativne posledice Vukove jezičke reforme izbegli.

Vukova reforma srpskog Recnika je nesto najgore sto smo mogli ocekivati: doslo nam od beckog Kopitara i osvetoljubivog Milosa Obrenovica prognanog u Bec. Vuk nas je odvojio od jedinstva sa nasim srednjevekovnim jezikom pre Turaka, i najsjajnijom izvornom srpskom kulturom. Ali kome to objasnjavati ovde u Srbiji: nije nas moga odbraniti ni Matica Srpska od Obrenoviceve odluke da Vuk reformise "becki" Srbiju (eto imamo danas Vucica sto bi isto zeleo: da menja svest, tj., kulturu Srba)

Preporuke:

Slavomir Srpski, Vuk K.-cobanin i grobar srpske jezicne tradicije:

Vukova reforma srpskog Recnika je nesto najgore sto smo mogli ocekivati:

- ma ostavi se Vuka, čovek je uradio što je mogao - i uradio je veliku stvar - a ono što eventualno nije dobro uradio - ko nam brani da popravljamo?

- a-propo novočetničkih (Miloslav Samardžić? - eh...) teorija zavere o "Vuku, bečkom špijunu" - još mali pa isti Tito, taj Vuk? - nije tačno da je Vuk hteo da nas udalji od Rusa. Ili: ako je to tačno - još je tačnije da je Garašaninovo "Načertanije" antiruski program. Pisan pod neposrednim vođenjem Františeka Zaka i Adama Čartorijskog.

- nas je od Rusa mnogo više udaljio sam izbor dijalekta (novohercegovačkog) - a to ipak niko ne relativizuje? Imam sijaset dokaza da je južnosrpski mnogo bliži ruskom. I? - i - ništa. Neće Južnomoravski nikad postati osnov standardnog jezika. Pa zato ne lamentiram bez-veze...

Preporuke:

Rđosave,ovo poslednje je u potpunosti tačno.
Da je izabran južnomoravski za standard, pored praktičnosti,imalo bi još jednu posledicu,udaljilo bi nas od hrvata a približilo ne samo rusima, već i makedoncima.
Nažalost,tako je kako je.

p.s.Nego evo ja na vaš nagovor ćirilicom, a vi ništa.Makar da me navedete za primer drugima.Pozdrav

Preporuke:

Evo i ćirilice, da se duhovi smire. Ali i latinica je bila srpsko pismo, bar onog dela pokatoličenih Srba, prvo u Dubrovniku i Kotoru, a kasnije i u unutrašnjosti Srbije, gde su bile trgovačke - latinske kolonije. Prokuplje npr. još dan danas ima takozvanu latinsku crkvu iz tog vremena. Ali, to i nije bitno za našu priču. Činjenica je da je Vuk učinio stranim književno, filozofsko i versko nasleđe srpskog roda srpskom pravoslavnom potomstvu tako što je jezik puka uzdigao na nivo književnoga i službenoga i naučnoga i filozofskoga jezika. Ko to danas osim školovanih filologa može da pročita Dečansku hrisovulju? Da ne mogu to možda Hrvati pošto su čuvari srpskog nasleđa? Ajte molim vas! Ili povelju Kulina bana! Ili darovnicu nekom manstiru kralja Milutina? Vrhbreznički rukopis?! Sigurno Hrvati kao čuvari srpskoga jezika?!
Njima je Vuk bio potreban da ogromnu većinu Srba katolika prevedu u Hrvate. Veštačka nacija ište veštački jezik, a današnji savremeni hrvatski strukturno razara srpski jezik.

Preporuke:

Dzaba pisanije g.Djordjevicu...dzaba.Sve je to tacno.Slazem se u potpunosti sa tekstom.Na zalost samo ce vas optuziti za "mracnjastvo", za "retrogradni misaoni sklop" za "srpski sovinizam" itd.Naci cete se na udaru bespostedne kritike sa svih strana i to bas od strane samih Srba.Srbima toj anacionalnoj odnosno antinacionalnoj evrofilnoj kosmopolitskoj rulji jednostavno to ne dopire do svesti.Srbi sta vise uopste i nemaju nacionalnu svest.Srbi uopste nisu narod nekmoli nacija.Srbi su prednarod.Pogledajte recimo pojavu tog rigidnog lokal patriotizma u Srba i sklonost ka zavicajnom odnosno regionalnom opredeljivanju koje maltene poprima oblike nacionalnog tj etnickog opredeljivanja.Pa tako imate Srbijance, Crnogorce, Hercegovce, Bosance, Vojvodjane, Kosovce (iako sto je malo poznato Srbe sa Kosmeta po ostatku Srbije nazivaju "Kosovari" sto je svojevrsni pokazatelj srpske hronicne psihopatologije jer ih tako ne nazivaju cak ni Siptari na Kosmetu), Krajisnike, Sumadince itd.

Preporuke:

Oduvek sam bio sklon da u srpski rečnik odmah prihvatimo
sve što hrvati stave u svoj!

Preporuke:

Nas srbe je jugoslavija previse kostala. Od te 1918. proslo je bezmalo 100 godina i jos uvek trpimo posledice i placamo ceh i sto je jos veca tragedija nikako da izvucemo pouke.
Mucimo istu muku kao rusi sa poljacima ili danas ukrajincima.
Inace u tekstu mi se izuzetno dopao primer županija-parohija. To dosta govori i o nacionalnoj samosvesti unutar SPC. Ili zasto handball zovemo rukomet a football ne zovemo nogomet? Zato sto mi nemamo ni akademiju nauka niti bilo kakvu znacajniju instituciju zasnovanu na srpskim temeljima. Tamo jos uvek sede jugonostalgicari koji nikako da se snadju u novim okolnostima kada jugoslavije vese nema

Preporuke:

sreda, 04 februar 2015 13:30
Rđosav
Nimbus:
Ja sam se trudio da sugrađanima dokažem da je "zarez" jednako srpska reč kao i "zapeta", a da Karađorđe nije imao artiljeriju. Imao je topništvo. Tako sam postao izdajnik
- još ako zucneš da su se Hercegovački ustanici ("Nevesinjska puška") svojevremeno nazivali: ustaš, ustaši - onda si ga ugasio...

Poznato mi je. No, redakciji zahvaljujem na pomoći, te sam dobio prilačan broj pozitivnih daštanja.
Nisam siguran da bi isto bilo da je moj komentar prezentovan u svoj punoći, a tiče se srbskoga značenja hrvatskih novokovanica "nježnik" oliti "milokliz".

Preporuke:

Od "purističkih" i isključivih Hrvata gori su samo takvi Srbi - mada ih, srećom, nema previše! To su najprvo oni koji ni po koju cenu neće da koriste lepe srpske reči ako su u pretežnoj upotrebi u Hrvatskoj(klasičan primer:"hleb - kruh"). Što reče gore Rđosav, ili već ko, Karađorđe je imao i artileriju, i artiljeriju, i topništvo. Treba pametno biti i "internacionalac" i "purista". Ima li išta slađe i "srpskije" od turcizma "bre"? Da, čini mi se da se Hrvati, svojim "purizmom", "zafarbavaju u ćošak" - da se koristim i "internacionalnom konstrukcijom". Ko god je čitao Andrića ("srpskog Hrvata") i Krležu, zna šta sam hteo reći. Servus svim komentatorima!

Preporuke:

I, izede me živa radoznalost, kako se u "novohrvatskom" kaže pubertetlija? :-)

sreda, 04 februar 2015 Slavomir Srpski
Vukova reforma srpskog Recnika je nesto najgore sto smo mogli ocekivati:

Ne treba da prođe 200 godina kao u slučaju Vuka K. da bismo znali da je nešto najgore što se SADA može raditi - pisati srpski latinicom. To može već sada da zna, a ništa lakše nego pisati ćirilicom.

Pa, zašto onda ne koristite srpsko pismo, već se kao Vuk tada povodite za stranim uticajima? Hoće li Vam unuci oprostiti, kao što Vi ne praštate Vuku njegove greške?

Preporuke:

Nema bolje jezičke, nacioalne i teritorijalne politike jedinstva Srba od izbora ćirilice kao jedinog pisma srpskog jezika!
To svi srpski neprijatelji znaju i uništavaju ćirilicu gde god mogu i svakom prilikom. Samo se Srbima moglo desiti da im ne priznaju jezik s pismom u Haškom tribunalu, ili, još mnogo gore, na Kosmetu.

Ali, džaba Srbima. Čak i neki ljuti rodoljubi nisu toga svesni. Jer, tako je mnogo naših ljutih rodoljuba neobrazovano, i, sem plitkog rodoljublja, ne znaju skoro ništa.

Preporuke:

Ovu gospodu što omalovažavaju Vuka i njegov rad savetujem da uzmu pero u ruku, štap na rame i na štapu zavežljaj sa hranom pa kroz srpske krajeve da slušaju pišu i popravljaju Vuka.
Ako im se ne sviđa govedarski i svinjarski jezik, već stari jezik sa dvorova, neka rade, pišu i bore se za njega kao što se Vuk borio za ovaj prethodni. Ništa se ne može stvoriti na divanu sedeći i sve duvan pušeći.
Rđosav (a ružna imena post mu ljubim) ima najbolje komentare. Nisam iz Hercegovine, ali treba otići u Nevesinje i čuti lepotu i melodičnost tog govora.
Vuk ipak nije pogrešio.

Preporuke:

Ginter Zibert:

- ma navodim, kako ne navodim ("no ne postizavam", što reče onaj kalfa: "ti me dete ič ne *ebavaš?" - "*ebavam, gazdo, no ne postizavam")- evo - javno pozdravljam Vašu ćirilicu - makar i neveštu: poslednje, udaljilo - eh što su ti navike, udri Q kad `oćeš Lj, i udri W kad `oćeš Nj - ali dobro je i ovako, svaka ćirilica je bolja od najbolje latinice...

Preporuke:

Isto važi za fioku (ladica), tiganj (tava), šargarepu (mrkva), zejtin (ulje) itd. Pretenzije tekstova ove vrste trebaju da budu u skladu sa nivoom znanja autora.

Reforma Vuka Karadžića stvorila jezik koji danas koriste i Srbi, i Hrvati. Književni jezik koji smo koristili pre Vukove reforme bio je bez standarda i prepun slavenizama i rusizama, bez definisanih značenja, koji su nam bili jednako strani, i nisu mogli zameniti većinu potonjih internacionalizama. Turcizmi se najviše nalaze u rečima prostije prirode, pa je prirodno da je postepenom upotrebom jezika za pisanje o prostijim stvarima - što je Vukova reforma omogućila - došlo do upotrebe većeg broja turcizama. To je posledica promene u demografiji pisaca, a ne Vukovog propusta.

Jasno je da Hrvati teže ka purizmu, ali to je samo prividan purizam. Većina njihovih kovanica je češkog porekla, ili posledica direktnog prevoda stranih reči, obučenih u slovensko ruho. Takve kovanice u jezik unose duh stranog jezika.

Preporuke:

Poznata je stara hrvatska manija da strane reči zamenjuju “hrvatskim”. Pri tom su ne samo stvarali nakaradne reči, kojih ne samo da u narodu nema, nego su narodu potpuno tuđe, već su i smisao stranih reči izokretali. Tako na primer oni skoro jedini za univerzitet kažu “sveučilište”, a to je greška i besmislica. Reč univerzitet je ispočetka označavala “univerzitas”, tj. zajednicu docenata i studenata, nastavnika i đaka, što je u korporativnoj i esnafskoj zajednici imalo javno-pravni značaj. Hrvati su mislili da to znači ukupnost znanja. Ceo svet kaže telegram, oni brzojav. Mesto taksa kažu pristojba, mesto marka govorili su biljega itd. Naročito su u svojoj “slobodnoj” i “nezavisnoj” državi bili počeli “purifikaciju” reči i to purificiranje od srpskoga ali i inostranoga, internacionalnoga izražavanja. Tako su radio nazvali bili krugoval, propagandu promidžba itd.

Preporuke:

Dakle, srpski jezik koji se govori u Hrvatskoj jeste dozlaboga nakaradan, nategnut, izveštačen, upravo smešan u naizmišljanim složenicama čijem se kovanju pristupilo ne iz puritanizma- već iz želje da se napravi razlika prema srpskom jeziku. Pročitajte neke od pisaca beogradskog stila( npr. Slobodana Jovanovića) pa recite da li je njihovom srpskom jeziku smetala i poneka tuđica. S oproštenjem, ali ja ću ipak radije reći radio nego krugoval, pa makar to bila po hiljadu puta slovenska reč( uostalom i veliki broj slovenskih reči ima zajedničko poreklo sa ostalim indoevropskim jezicima u sanskritu). Jezik nije hermetički zatvoren sistem, i trpi uticaje sa strane i uticaje proteka vremena.

Izvanredne vijesti...danas je preminuo predsjednik Tudjman...
Da se malo nasalimo.

Preporuke:

Rešenje je u prihvatanju tuđica samo kad je neophodno, tvorbi gde je moguće, i upotrebo domaćih reči gde već
postoje. Rešenje nije u veštačkom 'purizmu' hrvatskog kova.

Preporuke:

Srpska sklonost ka antipurizmu nije nikakva indikacija nekakvog "snažnog" srpskog "antinacionalizma". Srpski antipurizam posljedica je srpkog imperijalizma koji tuđe želi asimilirati i podvesti pod svoje, posrbiti, srbizirati... Problem je nastao u tretmanu Albanaca. Albanski jezik srbija nije mogla progutati, albanski narod srpska država nije mogla asimilirati, srpki rasizam nije mogao poništiti taj vitalan narod moćne duhovnosti koja je zadivljujućom snagom anulirala sve anticivilizacijske pokušaje srpske države predvođene srpskim "elitama"...

Preporuke:

Prvo mi treba da poštujemo svoje ognjište, a ne da gledamo u tuđe dvorište, u njihovu sramotu.
Pročitajte tekst Andreja Fajgelja http://www.frontal.rs/index.php?option=btg_novosti&catnovosti=5&idnovost=48766 i dva naša oprečna pogleda na srpsko pismo.

Preporuke:

Đorđeviću, kako ste mogli da napišete da je jedan od paradoksa da "su kajkavski Hrvati 30-ih godina XIX veka za svoj književni jezik uzeli štokavski, tj. srpski jezik"? Kojim jezikom su pisali Mažuranići?

Nećete valjda da tvrdite da su hrvatski pisci pre Vuka -- koa pto rekoh Mažuranići, onda Dimitrija Demeter, Ivan Kukuljević-Kacinski (u 19. veku), Andrija Kačić Miošić, ili Matija Antun Relković (u 18. vek), i mnogi ranije, bili "Srbi katolici" jer su pisali su čistim MATERNjIM štokvaskim jezikom?!? I kako je to onda postao "srpski" književni jezik kad ga Srbi nisu uveli do 1868?

Preporuke:

Puno pitanja na kraju članka:

"A šta je sa nama Srbima? Imamo li mi jezičku politiku? Kakvu ulogu jeziku pridajemo u izgradnji našeg nacionalnog identiteta?"

Odgovor se krije u samom članku:
purizam, paradoksi, reforma, faktički, forma, lingvistika, direktno, frekvencija, indikator, generator, generisati, opsesivno, nominalno, primarno, identitet, ...

Zašto nije napisano:
čistunstvo, protivurečnost, preobražaj, činjenički, oblik, jezikoslovlje, neposredno, učestanost, pokazatelj, rađač/stvaralac/..., stvarati, opsednutost/obuzetost, samo po imenu/nazovi, prvenstveno, narodna samosvojnost

Toliko o tuđicama.

Preporuke:

Nismo mi ukrali srpski jezik jer je štokavski hrvatski kao i srpski. Srbima je krivo što se služe hrvatskom gajicom pa bi željeli pokazati da je i druga strana nešto prisvojila. Ćorav posao, susjedi!

U tekstu ima podosta netočnosti, što ne čudi jer autor ipak nije Hrvat. Mi jesmo govorili zemljopis, ali se predmet po novomu zove geografija. I nema krugovala, to je autor nešto pobrkao. Puristi jesmo, ali borimo se za slavenstvo koje Srbi odbacuju upotrebom grčkih i turskih riječi.

A forumaš koji spominje “teritoriju” griješi jer je hrvatski izraz “teritorij”. Naglasak pada
na “ri” – teRItorij.

Preporuke:

Nismo mi ukrali srpski jezik jer je štokavski hrvatski kao i srpski.

Da vi ste imali kajkavce, čakavce i štokavce. Malo morgen što bi neko rekao. Pa, ste imali štokavce; ekavce, ijekavce i ikavce. Malo morgen što bi ja rekao!

Niste vi imali ništa, a i to što mislite da imate nije više ništa, upropastili ste mu finu strukturu i napravili već papazjaniju. Fonetika vam je frlj, frlj, morfologija nakaradna, sintaksa germanizovana. Dijalektologija štokavskih govora osakaćena jer je neprirodno izdvojena iz celine. Ortoepska i ortografska forma nepodudarne. Pa šta koji moj vi ima da pričate o tome da je srpski jezik isti kao hrvatski. Nije i nikad više sa srećom neće biti isti. Ajde čisti se na neki ustaški sajt, ovde si nepotreban, suvišan...

Preporuke:

@Ipak -- vi Hrvatima čitate lekcije da im jezik nije sređen?!? A ovaj "srpski" jeste? Hrvatski standard je mnogo dosledniji od ovog nazovi "srpskog" koji postoji u ni manje ni više nego četiri standardne forme. Hrvati se bar brinu oko jezika, a Srbi ništa.

Naravno, kad nemate bolje argumente onda svakoga možete onako Šešeljevski da terate, a i pišete hrvatskim pismom (koje li ironije -- vidim, i vi ste naseli na falsifikat). Čestitam!

Preporuke:

Sa zadovoljstvom sam procitao ovu prefinjenu jezicku analizu Vladislava Djordjevica.

Jezik zivi svoj zivot i nesputano se menja, siri, raste, obogacuje . . . Svako ko danas ode u Rijeku, Zajecar, Podgoricu, Banja Luku, Zagreb, Novi Sad, Split, odmah ce videti da ga svi razumeju i da on sve njih hazume.

Zato sto svi govore nasim - jugoslavenskim jezikom.

Preporuke:

@Hrvoje

...srpki rasizam nije mogao poništiti taj vitalan narod moćne duhovnosti koja je zadivljujućom snagom anulirala sve anticivilizacijske pokušaje srpske države predvođene srpskim "elitama"

A, HA, HA, HA, ha, ha, ha.... E, jesi šaljivdžija, Hrvoje, delijo, lafčino, Sokole!

Preporuke:

Kakvo je stanje kod nas?
Takovo da mi dojde da zemim okolotrbušnipantalodržac i se besim!

Preporuke:

@ katana

Navedi neke lingviste( a da nisu iz Hrvatske) koji smatraju štokavski( pre Ilirskog pokreta) jezikom kojim govore Hrvati? Pa da vidimo.

Ako i piše latinicom, ne piše " hrvatskom" latinicom već internacionalnom latinicom koju je za potrebe srpskog jezika prilagodio Nemac Gaj, preuzevši znakove iz češkog jezika.

Preporuke:

Još uz slovo đ dato od Đure Daničića, " izum" Nemca Gaja jedino su lj, nj i dž, ako dodamo da je Gaj u svojoj reformi samo išao stopama Vuka Karadžića, šta ostade " hrvatsko" u " hrvatskoj" latinici?

Preporuke:

Možete da se ljutite koliko hoćete. Činjenice govore drugačije. Srbi u svom nasleđu imaju i taj katolički srpski korpus koji je recimo sve do početka 20. veka itekako bio svestan svojih korena. Raguzistika kao veliki rukavac srbistike davno je argumentovala srpsko biće stare dubrovačke književnosti pisane na štokavskom narečju srpskoga jezika. Uostalom najznačajniji naučnici koji su se ovim bavili bili su Dubrovčani i baš Srbi katolici. Nije ni Andrić tek tako neznaveno sebe video kao deo srpskog etničkog i duhovnog korpusa.
Što je vaša ustašoidna svest u večitom pokušaju da sve katoličko predstavi hrvatskim to je već vaš kompleks, pre nego problem, jer problema nema tamo gde su činjenice jasne i dokazive. Šta reći na to da je nadbiskup barski u svojoj tituli nosio i odrednicu "primas srpski". Dakle, štokavica jednako Srbi. Štokavci Hrvati jednako Srbi katolici. To ne možete da promenite nikad, iako su konvertiti uvek u pokušaju dokazivanja. Uostalom što vas interesuju srpske teme?

Preporuke:

@k vragu!

da zemim okolotrbušnipantalodržac i se besim!"

Bolje sedite na dvokoturni zrakom napuhani zatrčuljak i provozajte se malo, radi rekreacije.

Preporuke:

Što se tiče argumentacije, evo i argumenata:
1. Za razliku od Srba vi imate problema sa izgovorom određenih fonema koje imaju najčistiju formu upravo u štokavskim govorima: č, ć, đ, dž.
2. Jednačenje suglasnika po mestu tvorbe i po zvučnosti nijedan vaš pravopis nije uspio da ispegla na terenu. To je smešno slušati.
3. Tvorba novokovanica bi bila u redu kad bi se rukovodila semantičko-dinstinktivnim i ekonomskim lingvističkim principima, ovako služi za sprdnju i viceve, jer je najgori odraz pučke etimologije.
4. ortografska i ortopepska forma ne prate jedna drugu, ne usuđujete se ni jednu stranu, pogotovo nemačku reč prevesti na hrvatski, pa vam abeceda ima ne znate ni sami koliko slova i znakova, a navodno imate fonetski pravopis u skladu sa maksimom "piši kao što govoriš".

Preporuke:

5. Pričate o štokavštini, a jezik vam se sveo na germanske infinitivne konstrukcije tipa: "Idem pisati, jesti, krasti" itd. umjesto stare slovenske štokavske konstrukcije prezent plus veznik da: Idem da jedem, itd.
6. Pogledajte kakav vam je krnji sistem glagolskih vremena. Vi ne znate za živi imperfekat i aorist.
7. Govorite o štokavici a odričete se ćirilice i lomite ćirilične table, ne znajući da su svi najstariji spomenici štokavski pisani ćirilicom.

Stoga da vas zamolim tog licemerstva je zaista previše. Imate svoj jezik, imenovali ste ga po svojoj naciji, nek vam je sa srećom. I nek vam je srećan standard koji imate. I sve nek vam bude onako kako želite, ali ne govorite da imamo isti jezik, jer to prosto nije tačno, nije izraz vaše dobre namere, niti želje za očuvanjem srpskoga jezika.

Preporuke:

A šta ćemo sa misicama, modelisicama, spisateljicama i drugim novotarijama koje nam iz Hr dolaze? Jesu li i to slavenizmi? Meni se koža ježi kada čiam današnju štampu.

Inače odličan tekst. To sam i lično zaključio, da Hrvati mnogo više koriste sopstvene i slovenske od internacionalnih ili stranih reči. Tu ste sto posto u pravu!!!

Preporuke:

germanske infinitivne konstrukcije tipa: "Idem pisati, jesti, krasti" itd. umjesto stare slovenske štokavske konstrukcije prezent plus veznik da: Idem da jedem, itd.

Ne bih da kvarim raspravu ali ovo me već dugo kopka. Kako znamo da je to preuzeto od germana a ne obrnuto. Može li nešto podrobnije? Neki primer iz srpske ili hrvatske srednjovekovne kljiževnosti, epske poezije ili slično? Nisam siguran da se nekad ovoliko "dadakalo" kao danas. Ne tvrdim ništa, pitam.

Preporuke:

Živorade, u neosrpskom novogovoru ne kaže se "spisateljice", već "piškinje"... Blago si ga nama, kukala nam majka!

Preporuke:

Tekst je dosta loš... Pre svega autor na samom početku nije definisao na šta misli kad kaže hrvatski jezik...

Preporuke:

usput...@Ipak:

germanske infinitivne konstrukcije tipa: "Idem pisati, jesti, krasti" itd. umjesto stare slovenske štokavske konstrukcije prezent plus veznik da: Idem da jedem, itd.

Ne bih da kvarim raspravu ali ovo me već dugo kopka. Kako znamo da je to preuzeto od germana a ne obrnuto. Može li nešto podrobnije?

- dozvolite da se uključim (sasvim amaterski) - meni se čini da su ovakve konstrukcije i u Ruskom?! Ni Rusi ne "dadaču".

- "dadakanje" je karakteristično za nas Moravce, a zapadni Srbi mnogo više koriste infinitive. Kojih, uostalom, u staroštokavskim govorima (prizrensko-timočkim) više i nema. Zato se primeri glagola - u raspravama o dijalektima - za "ove moje" govore navode u - prvom licu jednine prezenta!

- dakle: nema infinitiva u južnosrpskim, makedonski i bugarskim govorima. A Boga mi nema ni "kod Radašina", to je kosovsko-resavski, taj omanji "srednji" dijalekt između staroštokavskih i novohercegovačkih govora.

Preporuke:

katana:

... hrvatski pisci pre Vuka ...Mažuranići, ... Dimitrija Demeter, ... Andrija Kačić Miošić, ili Matija Antun Relković ...

- katana, uz sve uvažavanje, ovi Hrvati koje navodiš kao dokaz hrvatske štokavštine - nisu ti nikakav dokaz. Il` pripadaju dubrovačkoj književnosti, ili su pravoslavnog porekla:

Demeter potiče iz trgovačke porodice grčkog porekla (neki izvori navode i cincarsko i vlaško poreklo)...

- ili su iz krajeva na koje se proširio istočnohercegovački dijalekt - koji, ako nisi znao, pokriva i Slavoniju!

- dzirni ti mali na ovu kartu, bićeš "iznenagjen" (nadam se ne i "uvregjen"):

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%98%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%87%D0%BD%D0%BE%D1%85%D0%B5%D1%80%D1%86%D0%B5%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D1%87%D0%BA%D0%B8_%D0%B4%D0%B8%D1%98%D0%B0%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D0%B0%D1%82#mediaviewer/File:Dijalekti-%C5%A0tokavskog-nare%C4%8Dja.svg

- ergo: teza da su svi štokavci Srbi nije Šešeljeva, nego Vuka Karadžića ("Srbi svi i svuda")

Preporuke:

"ne kaže se "spisateljice", već "piškinje"

netačno, spisateljica je arhivarka (koja brine o dokumentima- spisima), a piškinja je ona koja mokri, ženski pisac je pisačica

Preporuke:

"Srbima je krivo što se služe hrvatskom gajicomNj

Ň i iz slovačkog Ľ koja su kasnije zamenjena sa NJ i LJ.
Po ugledu na poljsku latinicu je uveo i glas za slovo Ǧ koje je kasnije zamenjeno u DŽ.
Češko slovo Ť Gaj je na početku zamenio sa TJ,
a kasnije se umesto toga koristilo Ć.

Umesto češkog Ď između DJ i GJ, 1892. godine zamenjuje se za slovo Đ

dakle, srbskijem pismom: Ǧaba, niko ne piše Ťirilicom, svi su ŇaŇe
e moji Ďetići

Preporuke:

1
Evo šta kaže Ivan Kukuljević Sakcinski u Hrvatskom saboru 2.5.1843. godine:
-Mi svoj jezik čuvamo još uviek samo za družinu i za naše kmete! - u obćinski život i u poslove uveli smo u onih još barbarskih vremena, kad na cielom svietu jedni jezik latinski za izobražen i izdjelan držao se jest, taj jezik; u družtveni život i u familiju našu uvukao se je s vremenom jezik njemački i promienio prirođenu našu narav i način mišljenja otacah naših, u Primorju pako učinio je to jezik talijanski. - Šta smo mi postigli po tom, nego to, da smo se odtuđili samim sebi, da smo se odciepili od susjedne jednorodne braće svoje, i da mnogi od naroda našega ni ne znadu od kojega su naroda i koji puci po rodu, po krvi i po jeziku spadaju k nama!!!

Kao što se vidi i on zna da pripada srpskom rodu.

Preporuke:

2
Dakle, Ivanu Kukuljeviću je potpuno jasno da su Hrvati poreklom Srbi, i to lepo kaže, kao što je to 300 godina ranije govorio Ivan Tomko Mrnavić. Zato Kukuljević veliča Aleksandra Srbljanina i cara Dušana, jer je znao da je car Dušan u svom grbovniku imao i grb Hrvatske kao provincije koju štiti (videti Fojčniki grbovnik).

A Ivan Tomko kaže da je u Vatikanskoj biblioteci našao da je car Justinijan, koji je osnovao Peć, i podigao Aju Sofiju, bio Srbin, pa mu je trista godina kasnije on nekih nazovi Hrvata, historičara, organizovano "naučno sudilište". Kao, oni znaju bolje od Tomka, ko su bili preci Ivana Tomka. Smejurija od istorije.

Znači, sve je poznato, samo je pitanje ko ima hrabrosti da se drži istine umesto sopstvenih obmana i laži.

Preporuke:

Nije tebi lako.Mozes li da zamislis koliko si bedan kad su cak i siptari za tebe superiorni.Razjedaju te kompleksi.

Preporuke:

Odličan tekst, doslovce istinit. Samo moram iskomentarisati jedno - neko je ovde rekao da je "sveučilište" reč koja je dobijena u hrvatskim jezičkim laboratorijama, što nije istina i sramota je tako nešto tvrditi. Sveučilište je stara srpska reč koja se koristila za "univerzitet" sve do pobede Vukove reforme. Ako ne verujete, uzmite i čitajte, primerice, Lukijana Mušickog ili, pak, Novine Serbske.

Preporuke:

Ostaju neka pitanja. Da li ima starijih izvora pisanih ovim "istočnim" i "južnim" narečjima? Koliko su ta narečja stara (ovakva kakva su sad) i na koji način su se razlikovala od "zapadnih" i "severnih" pre 400-500 godina?

Preporuke:

sreda, 04 februar 2015 15:27
Deprimirani srpski rodoljub

...Srbima toj anacionalnoj odnosno antinacionalnoj evrofilnoj kosmopolitskoj rulji jednostavno to ne dopire do svesti.Srbi sta vise uopste i nemaju nacionalnu svest.Srbi uopste nisu narod nekmoli nacija.Srbi su prednarod.

to je po mom uverenju zato, jer od Majskog prevrata nemamo svoju elitu, već srbofobnu stranu-a koja je na strani Hrvata (samo do konačnog uništenja Srba) !!!

zato, promptno u savez sa Rusijom, Evroazijom, ODKB, BRIKS,... !!!!

Preporuke:

Triput bravo za članak - ne zato što je besprekoran, već što je u osnovnoj misli tačan. O detaljima se može sporiti.
Komentari su, bez obzira na sve, takođe mnogo smisleniji no inače, kad su jezičke teme u pitanju.

Elem, Vukova reforma je bila potrebna, ali je u nekim stvarima zasekla preduboko i donela loše posledice. Vukova krivica za to nije veća od krivice njegovih protivnika i onih koji su se (često neopravdano) nazivali njegovim sledbenicima.Najpogubnija posledica reforme je cepanje srpskog jezika po dijalekatskim šavovima, čiji plod su ovi savremeni "novojezici".

Hrvati sa svojom jezičkom politikom jesu i čuvari, i kvaritelji srpskog jezika. Lično se trudim da se koristim dobrim rešenjima do kojih su došli svojim "purizmom", koji se u Srbiji čita kao vic ili psovka, i da zaobiđem ona loša. Mi u Srbiji često nismo svesni da su neki izrazi, već široko rašireni u nas, plod tog hrvatskog purizma, kao npr. reč voditelj (do 50-ih je to u Srbiji bio "konferansje") ili sklopka.

Preporuke:

Loše posledice Vukove reforme nisu nepopravljive. Oni koje zaista iskreno zanima ovaj problem srpskog jezika, a ne prazno brbljanje na tu temu, preporučujem da, za početak, pogledaju na netu intervju blaženopočivšeg vladike Budimskog Danila (Krstića), dat u manastiru Žiča pre 15-ak godina, i potraže knjigu srpskog jezikoslova Radmila Marojevića "Novi rat za srpski jezik i pravopis" (ovaj autor je ozloglašen zbog svog političkog angažmana, ali na datu temu nema bolje i stručnije obrazloženog rada).

U najkraćem: mnogi ljuti srpski "ćiriličari" uopšte nemaju svest o tome da je pismo kojim se sada služimo sakato, neodgovarajuće za razvitak srpskog jezika ništa manje od ozloglašene latinice, tzv. "gajevice". Da bismo krenuli napred, neophodno je učiniti "korak nazad", te srpskoj ćirilici vratiti najmanje dva slova:

Ѣ ѣ (dvoglasnik/diftong "jat") - čime se u pismu briše besmislena podela na (i)jekavicu, ikavicu i ekavicu, koje su postale temelj za proizvodnju novih "jezika";

(sledi završetak)

Preporuke:

Ovaj Ipak nalupetao se kao nitko.

Umislio je da sam izjednačavao srpski i hrvatski jezik, a to nema veze s vezom.

Osim toga, štokavski može biti samo hrvatski.

Srbi imaju štakavski.

Preporuke:

Ъ ъ (poluglasnik "jer") - čime se omogućava pravilno pisanje i uključivanje u književni jezik mnogih reči istočnosrbijanskih i kosovskih narečja, kao i nekolicine reči standardnog, književnog jezika, a takođe nekih tuđica, prvenstveno engleskih; ovo slovo je inače Vuk imao u svojoj azbuci, ali su ga iz nje izbacili njegovi "sledbenici").

Takođe treba razmisliti o vraćanju još dva slova:

Ѕ ѕ ("zjelo") - iz istih razloga kao i Ъ ъ; iz nekih razloga već ga imamo na srpskoj ćiriličnoj tastaturi, i

Щ щ ("šta") - radi pravilnog pisanja nekih dijalekatskih izraza Jugozapadne Srbije, Crne Gore i Hercegovine, kao i radi pravilnog prenošenja nekih ruskih reči; vraćanje ovog slova Marojević je u svojoj knjizi predložio još 90-ih, ali su se na kraju njegovom preporukom poslužili "montenegrini" u sasvim suprotne svrhe.

Ovakvom korekcijom srpske ćirilice prosečnom Srbinu bi njegovi stari književni jezici postali mnogo bliži, a mnoge podele oko kojih se sad lome koplja postale jednostavno smešne.

Preporuke:

U prvom postu ste napisali:

„Nismo mi ukrali srpski jezik jer je štokavski hrvatski kao i srpski. Srbima je krivo što se služe hrvatskom gajicom pa bi željeli pokazati da je i druga strana nešto prisvojila. Ćorav posao, susjedi! „

a u drugom:

„Ovaj Ipak nalupetao se kao nitko.
Umislio je da sam izjednačavao srpski i hrvatski jezik, a to nema veze s vezom.
Osim toga, štokavski može biti samo hrvatski.
Srbi imaju štakavski.“

Vidi se ko lupeta, no i to su nam više nego poznati vaši maniri. Ali na sreću Jugoslavija je mrtva, "nije vino pošto pređe bješe", a bogami ni sve drugo.

Preporuke:

@ Zagor

Ne znam šta je pisao Marojević o odbrani jezika, ali što se tiče odbrane ćirilice, osramotio se kao i ostali "veliki" lingvisti. Govorio je isto što i njegove kolege dvoazbučnjaci :"Trebamo čuvati ćirilicu, ali ne na račun latinice!" I tako kaže jedan rusista!
Bože, teško tebi sa nama, kakvi smo !Odnosno, kakvi uče srpsku omladinu !

Preporuke:

Ja konfuznijeg tekta o jezičkim problemima odavno nijesam pročitao. Autor je pretpostavljam student Više Dokone, koji radi magistarski iz lingvističkog ... ,ovaj i avaj, jezikoslovlja!?

Pa Hrvati od tog silnog "purizma", ne znaju po padežima promijene njihovu purističku "kroatistiku", mada sumnjam da će Gjorgjević razumjeti šta sam napisao!

Znate oni su, ovaj, znate: "puristi"!?

A mi smo, ovaj: internacionalisti! :o))

To što je zvanično po cenzusu pola Srbije nepismeno, koga briga, kad je i elita nepismena! :o))

Po Gjorgjeviću je "tekst" bitniji (ili značajniji) od "konteksta"? Važno je da neka bulumenta izmisli svoju RIJEČ!? Samo nam autor nije naveo u kom selu je to slučaj???

A da! Ako je pola Hrvata, ili već HRVAĆANA, srpskog PO(d)rijekla, ali već pogrešne ispovijesti, ko je onda kome šta uzeo?! :o))

Štaaa: "Srpski paradoksi"???

Šta je "srpsko", a šta je "paradoks"? ;o))

Gjorgjeviću, knjigu u šake!

Preporuke:

Navedi neke lingviste( a da nisu iz Hrvatske) koji smatraju štokavski( pre Ilirskog pokreta) jezikom kojim govore Hrvati? Pa da vidimo -- hm

Šalite se? Ove srpske lingviste? Štokavci su svoj jeizk zvali "slovinskim" (slovenskim) ili "naškim". Njim pravoslavni Srbi NISU pisali. Njim su pisali samo katolici, ali sebe nisu zvali Srbima.

Vi danas ne bi razumeli jezik kojim su pisali Srbi, i kad bi ste bili u stanju da ga čitate. Ali jezik kojim su pisali Hrvati štokavci u 17. i 18. kao da je pisan juče, pa sad sami odlučite ko je prvi pisao tim "srpskim" jezikom, ali ne zaborvaite da je on bio i jeste i maternji jezik onih koji sebe nikada nisu smatrali Srbima. To je i Vuka dosta zbunjiovalo.

Preporuke:

Ako i piše latinicom, ne piše " hrvatskom" latinicom već internacionalnom latinicom koju je za potrebe srpskog jezika prilagodio Nemac Gaj, preuzevši znakove iz češkog jezika. -- hm

Nije samo iz češkog nego i poljskog i slovačkog. Nije on tu abedecu uradio za Srbe nego za Hrvate. To što je posle menjao, menjao je i Vuk. Vukov poslednji rečnik (1852) ima tvrdi znak Ъ koji je Vuk upotrebaljavao do svoje smrti u rečima kao hrъkati, umrъo itd. Vukova prva ranija azbuka i rečnik nije imala slovo H, pa ga je posle uveo, itd. Pored toga pisao je "njegovijem" umesot njegovim. Pisao je Hrvacki i ljucki. Srpska ćirlica pre i posle Vuka ima rumunsko sloco DŽ. To je ne pravi "rumunskom".

Kao što Vuk svoju ćirlicu nije namenio Hrvatima tako ni Gaj nije namenio svoju latinicju Srbima, pa Vuka bnije hrvatsko pismo niti je Gajeva srpsko. U tom polednjem Rečniku lepo stoji da je ćirilica srpska a Gajeva latinica hrvatska.

Preporuke:

Navedite srpske katoličke pisce pre druge polovine 19. veka.

Dubrovčani sebe nikada nisu zvali ni Srbima ni Hrvatima.

Ono malo "Srba" katolika (oko 1.100 duša u gradu od preko 20.000 stanovnika) iz Dubrvbnika koncem 19. veka je bila pro-jugoslovenska poltička partija vođena od čistog Hrvata -- Meda Pucića. Nestali su odmah po stavranju Jugoslavijne to jest Kralj. SHS. Nikakve korene nisu imali u Srpstvu, sem retkih izuzetaka. Vrendo je psomenuti i da su se svi njihovi potomci u prvoj Jugosaaviji proglasili Hrvatima.

Ivo Anbdrić se pola svog života izjašnjavao kao Hrvat. Dolazi iz mešane porodice i na sutijama u Poljskoj je upiosan kao Hrvat.

Preporuke:

- katana, uz sve uvažavanje, ovi Hrvati koje navodiš kao dokaz hrvatske štokavštine - nisu ti nikakav dokaz. Il` pripadaju dubrovačkoj književnosti, ili su pravoslavnog porekla -- Rđosav

Nisu ni pravolsavnog porekla niti pripadaju dubrovačkoj književnosti. Štokavski je bio jezik nepismenog naroda koji je živeo u plemensko mešanim područjima zapadnog Balkana. Taj je jezik, koji nije bio ni nomriran ni kodifikovan, bio i jeste podjednako maternji jezik i pravoslavnog i katoličkog stanovništva. Ti katolici sebe nikada nisu zvali Srbima sve do druge polovine 19. veka, pa i onda onda u poražavajuće malom broju slučajeva. Prema tome, govoriti o štokavskom kao isključivo "srpskom" je svojevrsna budalaština.

Preporuke:

- ergo: teza da su svi štokavci Srbi nije Šešeljeva, nego Vuka Karadžića ("Srbi svi i svuda")-- Rđosav

Netačno, to je bila ideja pogrešne i prevaziđene "nauke" Jozefa Šafarika koja se dopala Kopitaru i koju je onda predložio Vuku, jer Hrvatima nije bilo do nekog jezičkog ujedinjenja a bečkom dvoru jeste.

Preporuke:

da smo se odtuđili samim sebi, da smo se odciepili od susjedne jednorodne braće svoje -- Ivan Kukujević Sakcinski

@1984

Kukuljrvić Sakciski misli na hrvatsku braću pod Turcima koji su nastavili da pišu štokavkim jezikom. Kukljevićeje bio velikim pobornik štokavskog narečja. Zato je i biuo jedna od podpisnika Bečkog književnog dogovora (1850), jer je Vuk bio spreman da Srbima uvede narodni jezik kao što su već Hrvati pisali. Hrvati su taj dogovor vidlei koa spremnost srna da se priobliže hrvatskom jeziku. Zato Dimitrija Demeter, takođe potisnik, piše malo posle tog dogovora:

"Budimo zadovoljni time da nam je u novie vrieme za rukom pošlo književni jezik onih koji se danas za Serblje drže, s jezikom onih koji se Hrvatima nazivaju, tako izjednačiti, da nije među jednima i drugima izvan pismenah u bitnosti baš nikakove razlike"

Preporuke:

Jedini komentar na sve ovo je onaj Dj.Balasevica: " Srbi govore iskrivljenom verzijom hrvatskog jezika"!

Preporuke:

Ivo Anbdrić se pola svog života izjašnjavao kao Hrvat. Dolazi iz mešane porodice i na sutijama u Poljskoj je upiosan kao Hrvat.

Kraj šezdesetih godina, SFRJ. Jedan moj rođak iz Knina upisuje se u jednu beogradsku gimnaziju i na pitanje o nacionalnosti odgovara "Srbin". Na to mu službenik kaže "To ne može. Ti si rođen u Hrvatskoj" i upiše ga kao Hrvata.

Preporuke:

Vi mešate žabe i babe. Mešate pismo i mešate narečje. Svi srednjevekovni ćirilični spomenici, počev od Povelje Kulina bana pa preko svih drugih, raznih jevanđelja, darovnica, hrisovulja, ugovora, žitija i slično pisani su na štokavskom. Od Hrvata ako je tada već i bilo traga ostali su samo latinski zapisi naravno na latinici. No vi očito namerno pravite spletke i služite se manipulacijama. To može da prođe kod ljudi koji ne poznaju istoriju srpskoga jezika. U najstarijim zabeleženim pesmama kao što je Ribanje i ribarsko prigovaranje Petra Hektorovića (1487-1572) zabeleženi su stihovi koji dokazuju pripadnost jezika narodu srpskom, odnosno kako u pesmi kažu sarpskog:
"...Recimo po jednu, za vrime minuti,
Bugaršćinu srednu i za trud ne čuti,
Da sarpskim načinom, moj druže primili,
Kako meu družinom vasda smo činili;..."

Preporuke:

I dalje da navedem deo u kojem se Hektorović obraća:

"Počtovanomu gospodinu
Mikši Pelegrinoviću, vlastelinu hvarskomu,
kančiliru zadarskomu"

i završava svoje delo i pismo rečima:

"U Starom Hvaru na dvadeset dan miseca oktobra, sedmoga godišća od spasen'ja varhu tisuća pet sat i pedeset.
Petre Hektorović
istomu gospodinu Mikši Pelegrinoviću
Evo ti šalju, kripostni i naredni gospodine Mikša, oni sarbski način (ovdi zdolu upisan) kojim je Paskoj i Nikola svaki po sebi bugaršćicu bugario i tokoje način od one pisni I kliče devojka, koju su obadva zajedno pripivali."

Prema tome gospodine sve je rečeno, sve se zna. Ne bih s vama više polemisao jer vaša polemika nije argumentovana, zlonamerna je i štetna.

Preporuke:

Katana> "Dubrovčani sebe nikada nisu zvali ni Srbima ni Hrvatima."

Kakve su ovo budalaštine!

Katana brani Srbe? ;o))

-----------------------

Kako su nestali Srbi rimokatolici

http://www.vaseljenska.com/misljenja/kako-su-nestali-srbi-rimokatolici/

O etnografiji Dalmacije - H. Biderman 1893:

http://www.scribd.com/doc/18452012/HI-Bidermann-Etnografija-Dalmacije-1893g

Preporuke:

Rdjosave,zemljace,osvetla obraz Juga.

Preporuke:

Evo ovdje nema nijednog jedinog Hrvata, a tobože pisali ljudi hrvatskim jezikom:

Preporuke:

Tekst je jezgrovit i uglavnom tačan, ali se i tu, kao i u mnogim drugim tekstovima o istoj stvari, potkrala jedna krupna greška, koju naši lingvisti i nelingvisti često prave. Hrvati nisu kajkavci nego čakavci. Svi kajkavci su izvorno Slovenci. Zagorje nije hrvatsko, valjda zato i mora nositi prilepak s narodnim imenom. Južnoslovenskim čakavcima su najbliži zapadnoslovenski čokavci - Slovaci.

Preporuke:

@NEMANjA VIDIĆ

Koliko mi je poznato, Marojević je to rekao u smislu da se latinice ne treba odreći sasvim, nego je ostaviti kao naučno sredstvo, kao deo tradicije jednog dela srpskog naroda (prvenstveno u Dubrovniku i primorju). I u tome je potpuno u pravu. Samo se ludaci odriču svoje kulturne baštine. Srbi su narod-graničar, međa dveju kultura, Istoka i Zapada, to je naš istorijski usud, i taj krst valja umeti nositi.

Marojeviću, Milošu Kovačeviću i ostalim njihovim kolegama iz pokreta za obnovu srbistike pripada neprolazna zasluga što su sprečili ostvarivanje sumanute ideje beogradskih jezikoslova, na čelu s pokojnim Pavlom Ivićem, o prepuštanju jekavice Hrvatima i uvođenju ekavice kao jedinog zvaničnog "srpskog" jezika u Republici Srpskoj sredinom 90-ih. To je neuporedivo više no sve što su ikad učinila razna "ćirilična" udruženja sa svojom jalovom "borbom" za "očuvanje ćirilice". Slabo argumentovanom galamom se nizašta ne može izboriti.

Preporuke:

Proslog Oktobra, prilikom moje posljednje posjete Srbiji, u novinama primijetim naslov "STENDAP, FANTAZIJA I TATU". Valjda ovo prvo od engleske rijeci "stand up (comedy)", fantazija (vec "stara" srpska rijec) i moja omiljena - TATU (od engleske rijeci tatoo). Sta reci, danasnji stanovnici Srbije su izgleda postali jedna totalno degradirana amorfna masa, potpuno izmucena uzasnim kompleksom nize vrijednosti.

Preporuke:

Andrić nije bio rođen u Hrvatskoj nego Bosni pod austrijskom okupacijom. Po vašoj priči on je trebalo da bude upisan kao "Bosanac"! Ipak, on se u Krakovu upisao kao Hrvat.

http://www.croatianhistory.net/gif/andri.jpg

Takođe u Zagrebu se svojručno deklariosa da govori hrvatski.

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c3/Ivo_andric_prijavnica.jpg

Inače, u bivšoj SFRJ, posle Ustava 1974. republička "državljanstva" su se tretirala kao odvojena. Ako ste bili iz Hrvatske onda ste bili hrvatski "državljanin" a ne "Hrvat" po nacionalnosti, i zato ste sve dokmente (kao pasoš i tome slično) morali da vadite iz Hrvatske bez obzira gde ste živeli.

Preporuke:

@IpakNe čudi me da nudite Hektorovića kao jedini!) primer i "dokaz", jer druge nemate. Na žalost i taj jedini primer je jedna vrsta obmane kojim su mnogi, iz dobrih i loših namera, obmanjivali srpski narod stavrajući mitove koje danas, na žalostm, Srbi prihvataju koa istinu.Ne treba mongo truda ni pameti da se ovakvi mitovi "provale" ako se sud donosi u kontekstu a ne selektivnim citatima.Za one koji nisu upoznati, Hektorivić opisuje trodnevni put na lađi od Hvara do Šolte na kojoj mu društvo prave dva ribara koji pevaju popularne balade (bugaraštice). Jedna od njih je o Kraljeviću Marku i njegovom bratu Andrijašu na temu bratoubistva -- dakle, sasvim anacionlano.Prirodno je, da je balada spevana na "srpski način" jer je -- srpska!. Zato piše da su pevalli "na srpski način". To ne zanči da su ribari govorili srpski. Srbi pevaju engleske pesme na engleski način, ali ne govore engleski. Inače, Hektorović piše čakavski, pa bi i po Vukoovom modelu bio Hrvat.

Preporuke:

Sta reci, danasnji stanovnici Srbije su izgleda postali jedna totalno degradirana amorfna masa, potpuno izmucena uzasnim kompleksom nize vrijednosti.Da, i zato negju mitove kao beg od stvarnositi, umesto da se vrate svojim koenima i sovjoj kulutrnoj i književnoj baštini koja je 99% na ćirilici i na jeziku koji veze nema sa dubrovačko-hercgegovačkim dijalektom.

Preporuke:

Kakve su ovo budalaštine!

Katana brani Srbe? ;o)) -- Pretrušin

Zaista ste "impresivni". Inače, ja branim istinu. Srbi nemaju ništa da dobiju mitovima i falsifikatima.

Preporuke:

I to od čoveka koji piše hrvtaskom latinicom?

Kažete Povelja Kulina bana je na štokavskom, pa i bugarksi i ruski su sštokavski. Naravno, Povelja Kulina bana nijem pisana novoštokavskim.

Da ste Povenju pročitali u oriignlau ond ane bi tako nešto javno pisali jer se smao brukate neznanjem.

Usput, ova Povelja nema originala pa je smaompo sebi neverodostjna kao dokument. Napisana je u Dubropvniku u tri kopije u ranom 19. veku na zahtev bečkog dvora. Jednu kopija je u St. Petersburgu, jedna u Beogradu a jedna u Beču.

Ista stvar sa mnogim drugim dokumentima -- sve su to kopije, od kopija. Inače Srbi u Srbiji nisu pislai tim jeizkom, niti tom ćirilicom. Primetite da Kulin Dubrvočanima poručuje čuvanje "iste vjere" (katoličke).

Preporuke:

Pa Hrvati od tog silnog "purizma", ne znaju po padežima promijene njihovu purističku "kroatistiku" -- Petrušin

Pročitajte Vukove knjige pa se uverite da je Vuk pisao (i predpostavljam govorio) kako Hrvati govore. Da je Vukov govor bio "prirodan" Srbima (ogromonoj većioni Srba -- ekavaca), danas bi svi Srbi govorili i pisali kao Vuk, što naravno nje slučaj. U Srbiji se odmah odustalo od Bečkog književnog dogovora koji traži jedan ozgovor (ijekavski), jer im je stran.

Preporuke:

@Katana
Evo i tebi nekoliko pozdrava od braće ti Hrvata, valjda prestaneš da prosipaš budalaštine:

Ljudevit Gaj (1846): „Ta npr. sav sviet zna i priznaje da smo mi književnost ilirsku podigli; nu nama još iz daleka nije na um palo ikada tvrditi da to nije srpski već ilirski jezik; pače se ponosimo i hvalimo Bogu velikomu što mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo...
Šime Ljubić, hrvatski povjesničar: „Današnji Hrvati, kojih nema mnogo, na Gajev poziv odlučno odstupiše od svoga (jezika) pomiešanog poriekla... te su ozbiljno proprimili takozvane srbske načine i oblike jezične... do ciela u učenju i u javnom životu“.
Muškatović, u pismu Ljudevitu Gaju, 13. veljače 1864: „...naši ljudi, koji danas vladaju, boje se zlu našemu od Srbaljah, i misle, ako znanost i logika zahtievaju da uzmemo pravopis koji je u Srbaljah, da će tim srpstvo obhrvati hrvatstvo."

Preporuke:

@Katana
Vladislav Vežić (1885): „Hrvati, kako rekoh, uvedoše i sami jezik štokavski, akoprem ih je to stalo i stoji neizmjernog truda, jer im je od svagdanjega domaćega govora dosti daleko“.

Milan Marjanović: „Gajevi Iliri primili su štokavsko narečje i trudili su se da ga nauče ukoliko ga nisu znali. (Oni su prihvatili za osnov Vukov rad i narodnu poeziju...)“

Stanko Vraz (1843): „Po pravu (jeziku) to dakle ide ime jedino Harvate čakavce tj. onu granu južnoslavensku, što treba u svom govoru ča mesto šta ili kaj, a ti Hrvati stanuju od starine u Primorju, po većoj strani primorskih varoših, Zadarskom okružju i po otocih primorskih i dalmatinskih“.

Franjo Francev (1907): „Narod se zove horvat, harvat, hrvat i jezik horvacki, harvacki, hrvacki. Ali pisani jezik, štokavski, mora se razlikovati od kajkavskog. Ako se govori štokavski, kažu da se govori gospocki ili vlaški, a kajkavski, po prosto, prostački, bogečki“.

Preporuke:

Odličan članak. Nije sramota priznati grešku i ugledati se na nekoga ko radi nešto bolje od tebe. Šta više, to što se mi uglavnom sprdamo sa Hrvatima, najviše će se obiti nama samima o glavu.

A dok o ovome raspravljamo, jezik nam se dalje uništava, što izbacivanjem ćirilice iz upotrebe, što nepotrebnim usvajanjem stranih reči (dobijem osip kad čujem "akcija" za sniženje!).

A što se tiče Vuka, sve više sam ubeđen da je njegova reforma bila naručena odnekuda, npr. iz Austrije. Prvi korak: Srbi pišu ćiriličnim slovima, ali pismom koje je u duhu zapravo latinica (praktično, samo drugi font). Drugi korak: odbacuje se prelazno polu-ćirilično pismo u korist prave latinice (ovo čega smo svedoci danas!). Isto je urađeno u Rumuniji (prvo prelazni mešani alfabet, pa latinica).

Ono što je posebno sumnjivo je da je Vukova reforma dignuta na nivo dogme, a on na nivo nedodirljivog autoriteta, tako da nikad nikome ne padne na pamet da tu ideju preispita.

Preporuke:

Čestitke Katani!

Ja već godinama pokušavam (neuspješno) susjedima Srbima dokazati da im mi Hrvati nismo ukrali jezik.

No njegovi komentari trebali bi začepiti usta manipulatorima svih fela.

Preporuke:

@ Zagor

Ljudi su i onda imali različita mišljenja, kao i danas. Evo citiram iz Relkovićeve knjige (prvo izdanje 1762) koju u oriignalu možete naći ovde pa se smai uverite

http://dk.nsk.hr/stara_knjiga/NSK_SK_ID20/

A ja ću samo citirati nekoliko stihova novim rpavopisom, pa sami odlučite kojim je to jezikom on pisao.

"Jabukam se zato lome grane, jere voćke daju izabrane. Tako i teb', Slavonijo moja, ukide se sva lipota tvoja, jer dušmanin gledat ne mogaše plodne zemlje, plemenite paše.Srim bo njima trun u oko biše, zato njega i nenavidiše,ter sad ovaj, sad onaj navali, dok ga cilo k zemlji ne obali."

Atanasije Stojković, Srbin, Sremac, kocnem 18. veka, piše ovo. Koji vam je bliži? Hrvatski ili srpski?

Najmudrije delo jest vospitat čjada, No ot kudu veš'a radost nami pada? I šćastije sveta i sobstvena radost, I premješa ovog črezvičajna važnost, Za blagoje vreeme o tom mislit išće. Nauči ti Sina da on pozna Boga...

Slično ali nije isto.

Preporuke:

@katana
Ovde uopšte nije reč o različitim mišljenjima, već o mišljenjima autoriteta, a to nije isto. Naročito sam nabrojao mišljenja samo nekih hrvatskih jezikoslova (na koje se Hrvati inače rado pozivaju, ali samo kad im to ide u prilog), na čelu s Ljudevitom Gajom. Mogao bih do ujutru navoditi mišljenja i stranih lingvista, među njima i otvorenih preziratelja Srba - tek biste onda ispali smešni.

Da biste uopšte mogli imati neko svoje mišljenje i sudili o pitanjima hrvatskog, srpskog ili kojeg god slovenskog jezika, morali biste imati barem neku predstavu o staroslovenskom i csl. jeziku. Vi jednostavno ne znate o čemu govorite, a to dokazuje i Relkovićeva knjiga na koju ste me uputili, misleći da će ona dokazati Vaše maštarije (uzgred hvala na poveznici, njegovu poemicu ću svakako pročitati).

Elem, stihovi koje navedoste napisani su najčistijim srpskim jezikom, ikavskog narečja. U nastavku ću Vam te iste stihove napisati pravopisom koji poništava sve "međujezične" razlike.

Preporuke:

"Jabukam se zato lome grane, jere voćke daju izabrane. Tako i teb', Slavonijo moja, ukide se sva lѣpota tvoja, jer dušmanin gledat ne mogaše plodne zemlje plemenite paše. Srѣm bo njima trun u oko bѣše, zato njega i nenavidѣše, tѣr sad ovaj, sad onaj navali, dok ga cѣlo k zemlji ne obali".

Na ovaj način, sve reči u kojima se javlja znak ѣ govornici čitaju kako su u kući naučili: ekavci će čitati Srem, ikavci Srim, ijekavci Sri(j)em. Tako je i bilo dok diftong jat Vukovom reformom nije veštački počeo da se zapisuje kao E, I, (I)JE, a iz L i N označava slitnim tankim jer - i nikom nije padalo na pamet da na osnovu jedne bezazlene dijalekatske razlike izmišlja nepostojeće "jezike".

Hrvati su jednostavno književni jezik dobili na poklon, kao što su na poklon dobili i državu. Kako su prihvatili srpski štokavski, mogli su za književni jezik uzeti latinski ili mađarski (neki Hrvati se za to i zalagahu). Tu ništa ne pomaže naknadno svojatanje tuđe baštine.

Preporuke:

Da, zaboravih:
Atanasije Stojković je pisao na slovenosrpskom - to je bio srpski književni jezik pre Vukove reforme, kad je za osnovu književnog jezika uzet prostonarodni srpski jezik. I? Da su se Srbi odlučili da slovenosrpski ostane, Hrvati bi ga morali učiti, kao što su morali učiti prostonarodni srpski jezik - njima su oba bila podjednako tuđi. Srbima su i jedan i drugi, i srpskoslovenski, staroslovenski pre njih svoji. Reč je o jednoj neprekinutoj prejemstvenosti, uprkos svim srpskim robovanjima.

Reljković, uzgred, nije jedini već u XVIII veku pisao srpskim narodnim jezikom; pre i bolje od njega to je činio i Gavril Stefanović Venclović, na primer - da ne pominjemo dubrovačke pisce.

Preporuke:

Svaka čast, mislio sam i ja da odgovorim ovim konvertitima, ali ste vi to uradili besprekorno.

Pozdrav i svako dobro.

Preporuke:

germanske infinitivne konstrukcije tipa: "Idem pisati, jesti, krasti" itd. umjesto stare slovenske štokavske konstrukcije prezent plus veznik da: Idem da jedem, itd.

Ako je načelo "infinitiv po svaku cenu" očigledno preterivanje, jednako je pogrešno i dakanje u svim prilikama. Još uvek važeći srpski standard, recimo, nalaže da se buduće vreme gradi pomoću infinitiva, a ne sklopom da+prezent.
Tako se, dakle, u prezentu (za označavanje namere, htenja, želje itd.) koristi rečca da u vezi sa sadašnjim vremenom glagola.

Ne sačuva li se ovaj dualizam, izgubiće se, primera radi, i razlika među iskazima:

1. Ti ne smeš ići tamo. (preporuka, upozorenje)
2. Ti ne smeš da ideš tamo. (opis stanja)

Ovo se, nažalost, u nas često previđa.

Preporuke:

@Zagor
Vaši primeri su u njaboljem slučaju smešni, a u najogrem obmanjivi. Vi citirate jenog Sloveca (Stanko Vraz), koji je iz mešane slovenačko-hrvatske porodice, i koji je po struci bio pesnik iz Cervoca i svojevrsni pobornik ranog romantičarskog Ilirskog pokreta. Ne radi se tu o nikakvom mišljenju autoriteta već ideologije ranog Ilirskog proketa, a to je da su svi štokavci Iliri, jedan narod, jedno pleme, od kojih su neki postali "šizmatici" (rasklonici). Navedite kakave je on dokaze nudio za svoje mišljenje "autoriteta"?

Druga dva autoriteta koje citirate su bili hrvatski "gramatičari" (hrvatski filolozi koji su prihvatili Vukov fonološki pravopis) koncem 19. veka i koji su odneli pobedu nad Gajevim etimološkim pravopisom. I to je jedino -- fonolopški pravopis -- što su Hrvati u sistematski prihvatili od Srba. Najbolje su poznati hrvatski gramatičari I. Broz i T. Maretić.

Inače za "autoriet" kao što ste vi, trebalo bi da znate da se nešto daje na dar, a ne na poklon.h

Preporuke:

@Zagor

Za "autoriteta", kako sebe ovde reklamirate, čudi me da ste u stanju da napišete ovako nešto:

Elem, stihovi koje navedoste napisani su najčistijim srpskim jezikom, ikavskog narečja

Po čemu je to "najčistiji srpski jezik"? Mislite da to nije bio maternnji jezik Relkovića i miliona drugih koji sebe nikada nisu ni zvali ni smatrali Srbima? I gde je taj jezik "izvorno" nastao da je samo srpski?

Srbi tim jezikom nisu pisali ozbiljnu prozu jer su imali bogat sopstveni književni jezik, za razliku od Hrvata koji su za ozbiljnu prozu morali da pišu ili nemački ili latinski, pa su pisali narodnim narečjima.

Da većina Hrvata nije govorila štokavki nema te sile na svetu koja bi im nametnula taj jezik kao književni -- i govorni! Vuk nije uspeo Srbima ekavcima da nametne ni ijekavski izgovor, a još bi neuspešniji bio pokušaj nametanja torlačkog svim Srbima. I to nije moje mišljenje, već "mišljenje autoriteta" velikog hrvatskog vukovca T. Maretića.

Preporuke:

@Zagor

Da su se Srbi odlučili da slovenosrpski ostane, Hrvati bi ga morali učiti, kao što su morali učiti prostonarodni srpski jezik - njima su oba bila podjednako tuđi

Hrvati su uveli štokavski hercogvačko-dubvrovačkog narečja kao književnu normu u škole i u novine 1836. godine, jer je većina Hrvata govorila tim narečjem (T. Maretić), a Srbi su zvanično pisali slavenosrpskim do 1868. Zašto onda, po vašoj logici, Hrvati nisu 1836. uveli slavenosrpski?!? Uspeh Vukove reforme te godine nipočemu nije bio isvestan, već naportiv, skoro beznadežan (zakonski je zabrenjen u Srbiji).

Sa "autoritetima" kao što ste vi, nije ni čudo da je srpski jezik na samrti, jer sa takvim jezikostarateljima nema mu još mnogo života. Uzdajte se u nauku a ne u mitologiju, bolje reči mitomaniju, pa će stvari odmah početi da idu mnogo bolje za srpski jezik. Ovako se samao brukate.

Preporuke:

@Zagor

i nikom nije padalo na pamet da na osnovu jedne bezazlene dijalekatske razlike izmišlja nepostojeće 'jezike'

Time je Vuk ispunio nalog Kopitara, da se "šizmatički" Srbi "otuđe od rusomanije" i "mrtvog jezika" (Kopitarevo pismo 1815), i približe Hrvatima.

Slavenosrpski niko nije mogao ni da svojata ni da preimenuje. Sem Vuka, i nekolicine njegovih pobornika, niko učen u Srbiji u to doba nije smatrao te razlike bezazlenim, već užasavajućim!

A što se slavenosprski nije pisao fonetski (ili kako bi Vuk pisao "fonecki") pa šta, niko danas na svetu skoro ne piše fonetski (iz dobrih razloga). Ako Srbi mogu da nauče da pišu engleski, francuski, nemački, ruski itd. onda bi sigurno savladali i slavenosprski pravopis, koji je čuvao srpski kulturološki kontinuitet -- što je mnogo važnije za očuvanje naroda.

Preporuke:

@Zagor
I evo još vaših "bisera"

Atanasije Stojković je pisao na slovenosrpskom

Jezik se zvao slavяnoserbskiй, ili po današnjem "prostonarodnom" slavenosrpski. Vuk nikde ne kaže Sloveni nego samo i jedino Slaveni, a za ćiriličku azbuku kaže da je Slavenska.

Srbima su i jedan i drugi, i srpskoslovenski, staroslovenski pre njih svoji. Reč je o jednoj neprekinutoj prejemstvenosti, uprkos svim srpskim robovanjima

Danas 99.99% Srba nije u stanju ni da (pro)čita ni da razume šta su Srbi pislai pre 150 godina i ranije, i zato ne doživljavaju ništa starije od Vuka kao svoje. Naprotiv, mnogi, ako ne i većina doživljava ovu ćirilicu kao "prevazićenu", "staromodnu", "seljačku" i "muzejsku", s kojom "ne mogu" u Evropu!

Za gubitak kulturološkog kontinuitetea zahvalite Vuku.

Preporuke:

@katana
Oh, ispričavam se, potpuno zaboravih da je u hrvatskoj znanosti prebrojavanje tuđih krvnih zrnaca nezaobilazan izvor čudesnih znanstvenih otkrovenja (dabome, u strogo određenim prilikama). Eto, ni mučenom Andriću nije vredelo ništa što se zbog takvih sakaluda napismeno u zaveštanju izjasnio kao Srbin i srpski pisac - znanstvenici bolje od njega znaju ko je on.Kao što onomad hrvatski dužnosnici do neba zavapiše kako predsednik Srbije "svojata" Bunjevce poklanjajući deci ćirilične udžbenike, premda sami Bunjevci o tome pojma nemaju.

Nego, ako je Vraz - "prvi hrvatski profesionalni književnik" poluslovenac, šta ćemo sa Gajem, koji nema ni kapi hrvatske krvi (Švaba/Francuz)? Uostalom, kakve veze u ovim stvarima ima nečija nacionalna pripadnost? Pisac pripada onoj književnosti čijim jezikom piše! To pravilo važi u čitavom svetu.

Pre nego produžim, za Vas jedan mali izvadak iz Matičinog rečnika glede vašeg znanja: poklon 1.ono što se daje besplatno,ono što je poklonjeno, dar.

Preporuke:

Za one koji ne znaju Vuk je umro pre 150 godina (tačnije 1864.) Smete da koristite reči kakve god hoćete, religijske i filozofske pojmove, ne može vam Vuk ništa, mrtav je.

Preporuke:

@Zagor

Da biste uopšte mogli imati neko svoje mišljenje i sudili o pitanjima hrvatskog, srpskog ili kojeg god slovenskog jezika, morali biste imati barem neku predstavu o staroslovenskom i csl. jeziku

Naučiti nekoliko starih slova ne daje sposobnost da razumete kako su se stavri razvijale po pitanju jezika. Za to vam treba istorijska dokumentacija, koja vama očigledno manjka.

Inače meni je staroslovneski poznat ne samo iz liturgije nego iz raznoraznih drugih izvora, pa me vaše nabacivanje jatom ne impresionira, ali se slažem da je to slovo trebalo da ostane deo azbuke da bi pravopis bio jedinstven.

Usput, crk. slovermsi koriti infinitive. "Da" se upotrebljava u dugačijem smislu -- n.p. da budetъ volя Tvoя.

Preporuke:

@Ipak

Svaka čast, mislio sam i ja da odgovorim ovim konvertitima

Čast njemu jer Zagor bar piše srpski srpskim pismom, a vi bestidno srbujete hrvatskim.

Inače, razlika u mišljenju, osobito ako je osnovana na činjeniciama, ne predpostavlja "konvertiranje", sem u šupljim glavama pobornika jednoumlja i "službene istine".

Preporuke:

@katana

Po čemu je to "najčistiji srpski jezik"?

Pa, dragi Katana(c), gadno ste se zeznuli što ste me uputili na Reljkovićevu knjigu, zato što je njegov slučaj tipičan primer hrvatskog prisvajanja srpske kulturne baštine i istorijskih ličnosti. Priča o njemu mi je odavno poznata iz jedne knjige, ali nisam znao gde naći njegov spev da se u nju dodatno uverim svojim očima. Vi ste mi u tome i nehotice pomogli, na čemu Vam još jednom zahvaljujem. Idemo redom.

Kao prvo: Matija Antun Reljković se nikad nije izjašnjavao kao Hrvat. Jezik kojim je govorio nazivao je, po pokrajini u kojoj je rođen (što je inače manir Srba u graničnim krajevima, gde je nacionalno osećanje kod stanovništva pod pritiscima katoličanstva počinjalo beledeti) - slavonskim, koji on (kao i tzv. dalmatinski) oštro razlikuje od hrvatskog jezika. Pa koji mu je to slavonski jezik? Reljković na to sam odgovara baš u knjizi na koju ste me uputili, već na početku drugog poglavlja poeme.

Preporuke:

@DŠ

Čestitke Katani! Ja već godinama pokušavam (neuspješno) susjedima Srbima dokazati da im mi Hrvati nismo ukrali jezik. No njegovi komentari trebali bi začepiti usta manipulatorima svih fela

Takvih buzdovana imate i vi Hrvati na svojoj strani koji tvrde da su im Srbi "pokrali" jezik. Ne bi bilo loše kad bi se neko pobrinuo i njima da zapuši usta -- činjenicama.

Na žalost, Srbi su vam odnedavno pokrali abecedu pa je sad svojataju kao "mlađe srpsko" pismo. I ta zabluda ide sve do najviših srpskih filologa koji su naseli na falsifikate o "Vukovoj" latinici koju je, kažu, Gaj primio od Vuka! Žalosna je današnja srpska nauka. Nijedna katedra na svetu je ne uzima ozbiljno. Bruka jedna.

Preporuke:

E svakakvih gluposti sam mogao da zamislim da mogu da mi se dogode, ali da se sa jednim nedelju dana preganjam o istoriji i čistoti srpskoga jezika nisam mogao ni da sanjam. S vama da se raspravljam argumentima, ipak, nemam nameru, jer vi prosto argumente ne priznajete, ali da gledam kako pišete očite besmislice opet ne mogu. Šta onda?
Hajde, pošto ste dokoni, a vidim da jeste, odgovorite, ne radi mene, nego radi onih koji ovo čitaju, na nekoliko pitanja:
1. Koji je to bio službeni, književni, crkveni (ili nazovite ga kako god hoćete) jezik Hrvata tokom postojanja vaše srednjevekovne države i koje to imate spomenike iz tog doba?
2. Kad ste se odrekli slovenskog pisma i koji su to vaši najznačajniji spomenici nastali na glagoljici i ćirilici? Molim samo da se ne pozivate na onih nekoliko redova baščanskih.
3. Na kojem jeziku i kojem pismu su sačuvana dela splitskih, šibenskih i zadarskih pisaca? Pošto Dubrovčani i Hektorović pripadaju srpskoj književnosti, njih preskočite.

Preporuke:

Sledeći set pitanja:
1. Zašto se vi služite ekavicom ako ste Hrvat?
2. Zašto niko od hrvatskih lingvista nikad nije pokrenuo pitanje da se za hrvatski službeni i književni jezik proglasi neki od kajkavskih ili čakavskih dijalekata, nego baš ovaj štokavski koji koriste i Srbi. Tako biste jednim potezom uspeli da se udaljite od barbara zar ne?
3. Koje to kulturno blago imate na nekom od ovih narečja, ako izuzmemo Balade Petrice Kerempuha?
4. Zašto je Krleža najproganjaniji pisac u današnjoj Hrvatskoj?

Preporuke:

@katana
Za ostale čitaoce evo opet poveznice, stranica A5, početak II glave: http://dk.nsk.hr/stara_knjiga/NSK_SK_ID20/

Šta je, dakle, slavonski jezik? Reljković citira tipična razmišljanja svojih zemljaka...

Jer Slavonac ne da svoje dice,
da se idu učiti A, B, C,
nego ima običaj ovaki:
kad mu rekneš, odgovori svaki:
„Ni moj otac nije znao štiti,
al je mogo malo bolje piti;
naši stari nisu pisat znali,
al su bolje neg mi sad stajali“.

...Pa na njih prekorno odgovara:

O Slavonče! ti se vrlo varaš,
kojigod mi tako odgovaraš.
Naši stari jesu knjigu znali,
serbski štili, a serbski pisali;
al vi sada nikako nećete
neg za nemar svakoja mećete...

Treba li ovome nešto dodati? O da, itekako treba! Neka čitaoci obrate pažnju na reč Naši, koju podvukoh masnim slovima. Sledi izvod iz knjige Veliše Raičevića Psunjskog "Hrvati u svetlu istorijske istine", koju je autor za vreme druge Jugoslavije objavio anonimno, iz razumljivih razloga.

Preporuke:

@katana
Zašto "razumljivih razloga"? Zato što su zbog te knjige mnogi stradali, pa i platili glavom, počev od štampara.

Elem, Psunjski povodom Reljkovićevog "Satira" piše:

"Pišući „Satir“, Reljković je svoje pretke, pa samim tim i sebe smatrao Srbima, jer je na mnogim mestima o Srbima napisao: „Naši stari“. Kad je trebalo objaviti rukopis, duhovni Zagreb je već tada bilo zahvatilo jezuitsko slepilo. Zato je, pre nego je rukopis dat štampariji,na njemu izvršeno falsifikovanje. O tome se može svako uveriti. „Satir“ je, naime, pisan ljubičastim polubledim mastilom, po svoj prilici rastvorom od mastiljave pisaljke, dok je njegovo falsifikovanje vršeno tamnim i evidentno je na prvi pogled, da je docnijeg datuma. Falsifikator i pored uloženog imitatorskog truda nije uspeo. Jedno od tako falsifikovanih mesta u „Satiru“ fotografisano je. Na tom mestu Reljković odgovara nekome, ko je kazao da Slavonci nisu bili pismeni pa kaže:
„Naši stari jesu knjigu znali,
Srpski štili, a srpski pisali."

Preporuke:

Ovo ispod je moj prevod pisma barskog nadbiskupa, primaša Srbije, iz 1633. sa italijanskog jezika, koje Kašić navodi u svojoj Apologiji:

„Po nalogu visokopoštovanog gospodina Franja Ingolija, savjetnika Svete kongregacije za širenje vjera, pročitao sam (odabrani) Novi zavjet, na slavenskom jeziku, vrlo poštovanog oca Bartolomeja Kašića, bogoslova Družbe Isusove, za koji prevod (odabran među starima) svjedočim da je zajednički, prikladan i lak za razumijevanje provincija dubrovačke posebno, Hercegovine, Bosne i Srbije (piše: et Serviae commune), te smatram dostojnim da se preda na štampanje. U kojih, itd.

Izdato u Rimu, dana 17. marta 1633.

Petar, barski nadbiskup, primaš Srbije

+ Mjesto pečata“

================

ps. Katano, ako treba naslikaćemo ovo gore da i ti razumiješ!

Preporuke:

@katana
"Falsifikat je čak na trećoj reprodukciji jasan i vidi se nedovršeno rediranje slova „N", preko koga je napisano „V"." - zaključuje Psunjski.

Naravno, reč Vaši ostala je u digitalnoj inačici knjige, na koju nas naš Katana upućuje. A koliko je Psunjski bio u pravu, najbolje svedoči fotografija rukopisa, koju možete pogledati ovde (prepravljena reč u rukopisu nalazi se malo ispod polovine lista): http://govori.tripod.com/Satir_rukopis.jpg

Toliko o nauci i nacionalnosti Matije Antuna Reljkovića.

Preporuke:

Koa što se vidi iz pisma nadbiskupa barskog - primaša Srbije, i Kašićevog zaključka, srpski narodni govor je isti kao bosanski, dubrovački i hercegovački, dok obojica izostavljaju da tu pomenu i hrvatsko narečje, već Kašić pominje ilirsko. Ovo je oko 300 godina poslije pisanja Istarskog razvoda, pa bi bilo logično da obojica pomenu prvo hrvatsko narečje kao izvorno i osnovno.

Da napomenemo i to da Kašić u svojoj Apologiji navodi „hrvat+ski“ svega TRI PUTA, dok „Ilir+ski“ skoro 100 puta. „Dalmatin+ski“ 86 puta, Slaven+ski“ 59 puta, „Srb+ski“ 12 puta.

Hrvatski prevod Kašićeve Apologije umesto "ilirskog, "slavenskog" i "dalmatinskog" svuda zamjenjuje (prevodi se) "hrvatskim".

E to nije "purizam", nego jezički fašizam!

Isto je sa većinom prevoda sa latinskog: "Iliri" i Dalmatinci su preko noći postali "Hrvati".

Preporuke:

Evo šta Katančić* kaže za Hrvate:

"Hrvati žive zapadno od linije povučene od Drave, pa kroz Moslavinu, do utoka rijeke Cetine u Dalmaciji; a na tom prostoru živjeli su oduvijek njihovi potomci (Čakavci), koji tu i danas još žive."

A malo niže u tekstu kaže kako svi Srbi govore jezikom ilirskim jezikom("Serblii... universi dialecto Illyrice usi")!!!!

ILIRSKIM, Katano!

Poveži sa ovim gore iz Kašićeve Apologije!!!

--------------------

*(„Linea ab Dravo per Moslavinam ducta ad
Czetinae fluminis Dalmatiae exortum. Regionem ab hac linea in occasum patentem coluere Savienses, et horum posteri Croatae usque hodie colunt".

„Specimen Philologiae", etc. 24)

Preporuke:

Da većina Hrvata nije govorila štokavski nema te sile na svetu koja bi im nametnula taj jezik kao književni -- i govorni!

Ne bi bili ni prvi ni poslednji narod na svetu koji je to učinio. "Tvrdnja da je stoljećima prije 19. st. »jezik franjevaca« bio standardni jezik nije točna jer, kao prvo, taj jezik nije obuhvaćao kajkavsko područje, a kao drugo, tim jezikom su pisali franjevci, što znači da se u neštokavskim regijama radilo o sociolektu jer se njime služio samo jedan sloj društva a ne čitavo stanovništvo, npr. čakavsko stanovništvo se nije služilo njime bez obzira na to što je neki franjevac čakavac znao štokavski. Standardni jezik je postao moguć tek s uvođenjem obaveznog školovanja za široke mase jer jedino obaveznim školovanjem se moglo obične ljude kojima je materinski čakavski ili kajkavski navesti da svi nauče i nadregionalni jezik." (Snježana Kordić, Jezik i nacionalizam, str. 71-72, podvlačenja moja).

Preporuke:

@katana
Do XIX veka jednostavno nije bilo štokavskih Hrvata. Katolička vera sve do druge polovine tog veka nije bila nikakva prepreka da se neko smatra Srbinom; ona jeste učinila da narodno osećanje kod mnogih Srba izbledi, oslabi, pa su sebe često radije nazivali po pokrajinama u kojima su živeli - Bosancima, Dalmatincima, slavoncima itd. - ali nikada Hrvatima: navedite mi jedan jedini primer. Tek od druge polovine XIX v. počinje masovno pohrvaćivanje srpskih katolika. No, zbog sadašnjeg opredeljenja potomaka niko nema prava da isto podmeće njihovim precima.

A glede vašeg popovanja o slovenosrpskom - izražavam se u duhu savremenog jezika, i taj naziv nije pogrešan. Sa druge strane, izgovoriti slavjanoserbski je po srpsko(slovensko)m pogrešno, to je novija pojava, nastala pod uticajem ruskoslovenskog jezika. Na srpskoslovenskom naziv tog jezika se pravilno izgovara: slavenosrbski.

Preporuke:

@katana

Danas 99.99% Srba nije u stanju ni da (pro)čita ni da razume šta su Srbi pisali pre 150 godina i ranije, i zato ne doživljavaju ništa starije od Vuka kao svoje. Naprotiv, mnogi, ako ne i većina doživljava ovu ćirilicu kao "prevazićenu", "staromodnu", "seljačku" i "muzejsku", s kojom "ne mogu" u Evropu!

To je plod neke vrste savremenog konvertitstva i čiste lenjosti. Ljudi su u suštini danas neobrazovaniji nego pre 200 godina. Obrazovanost se meša s kulturom, znanje s informisanošću. Savremeno obrazovanje proizvodi fah-idiote, gorde na svoju "stručnost", što ih čini i tupljim i nekulturnijim od dedova, živućim na drevnim tradicijama, dok su im potomci navučeni na sapunice i plitku zabavu. Narod uvek oponaša svoju elitu. Kad se ona okrene pravim vrednostima, i narod će itekako razumeti sve za šta je sad "slep". U Rusiji vidimo početak takvog procesa.

Mislim da je pametnom dosta. Imam posla, pa prekidam priču. Bar se oko jata složismo - malo li je na ovu oskudicu?!

Preporuke:

Akademik Pavle Ivić je u Večernjim novostima (11.04.1994) u tekstu "Vuk je pogriješio" napisao:

“Novi zajednički književni jezik (ijekavski) uspěšno je ujedinio katolike u hrvatsku naciju i, baš zato što je bio na vukovskim osnovama i kao takav bliži prosěčnom srpskom narodnom govoru nego hrvatskom, poboljšao je političke šanse Hrvata u predělima gdě su se njihovi interesi ukrštali sa srpskim, pored ostalog u Bosni i u Dubrovniku. Uz to je usvajanje književnog jezika bliskog Srbima u Hrvatskoj otklonilo opasnost da oni na podlozi jezičke posebnosti izgrade svoju kulturnu autonomiju. Tako je stvorena čudna asimetrija, na štetu Srba: ijekavski književni jezik kod Hrvata, muslimana, i u zapadnoj grani srpskog naroda, i ekavica kod ostalih Srba. To je dalo povoda da hrvatski nacionalisti, među njima i neki od najistaknutijih hrvatskih lingvista, počnu govoriti kako je ijekavica hrvatska, a ekavica srpska, svojatajući time sve one koji se služe ijekavskim književnim izgovorom"

Preporuke:

Pridjev hrvatski u dubrovačkih i dalmatinskih pjesnika.

Prema članku: Rafo Bogišić, Narodonosni pridjev u djelima hrvatskih renesansnih pjesnika, Jezik, 5/33, Zagreb, 1986., str. 130.. 136.

Korčulanski pjesnik Ivan Vidal piše da «narod Hrvata vapije i viče», a za Dubrovnik kaže: «Svuda ga je puna slava, svud on slove, hrvatskih ter kruna gradov se svih zove. Dubrovčanina Nalješkovića naziva «hrvatskoga diko i slavo jezika".

Hvaranin Petar Hektorović kad je čuo da je Nalješković bolestan, pjeva: Molim te togaj rad, nemoj svi Hrvatida na te plaču sad hotjej ga parjati.

Dubrovčanin Mavro Vetranović za Hvaranina Hektorovića kaže da je slavan u razlikim državama, a navlaš kud jezik harvatski prohodi. Njegova vila hvali i slavi Dubrovnik: Još da znate po svijetu svak pravi, da ste sve Dalmate natekli u slavi; ne samo Dalmate, gospodo pridraga,
nego još sve Hrvate skupivši jednaga.

Preporuke:

Petar Zoranić ima vilu Hrvaticu kojoj u usta stavlja ka po običaju hrvackom gizdavo dali počteno narešena biše.

Dominkol Zlatarić svoj prijevod Sofoklove Elektre posvećuje knezu Jurju Zrinskomu s nadom da će mu biti ugodno čitati stare Grke koji vam u vaš hrvacki jezik govore.

Zlatarić kaže da je odlučio učiniti Hrvatku Grkinju Elektru Sofoklovu. kao Hanibal Lucić koji je Ovidijevu pjesmu iz latinske odiće svukši u našu harvacku priobukal.

Marko Marulić svoju Juditu pjeva u versih harvackih.

U djelu Petra Zoranića Planine vila Hrvatica tuguje: Ah nepomnjo i nehaju jezika hrvackoga.

Zar treba većih dokaza da su se Dalmatinci i Dubrovčani ne samo osjećali Hrvatima nego su to i javno isticali!

Preporuke:

Sat, 05/07/2008 - 20:28 — Lala-ns

Volim Vuka ali istina mi je draža (a taj Remetić me u tome neće poremetiti). Hrvati su imalai (i danas imaju) puno veće šarenilo regionalnih jezika od nas, među kojima je i štokavski (ijekavski), pa i sam hercegovački govor koji je Vuk promovisao kao književni. U razdoblju od 1600 do početka 19. veka Hrvati su imali 16 gramatika štokavskog govora. Najzad, Hrvati nisu koristili staroslovenski, pa im reforma nije bila ni potrebna već je samo trebalo da se odluče koji će od svojih brojnih govora (istarsko-primorski, dalmatinsko-ikavski, herceg-bosanski štokavski, primorsko-goranski, istarski čakavski, slavonsko-šokački ikavski, zagorsko-kajkavski i dr) promovisati u književni. Na svim navedenim govorima postoji bogata književna i druga zaostavština. Sa Srbima su se, u duhu ilirizma, dogovorili da to bude štokavski. Zašto ih sada zbog toga zezaju... Moja malenkost u tome neće da učestvuje.

Preporuke:

05.01.2012. u 23:52h Hroboatos je napisao/la:

Shvatite već jednom: nas Hrvate NE ZANIMAJU vaši kompleksi. Hrvatska štokavsko-jekavska baština stara je 700 godina, i do Vuka Karadžića i Njegoša ijekavskom štokavicom pisali su isključivo Hrvati, od 1380-1400 (Vatikanski hrvatski molitvenik) do Stullijeva rječnika iz 1810. Preko 95% svega na štokavici, i to jekavskoj, hrvatsko je- iznimka je nešto adžamijske poezije Muslimana na arabici. Zato Srbi i prevode Gundulića na ekavski srpski 1827., i Šenou na ekavski srpski 1892.

Preporuke:

"Vitezoviću nije strano ni istrgnuti citat iz originalnog konteksta i uklopiti ga u svoju
idejnu koncepciju. Vitezović to radi svjesno, uvijek imajući na umu cilj koji stoji pred
njim: dati Oživljenoj Hrvatskoj i u njoj iznesenoj idejnoj koncepciji što čvršći temelj.
Bilo bi ilustrativno navesti nekoliko primjera. Kad prenosi Lučićev citat “Stjepana,
kneza Bosne, postavio je Bodin” Vitezović ga preinačuje u “Stjepan knez tj, ‘comes’
Bosne, bio je postavljen od hrvatskog kralja Bodina.” Vidimo, dakle, da je Vitezović
potpuno arbitrarno unio pridjev “hrvatski”, želeći “prisvojiti” kralja Bodina. Ili pak kad
citira Konstantina Porfirogeneta, Vitezović piše: “Nazivaju se pak Paganima jer nisu
primili krštenje u doba kad su svi Sklavi bili pokršteni” iako je originalni tekst glasio:
“Nazivaju se pak Paganima jer nisu primili krštenje u doba kad su svi Servi bili pokršteni”.
Vitezović ovaj put izvrće tekst želeći pokazati da su Neretvani također Slaveni (tj.
Hrvati)" Z. Blažević

Preporuke:

Evo šta kaže hrvatski istoričar Rudolf Horvat o tome kada je Bečki dvor odlučio da Hrvatima nametne srpski štokavski jezik ijekavskog (hercegovačkog) narečja.

"To je isprvce bilo vrlo teško mnogim hrvatskim piscima, jer su poznavali samo kajkavštinu, u školi učili latinski jezik, a u obitelji govorili većinom njemački. Mnogi Ilirci počnu marljivo učiti štokavsko narječje."

A hrvatski istoričar i teolog Šime Ljubić piše ovako sredinom 19. vijeka:

"Današnji Hrvati, kojih nema mnogo, na Gajev poziv odlučno odstupiše od svog (jezika) pomiešanog poriekla ... te su ozbiljno poprimili takozvane srbske načine i oblike jezične... do ciela u učenju i u javnom životu."

Pitanje nad pitanjima: Ako je štokavsko narečje stvarno hrvatsko otkuda ta SILNA potreba da se "PURISTIČKIM" novogovorom izmišlja i sa SEDAM kontradiktornih gramatika mijenja?!

Eta maljenka bolesno - Ne? :o))

ps. "Svijetom ide, svuđe kavgu traži, đe je kavge, da se onđe nađe ..."

Preporuke:

@ipak (1)

1. Kod Hrvata crkveni jezik je bio ckrvenoslovenski pisan glagoljicom.

2. Hrvatska crkva se nikada nije odrekla glagoljičkog slovenskog pisma.

3. Mnoga dela splitskih, šibenskih i zadarskih pisaca pisana je čakavskim, ili mešavnom čakavsko-štokavskog. Ni Hetorović ni Dubrovčani se ne ne zovu
Srbima (izuzetak su "srbokatlici" koji su "iznikli" koncem 19. veka kao 5% stanovništva Dubrovnika čiji potmoci se vrlo brzo vratiše u hrvatski korpus).

4. Nisam Hrvat. Nego, kakav ste vi Srbin a pišete tuđim pismom?

5. Hrvati su uveli štokavski u škole i novine kao službeni standard 1836. Srbi 1868. Hrvati su uzeli štokavski jer većina govori štokavski.

Preporuke:

@Ipak

6. Pitajte Vuka zašto je radio protiv srpskih interesa pa je približio srpski književni jezik hrvatskom.

7. Koje književno blago imaju Srbi na prostonarodnom štokavskom jeizku pre Vukove reforme (1868)? Jedan izuzetak -- Jovan Sterija Popović, ali on se ipak protivio Vukovoj reformi.

8. Srpski književni jezik je bio slavenosrpski a ne dubrovačko-hercogvačko narečje kojim su pisali Hrvati i Vuk.

9. Veze nemam zašto je Krleža najprognaniji pisac u današnjoj Hrvatskoj. Uopšte me ne interesuje.

Lični savet: ostavite se Hrvata. Srbima ne trebaju Hrvati niti njihova abeceda da bi Srbi rešili problem sopstvenog jezika i pisma.

Preporuke:

@Zagor (1)

Matija Antun Reljković se nikad nije izjašnjavao kao Hrvat. Jezik kojim je govorio nazivao je, po pokrajini u kojoj je rođen (što je inače manir Srba u graničnim krajevima

Pa i daje to tačno (a nije, jer neki Srbi sebe zovu Vojvođanima, Šumadincima, itd dakle po pokrajini a ne po nacinlanosti), Slavonici, Dalamtnci, itd. sebe nikada ne kažu da su Srbi.

Citirate Velišu Raičevića Psunjskog koji beše amater-istoričar i nije nikakav autoritet, pa vi njim ovde mažete oči neupoznaitma.

Kao prvo, digitalana knjiga Relkovića je originalna kopija štampana 1762. u Lajpcigu. U njoj naravno piše "Vaši" a ne "Naši".

Drugo, vaša digitalna slika navodno originalnog rukopisa ne spominje izvor te slike i kakava je njena autentičnost. Prepdodtavljam da se original čuva u Lajpcigu. Tvridte li da je Raičević nju video sopstvenim očima?

Preporuke:

@Zagor (2)

Treće i mnogo važnije, sve treba staviti u kontekst kako bi se bolje razumelo. Ako pogledate ko govori (Satir), onda "Vaši" ima više smisla (jer govori Slavoncu) nego "Naši" (jer Satir signuro sebe nije smatrao Srbinom)!

Četvrto, narod koji se doselio u Slavoniju dolazi iz Dalamcije preko Bosne, gde se pisalo bosančicom, čija slova su kalućeri zvali "srpska" jer su ličila na srpsku ćirilicu, pa zato Satir kaže da se "Vaši" stari znali su čitati i pisati 'srpski'" (bosančicom). Inače, katolički kaluđeri u Bosni su pisali bosančicom sve do 19. veka.

Preporuke:

Katana: "Hrvatska crkva se nikada nije odrekla glagoljičkog slovenskog pisma"

Hrvatska crkva, italijanska crkva, španska crkva, ...!?

A katolici??? :o))

U stvari toliko znaš o svemu čega god se dohvatiš!

Odmori malo, možda nešto ovdje i naučiš!

Preporuke:

Katana: "Koje književno blago imaju Srbi na prostonarodnom štokavskom jeizku pre Vukove reforme (1868)? Jedan izuzetak -- Jovan Sterija Popović, ali on se ipak protivio Vukovoj reformi."

Ni za Venclovića nijesi čuo?

A hoćeš da se raspravljaš!?

Čobane, čobane, iz Jamerike, knjigu u šake! :o))

Preporuke:

Koji to još hrišćanski narod osim Hrvata ima dva naziva i govorno i pravopisno za jednog sveca: Svetog Đorđa/Đurđa (Sveti Juraj)?

Jura na čakavskom je Đura/Đorđe na štokavskom? Juraj je Đurađ, Jurjević je Đurđević ili Đorđević.

Koju istorijsku ličnost imaju Hrvati da se zove ili preziva na Đ?

Nije Juraj Branković, nego je kod Srba Đurađ Branković! Nije Jurjevdan, nego je Đurđevdan!

Ni sam Ljudevit Gaj ne zna šta da radi sa tim glasom i slovom /Đ/.

Zašto, nepismeni katana?:o))

Venclović piše to ćirilično Đ skoro 200 godina prije Broza koji ga uvodi u hrvataski?

Zašto ako su Hrvati štokavci?

Koja to prezimena postoje na /đ/ kod Hrvata a da nijesu (bili) katolički Srbi? Juraj Frankopani nije Đura/đ? Zašto, ako su naši Đurađ Branković i Đurađ Crnojević?

Zato se svojataju Crnogorci kao "Crveni Hrvati", jer im je priča bez nas ŠUPLjA! :o))

Eto, žalosno je da ni autor teksta Gjorgjević (sic) nije toga svjestan, nego piše u "hrvatskom purizmu"!

Preporuke:

treba imati o ovo na umu katano: kroz čitavu balkansku istoriju predjeli današnje Hrvatske su se nazivali trodjelno: „Hrvatska, Dalmacija i Slavonija“, gdje je se pod „Hrvatskom“ jasno bio definisan predio kajkavaca i čakavaca.

Da ne pominjemo tu i Dubrovnik, koji je bio nezavisan grad-republika i imao svoj statut, u kome je po padu Nemanjića, bilo detaljno definisana trgovina robljem iz unutrašnjosti? Robovima, a isti „hrvatski“ narod, katano? A službeni im bio latinski?

Usput, možda ne bi bilo loše da pogledaš kartu današnje Hrvatske, pa nam objasniš, koji se još narod prostire i širi u obliku bumeranga?

Jedino neki PIJANI? :o))

Pa-pa, katano!

Preporuke:

Ljudevit Gaj piše u svom listu Oglaszu (1834.):

Z-najvishejshem Dopuschenyem szv. Czeszarzko-Kralyevzkoga Velichanztva FRANYE I. izhajale budu vu Zagrebu zpochetkom leta doiduchega 1835. Narodne na dve poszebne ztrani razdelyene NOVINE HORVATZKE pod napiszom ‘Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka’. - Perva ztran, iliti tak zvane ‘Novine Horvatzke’ zadersavale budu vsze najnovezshe politichke dogodyaje, to jeszt vszekulike znamenite premembe vzeh szveta orszagov vu obchinzkomvu oszebnom pako vsza oszebujna pripechenya y naredyenya domacha, iliti najnovejshe dogodyaje trojjednoga Kralyeztva Dalmatinzkoga, Horvatzkoga y Slavonzkoga“ y ova ztran iziđe z-razumlyivem raztolmachenyem vszeh ztranzkeh rechih dvakrat na t jeden, vszakiput na pol arkusha“ - druga pako ztranizta najmre DANICZA Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka je(n)denput vu tjednu Novinam Horvatzkem na pol arkusha zoszeb prikoplyena-zadersavala bude ne szamo vu Horvatzkom, nego y vu drugeh Ilirzkeh narechjah...

Preporuke:

...vnogoverstnetak na lahku zabavu y razveszelenye, kak na primerno razszvechenye y vugodno, ter hasznovito podvuchanye zpadajuche ztvari. Navlaztito pako zpomenka vredna znanya od nashega Naroda Szlovenzkoga vu obchinzkom“ od nyegve ztarine y dogodyajev, od nyegoveh piszem y knjig, zjednum rechjum vsza ona, koja Horvatom y nyihovoj Ilirskoj Bratji od ztarodavnoga y vezdaschnyega ztalisha vszeh Szlovenskeh pukov zezvedeti y znati potrebno je.

...

„Oszebito pako tersziti sze hochemo, viteske y znamenite na peldu y naszleduvanje sluzeche ztvari drugeh razszvetlane y vuchene Europe Narodov, - najmre vendar dugovanva na domache y zvanzko gozpodarztvo zpadajucha zpominyati.“

(Oglasz, listopad 1834. - Dor. Liudevit Gay)

Preporuke:

Nije slučajno što su tzv. mali jezici preosetljivi na upotrebu tuđica. Ima tu kompleksa (mislim da je to kod Hrvata glavno, a ne purizam), ima i strahova... Veliki narodi, i veliki jezici oduvek su lakše pozajmljivali. Rusi, na primer, bez kompleksa, sasvim normalno koriste francusku reč etaž da označe sprat, i tatarsku mogila, grob.(Nije to problem, već kada se na bilbordima u Moskvi pojavljuju reči kao koka-kola i MekDonalds, zato što su one više nego reči.) Mislim da diskusiju o jeziku, ma kako bila zanimljiva, ne treba komplikovati. Jezik treba i voleti i poštovati, standardizovati, negovati kao živo biće, jer on to i jeste, obogaćivati, što više koristiti, i uvek imati u vidu da će nas on nadživeti, i još neko vreme svedočiti o nama, kao narodu.

Preporuke:

1. u Dubrovniku od 1500. do 1800. nijedan pisac svoj jezik ne zove srpskim, praktički svi ga zovu slovinskim, a oko trećina (Vetranović, Mikalja, Zlatarić, Sasin, Stulli, Bruerović, Palmotić, Vidali, Nalješković,..) hrvatskim, izjednačujući pojmove hrvatski i slovinski. Sam je Vatroslav Jagić rekao 1864. da je Dubrovčanima pojam "srpski" za jezik bio stran kao "maćedonski". Otkud to da nijedan, ali baš nijedan od kojih 50-70 pisaca koji pisahu u ta tri stoljeća ne zove svoj jezik srpskim ? Točno je da postoje dokumenti u kojima se taj jezik zove "lingua seruiana"- ima ih oko 10-20- no te dokumente pišu stranci, Talijani i ostali, i taj se izraz pojavljuje samo na latinskom i katkad na talijanskom. I nijedanput na "slovinskom".

Preporuke:

2. glede Vuka- pa sam je Vuk rekao da je "hercegovački" "Horvatskij jezik" (predgovor 2Srpskoj pesnarici"). Rekao je da će u pripremi za Srpski rječnik 1818. koristiti 2/3 "šokačke" rječnike (Mikalja, Delabella, Belostenec, Jambrešić,..), a da će tek 1/3 biti "pravo srpska". Riječ "predgovor" je kajkavska i Vuk ju je uzeo iz pretežito kajkavskih rječnika Belostenca i Jambrešića.

3. kakva je to genijalna urota vukovaca ? To su hrvatski filolozi koji su 1880-ih i 1890-ih redizajnirali hrvatski po Karadžićevomu modelu, i to jedino dijelom u pravopisu. Sve prije je pisano jezikom zagrebačke škole (Šenoa, Kumičić, Ante Kovačić,..) koji je isti kao ovaj sada, samo u pravopis za dugi jat piše -ie- (liepo diete), a ne -ije- (lijepo dijete), te nema jednačenja u nizu primjera (težko, obćina, sladko, izkoristiti,..). Vukovci su bili očarani folklornim jezikom, pa su od Karadžića-kao najfolklorista u jeziku- preuzeli neka pravopisna pravila, a neka nisu (pisat ću, odčepiti, podatci, strjelica

Preporuke:

Uostalom vas jezik je nastao od hrvatsko-dubrovacko-hercegovackog i kada vam ga je neuki karazdic (nisu ga cak ni u beogradsku gimnaziju htjeli primiti) donio iz beca ( u becu ga je vrbovao ministar za propagandu na balkanu jernej kopitar s ciljem da srbe priblizi austriji,a odvoji od rusije... vuka su u srbiji naravno napadali da uvodi "novotarije" jer su srbi do tada pricali kao sto se i danas vrse liturgije u hramovima i cije rijeci danas 80% srba ne razumije. vuk je mudro obilazeci dalmaciju uzimao ono sto on kao neuki seljak nije imao pa je tako od kacica i drugih pisaca krao pjesme,price i sl... inace 200 god prije vuka hrvati su imali detaljnu gramatiku hrvatskoga jezika koje je napisao isusovac sa otoka raba bartul kasic ,kao i brojne druge knjige .

evo kako bartul kasic 1662 god prevodi bibliju na hrvatski jezik daleko prije vuka i njegovih krivotvorina.. B. Kašić, Pjesan od pjesni Salamunovijeh:Pjesma 4, 1-16 Koliko si lijepa, prijateljice moja, koliko si lijepa!

Preporuke:

Oči tvoje od golubica bez onega što se unutarnje taji.
Vlasi tvoji kakono stada od koza, koje su uzišle s gore Galaade. Zubi tvoji
kakono stada od ostriježenijeh koje su uzišle iz okupala sve sa dvojemi :plodijemi; i neplodna nije meju njimi.
Kakono tračac čerljeni usne tvoje: i besjeden'je tvoje slatko.
Kakono razlomak od šipka, tako lica tvoja, bez onega što se unutarnje taji.
Kakono turan Davidov vrat tvoj, koji je sazdan s branami: tisuće štita vise s njega, sve oružje od jacijeh.
Dvi dojke tvoje kakono dva šteneta od košute, blizanca koja se pasu u lijerijeh.
Dokle sviće dan i prignu se sjena, pojći ću na goru od mire i na glavicu od tamijana.
Sva si lijepa, prijateljice moja, i ockvarnosti nije u tebi.
Dođi s Libana, vjerenico moja, dođi s Libana, dođi: biti ćeš moja okrunjena s verha od Amana i s verha od Sanira i Hermona, s ložišta od lava, s gora od risova.
Ranila si srce moje u jednomu od očiju tvojijeh i u jednoj kosi od vrata tvoga.

Preporuke:

@Petrušin (1)

Ni za Venclovića nijesi čuo?

Da, bez njegovog Đ ne znam, šta bi Srbi radili. A o njegovim turcizmima -- kako bi se bez njih Srbi sporazumevali!? Koje je to "blago" i dika srpske književneosti!

Kroz čitavu balkansku istoriju predjeli današnje Hrvatske su se nazivali trodjelno: 'Hrvatska, Dalmacija i Slavonija', gdje je se pod 'Hrvatskom' jasno bio definisan predio kajkavaca i čakavaca

Kakve veze ima to sa današnjim stanjem u srpskom jeizku? Mislite da vaše prazna prepisivanja i prekrajanja istorije može bilo šta da uradi za sprkksi jezik i pismo? Kakave veze imaju Hrvati sa tim? Ili možda samo tražite dežurnog "krivca" što Srbi masovno preuzimaju hrvatske reči i jrvatsku azbuku?

Preporuke:

@Petrušin (2)

Ja bi vama iskreno posavetovao da se bavite sadašnjicom i da se, ako vam je stalo, bavite očuvanjem srpskog jezika i pisma. Ostavite se Hrvata, oni sa srpskim jezičkim pitanjem (više) nemaju nikakve veze. Čuvali oni čistotu novoštokavskog jezika ili ne, to je nevažno. Važno je da Srbi normiraju jezik kao svi narodi Evrope, koji u sebi sadrži sopstvenu kulturnu baštionu a ne svačiju drugu.

Preporuke:

Nije slučajno što su tzv. mali jezici preosetljivi na upotrebu tuđica. Ima tu kompleksa (mislim da je to kod Hrvata glavno, a ne purizam), ima i strahova.. -- Prelanin

Ima tu istine, ali Hrvati bar neguju jezik a Srbi ne, pa traže nekog dežurnog krivca kaka bi opravdali sopstveni nehaj.

Preporuke:

Rekao je da će u pripremi za Srpski rječnik 1818. koristiti 2/3 "šokačke" rječnike (Mikalja, Delabella, Belostenec, Jambrešić,..), a da će tek 1/3 biti "pravo srpska". Riječ "predgovor" je kajkavska i Vuk ju je uzeo iz pretežito kajkavskih rječnika Belostenca i Jambrešića. -- DŠ

To je jasno svakome ko je čitao Kopitareve prepiske sa Vukom, ali izgleda da su Srbi alegrični na takve stvari, pa radije pišu mitolgoije o Vuku. Koliko danas Srba zna da je Vuk reč "predgovor" uzeo iz kajkavskog i da se dotad upotrebljavalo predislovije?

Preporuke:

vuka su u srbiji naravno napadali da uvodi "novotarije" jer su srbi do tada pricali kao sto se i danas vrse liturgije u hramovima i cije rijeci danas 80% srba ne razumije -- DŠ

Tačno je da su to bile novotarije, ali nije tačno da je slavenosprski jezik bio jezik liturgije čije reči danas ne razume 80% Srba. Službeni jezik litrugije je ckrvenoslovenski ruske redakcije.

U Vukovo doba, srpski književni jezik (slavenosrpski) je bio građanski jezik školovanih Srba, na osnovi narodnog jezika. Otvorite starije srpske knjige ili novine pa, ako ste u stanju da ih čitate, uverite se da je itekako razumljiv. Od prostonarodnog jezika razlikovao u tome što je apstraktne i tehničke izraze kojih nije bilo u narodnom jeziku i koji su neškolovanom svetu bile nerazumljive, kao što je današnjei nešklolovanom svetu nerazumljiv ovaj srpsko-engleski jezik, prepun tuđica.

Samo su crkvena lica pisala crkvenoslovenskim jezikom i slovima.

Preporuke:

@katana

Citirate Velišu Raičevića Psunjskog koji beše amater-istoričari nije nikakav autoritet, pa vi njim ovde mažete oči neupoznaitma

I? To je razlog da se njegovi dokazi odbace bez ikakve provere? Za Vas nikakvu težinu nema činjenica da je marta 1944. nemački Gestapo upao u štampariju i zaplenio sve primerke knjige, a da su komunisti krajem iste godine štampara Antuna Rota ubili kao saradnika okupatora?! Da su svi otkriveni posednici knjige završavali na Golom otoku?! Da je NBS prvi primerak iste dobila tek 1981? Da je, na zahtev zagrebačkog Glasa koncila štampanje knjige u SAD zabranio lično predsednik DŽordž Buš stariji, kao tobože "antikatoličansku"?! Po Vama je moralno dopustivo da se Psunjski, sa takvom sudbinom, naziva "nikakvim autoritetom" - bez ikakvog pokušaja da se njegovo delo preispita? Drugo, Psunjski je još uvek samo prepostavljeni, najverovatniji autor; osim njega, kao mogući autori pominju se još neka, vrlo zvučna naučna imena.

Preporuke:

@katana
Dalje. Ako ćemo o kontekstu, valjda je iz njega belodano vidno da Satir predstavlja autorov "alter ego"? Valjda bi nešto trebalo da znači činjenica da se srpski jezik makar na ovom mestu kod Reljkovića povezuje sa Slavoncima, dok takvo povezivanje sa hrvatskim nećete naći nigde u čitavom njegovom opusu? Naprotiv, on "slavonski" jezik svuda čitko i jasno razlikuje od hrvatskog, isto kao i od "dalmatinskog", poljskog ili nemačkog jezika. Tako i u svojoj "Novoj slavonskoj i nimačkoj gramatici" Reljković na samom početku pojmove iz spiska u "slavonski jezik umješanih" turskih i drugih stranih reči tumači parnjacima iz "horvatskog, dalmatinskog, pemskog, poljskog i nimačkog" jezika. Sve to nimalo ne smeta hrvatskim jezikoslovima da ovo njegovo delo uporno i bestidno nazivaju "hrvatskom gramatikom"! To ne smeta ni "obaveštenom" Katani koji od svih traži strogo "naučne dokaze", a sam ni za kakve dokaze niti mari, niti ih sam pruža. Takav je to "istinoljubac".

Preporuke:

S obzirom da tvrdim i dalje da je štokavština vezana za Srbe i da je od Hrvata smišljeno preuzeta, a da su se Hrvati radi svog prozelitizma odrekli izvornog svog jezika čakavskoga, koji čak i nije naročito blizak srpskom jeziku u odnosu na druge slovenske jezike, daću odgovor na pitanja koja sam postavio ranije:
1. Koji je to bio službeni, književni, crkveni (ili nazovite ga kako god hoćete) jezik Hrvata tokom postojanja vaše srednjevekovne države i koje to imate spomenike iz tog doba?
2. Kad ste se odrekli slovenskog pisma i koji su to vaši najznačajniji spomenici nastali na glagoljici i ćirilici? Molim samo da se ne pozivate na onih nekoliko redova baščanskih.
3. Na kojem jeziku i kojem pismu su sačuvana dela splitskih, šibenskih i zadarskih pisaca? Pošto Dubrovčani i Hektorović pripadaju srpskoj književnosti, njih preskočite.

Preporuke:

Na ova pitanja kao odgovore dajem zvanične izvode iz tekstova hrvatskih lingvista:

„Glagoljica je staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća koje se u hrvatskim krajevima zadržalo sve do 19. stoljeća. Već početkom 16. stoljeća sve je više potiskuje latinica.

"Najstariji su hrvatski tekstovi pisani svojevrsnom mješavinom hrvatske inačice crkvenoslavenskog jezika i arhaične čakavštine te isključivo glagoljicom."

"Početci hrvatske pismenosti već od 11. stoljeća vezani su za čakavštinu kojom su napisana mnoga djela rane (srednjovjekovne) hrvatske pismenosti i književnosti: natpisi i ploče (Valunska ploča, Bašćanska ploča, Plominski natpis), pravna djela (Istarski razvod), lekcionari (Zadarski lekcionar, Bernardinov lekcionar), zbornici - Kolunićev zbornik, dijelom Petrinićev."

Preporuke:

"Od 15. stoljeća na čakavskom književnom jeziku stvarali su mnogi hrvatski književnici (Marko Marulić, Petar Hektorović, Hanibal Lucić, Mikša Pelegrinović, Petar Zoranić, Juraj Baraković, Brne Karnarutić, Džore Držić i drugi)."

"Izvan granica Republike Hrvatske čakavskih govora ima najviše u Austriji, manje u Mađarskoj i Slovačkoj(gradišćanskohrvatski govori). Mađarski čakavci su uglavnom grupirani u Gradišću, no postoje sela u mađarskom dijelu Baranje, sjeverno od gorja Mečeka, u kojima mjesni Hrvati govore čakavicom. Ta sela su ujedno i najistočnija mjesta gdje se govori čakavicom, a najistočnije je selo Hajmaš [3]. Ti Hrvati su podrijetlom iz otočačkog i ogulinskog kraja. Pored Hajmaša, čakavskim narječjem Hrvati govore i u Bikali i Magoču [4][5] [6]. I zajednica moliških Hrvata ima veze sa čakavštinom."

Preporuke:

"Čakavski (s primjesom engleskog rječnika) još govore hrvatski iseljenici u Americi, najviše u udrugama naših ribara oko gradova New Orleans, Vancouver, San Pedrou Kaliforniji, itd.“

Dakle, gde god ima Hrvata a da nisu u dodiru sa Srbima ili to nisu bili u prošlosti, govori se čakavski.

Slažem se sa katanom da treba ostaviti hrvatski jezik Hrvatima, a voditi računa o našem.
Ipak, istine i budućih generacija radi ne treba dozvoliti da prozelitizam suprotne strane prisvaja naše kulturno,istorijsko i književno nasleđe.
Latinicom pišem jer smatram da je deo naše kulturne baštine podjednako kao i ćirilsko pismo u svim svojim varijantama.Uostalom Barski rodoslov je nezaobilazni deo našeg nasleđa, ravnopravno sa svim ćirilskim spomenicima.
Više se neću uključivati u raspravu po ovom pitanju.
Pozdrav za sve koji su u polemici učestvovali.

Preporuke:

@Zagor (2)

Vidim da ste i ovo porvšno razradili. Iako u provom izdanju Relković potpisuje Posvetu rečima "U Lukačevu Šamcu kod Save, na 2.januara 1767", Relković inače bez izuzetaka upotrebljava hrvatska imena meseci (na primer "Danas je trideseti sičnja"). Nije mi poznat nijedna srpski pisac koji je mesece zvao sloveneskim imenima.

Drugo, Relković je kao i ostali Hrvati, a za razliku od srpskih pisaca istog ili bliskog razdoblja (na primer Venclović, Karadžić, itd), bio za čistotu narodog jezika -- osobito od turcizama i prpeoručuje da se "štioci" (čitaoci) u tom pogledu ugledaju na rečnik Fausta Vrančića Šibenčanina štampanog 1595.

Relkovićeve jezičke forme (slovosložnost = ortografija) su tuđe srpskom. On takođe upotrebljava izraz "slovo" za bukvicu, ili pismen. Inače, u slovenskom jeizku i u srpskom do Vuka, izraz slovo = reč, a ne pismen ili bukvica. Odatle i ime za rečnik (slovarь, ili bukvar) i fraza "Držati slovo o jeziku".

Preporuke:

@katana
Svakim novim postom potvrđujete ko je ovde površan. Kao prvo, slovenska imena meseci koristili su i koriste i krajiški Srbi (ako se sećate, to je onaj narod koji je istrebljen i proteran s trećine hrvatske teritorije). Hrvati su štošta u jeziku preuzeli od tih Srba, koji su izbegli tursko ropstvo, pa su i jezik sačuvali bolje. To je mnogo verovatnije nego obrnuto, jer ne samo što su Srbi bili brojniji (Hrvati su još sredinom XIX veka bili najmanji slovenski narod posle Lužičkih Srba i njihov broj procenjivan je na nekih 800.000), nego se i tvorba reči kod njih razlikovala. Hrvati su, naime, bili ekavci(!), čemu svedoči i Reljkovićeva gramatika. Evo nekih hrvatskih reči tamo navedenih: svećnjak, stena, svećnica, sused. Hrvati su, dakle, jekavicu i ikavicu primili od Srba, ona im nije urođena, već je naučena. Tvorba reči im je, sa druge strane, bliža slovenačkoj (opet Reljković): salec, kepenek, lanec, ocet.

Preporuke:

@katana
Dodajte ovome još neke osonine čakavskog govora - i dobićete hrvatski jezik. Ostalo je napabirčeno, što od Slovenaca, i još više od Srba. To su potvrđivali i jezikoslovi posle Reljkovića, i svi savremeni što se drže strogo nauke.

Dalje. Vi Venclovića očito mešate sa Lukijanom Mušickim. Mušicki je napravio slovo Đ, a Venclović je neuporedivo značajniji pesnik od Reljkovića, živeo je jedno pokoljenje pre njega, i izražavao se čistije nego on.

Najzad, bukvica i dr. reči što ih spominjete su takođe srpske; u svakom jeziku ima sinonima, zastarelih reči itd. Isto jezičke forme: "slovosložnost" itsl. nije tuđa srpskom, zato što je građena po csl./srpskoslovenskom obrascu. Crkvenoslovenski (makar i ruske redakcije, tu su razlike beznačajne) je još živ jezik, na njemu se pišu službe svetiteljima, koristi ga makar i mali broj Srba. CSL je visoki stil srpskog jezika; neka rešenja csl. jezika poslednjih godina ulaze i u književni jezik, i toga će biti sve više

Preporuke:

@Ipak (1)

Na ova pitanja kao odgovore dajem zvanične izvode iz tekstova hrvatskih lingvista

Kojih lingvista? Bavite se naukom ali na nenaučni način. Velika je razlika koji su to lingvisti i kada su to pisali, jer se nauka o jeziku i o drugim stvarima vezanih za jezik i lingivistički i -- mnogo važnije -- politički menjao u polsednjih 200 godina.

Vi govoirte o čakavskom kao nekom nerazumnom jeizku. Ako razumete Hektorovića onda samim sebi skačete u usta jer je njegovo delopisano -- čakavski! Dubrovački jezik u sebi ima čakavskog. Radilo se o narečjima a ne normiranim jezicima, pa je bilo dosta prelznih i mešanih oblika, kao što u Srbiji ima prelaznih obilka sa novoštokavskog na torlačnko narečje.

Vaš problem je što se vodite nacionalističkom ideologijom a ne naukom.

Preporuke:

@Ipak (2)

Onda pišete ovo, što pokazuje da samo slepo prepisujete:

"Čakavski (s primjesom engleskog rječnika) još govore hrvatski iseljenici u Americi, najviše u udrugama naših ribara oko gradova New Orleans, Vancouver, San Pedrou Kaliforniji, itd.“

Znate zašto govore se primesom čakavskog? Zato što je hrvatskog iseljavanje dolazilo mahom sa primorja, i ostrva, i to ne samo u strane zemlje već sve do okoline Zagreba i reke Save, pa čak i Mađarske, jer je zemlja u tim predelima bila siromašna i neplodna. Do 16. veka čakavski je bio službeni jeizk u Hrvatskoj, a čakavsko govorno podrulčje se prostiralo sve do Save i u slovenačke delove.

Danas među Srbima u Americi najčešće viđate doseljenike koji kogovre ijekavskim izgovorm jer su došli iz ratom opustošenih predela Bosne i Krajine. Po vašoj logici neko bi trebalo da zaključi da su pravi Srbi ijekavci! Nevalja vam takva nauka.

Preporuke:

@Zagor

Vi natsavljate da se brukate ovde pred svetom.

"Venclović je u stvari od šest znakova, koliko će kasnije Vuk uneti u svoju novu azbuku, upotrebljavao već tri: dž, ć i đ a njegovo ć i đ razlikovali su se po tome što je red na gornjoj vodoravnoj crti kod ć zavrnut na gore a kod đ na dole:

Izvor: Projekat Ratsko
http://www.rastko.rs/knjizevnost/pavic/barok/barok_biobibl.html

Preporuke:

@Ipak (3)

Latinicom pišem jer smatram da je deo naše kulturne baštine podjednako kao i ćirilsko pismo u svim svojim varijantama

Očigledno i tu grešite i to golemo. Latinica nije podjednako deo srpske književne baštine. Vekovna srpska literatura je predominantno na ćirlici. Prema tome, govoriti o nekoj rvaniopravnosti je smešno, naivno i neorbazovano.

Latinica je u srpski prisilno uvedena od Novosadskog dogovora (1954). Dotad, na osnovu drugog i poslednjeg Vukovog Rječnika (1852) latinica kojom pišete kao navodno ravnopravnim "srpskim" pismom -- je hrvatsko pismo.

Dakle, i sam Vuk je dve godine posle Bečkog književnog dogovora dao do zannja da je jedino srpsko pismo -- ćirilica, a da je Gajeva latinica hrvatsko.

Rječnih možete naći na Digitalnoj Narodnoj biblioteci Srbije, strana 2.

http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-II-0473

Preporuke:

@Ipak

Uostalom Barski rodoslov je nezaobilazni deo našeg nasleđa, ravnopravno sa svim ćirilskim spomenicima

Neverovatno! Slovenski original Rodoslova je izgubljen i postoji samo u latinskom prevodu! Šta onda pravi to delo "nezaobilaznim nasleđem sa svim (sic) ćiriličkim spomenicima?!? Odkud vi znate kojim je pismom pisao autor u XII veku? Najverovatnije bi ga napisao ili ćirilicom ili glagoljicom, pa nije jasno kako to vama "opravdava" neku "ravnopravnu" upotrebu hrvtaskog pisma u srpskom jeizku?

Usput taj Rosdoslov izjednačava Germane sa Slovenima (!), a Hrvatsku podeljenu na Belu i Crvenu od istrte do Drača(!) a Srbiju stavlja u pozadinu (zagorje ili tranmontana), u Rašku i severnu Bosnu!

Inače, ovaj dokument ima ravano nula istorijske vrednosti.

Preporuke:

@Zagor

Isto jezičke forme: 'slovosložnost' itsl. nije tuđa srpskom, zato što je građena po csl./srpskoslovenskom obrascu. Crkvenoslovenski (makar i ruske redakcije, tu su razlike beznačajne) je još živ jezik, na njemu se pišu službe svetiteljima, koristi ga makar i mali broj Srba. CSL je visoki stil srpskog jezika; neka rešenja csl. jezika poslednjih godina ulaze i u književni jezik, i toga će biti sve više

U tome smo saglasni, sem što bi u duhu srpskog izraz slovoslaganje bilo "prirodnije" i ne bi značilo ortografiju već -- kovanice.

Problem je da su kod Hrvata mnoge te slovenske reči iskavrene u značenju, jer im je CSL stran, ali su na žalost retrogradno zakve ušle u današnji srpski jezik.

Inače CSL jeste najviši stil srpksog književnog jezika kao što je svaki liturgijski jezik, jer obiliuje apstrakcijama. CSL jednom rečju (n. p. ovaplotivšagosja) izražava pojam koji danas treba podužu složenu rečenicu da bi se objasnio.

Preporuke:

@katana
Ne vidim zašto je bruka nešto ne znati. Venclovića znam prvenstveno kao pesnika, njegovim jezikoslovnim radom se prosto nisam bavio. Međutim, fakat je da sam potpuno u pravu glede čistote njegovog jezika (dok mu Vi spočitavate mnoštvo turcizama), i da je Vuk slovo Đ u azbuku uveo na predlog Mušickog. Dakle, omaška koju napravih nije suštinska.

Ako se slažemo da je Hrvatima csl. jezik stran, da su im mnoge slovenske reči iskvarene u značenju, onda padaju u vodu svi razlozi za naš spor. Logično proizilazi da su i jezik što ga nazivaju hrvatskim uzeli od Srba, budući da je CSL umnogome izgrađen prvenstveno na temelju srpskog jezika (u vreme Ćirila i Metodija Srbi su činili značajan deo stanovništva okoline Soluna i Peloponeza, što posredno potvrđuje i ova karta - iz Britanije - Evrope u doba Krala Velikog: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/sr/f/f2/The_Public_Schools_Historical_Atlas,_edited_by_C._Colbeck,_published_by_Longmans,_Green,_and_Co._1905.jpg).

Preporuke:

Hrvati u svom prisvajanju srpskog jezika i baštine jednostavno nastupaju s agresivnom drekom, bez valjanih dokaza i ne prezajući od najgrubljih krivotvorenja. Njihovu nečistu savest potvrđuju i tako "naivne" stvari poput nedavnog lomljenja ćiriličnih tabli u Vukovaru i dreke u hrv. Saboru povodom knjige beogradske profesorke o istoriji dubrovačke književnosti, koju nisu ni pročitali - dovoljno je bilo da se takav naslov u Srbiji uopšte pojavi. A u dubrovačkoj književnosti hrvatstva i hrvatskog duha jedva da ima u tragovima. Što se mene lično tiče, ako neko polaže puno pravo da dubrovačku kulturnu baštinu podeli sa Srbima, onda su to Italijani. Hrvatska "nauka" se u svoje laži zaplela ko pile u kučine, tako da se njenim ostrašćenim i rasističkim pisanijem ne vredi ni baviti - u tolikoj meri je sve to nepouzdano i neozbiljno. Ni danas, kad smo pali niže no ikad, nećete naći primera tako divljačkog ophođenja prema drugim narodima, kakvo krasi "sinove tisućljetnje kulture" - pa još u organizaciji države.

Preporuke:

@ katana

Kažeš današnja latinica( kojom piše ipak) je hrvatska jer ju je Gaj pisao za hrvatski jezii i Hrvate? Niti su tadašnji Hrvati današnji, niti je tadašnji hrvatski jezik današnji.
Uporedi ova dva teksta http://books.google.rs/books?id=LUkwAAAAMAAJ&printsec=frontcover&hl=sr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false i http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-I-0198, pa mi pravo reci, jesu li to, vaistinu, dva ista jezika? I koji je bliži današnjem " hrvatskom"?
Za reformu latinice nije relevantna ova knjižica iz 1830 već članak iz 1835, u kojem Gaj potpuno sleduje Vuku.

Preporuke:

@Zagor (1)

Nije bruka ne znati, ali je bruka da vi meni pripisujete neznanje kad se niste potrudili da proverite da li je bilo neke isitne u mojoj poruci, pa je jasno da ste vi u stavri taj koji nenzna da ne zna.

I kad smo već kod slova Đ, slova Ć, Đ, i DŽ su uvedena uo srpsku građansku aubuku pre Vukove reforme.To se može videti is srpskih novina. Prema tome, Vuk je uveo samo tri od šest slova današnje srpske azbke -- J, Lj i Nj,aiko mu se mitološkim pripisiju šest.

Isto je sa Venclovićevim turcizmima. Štokavski je u sebi imao mnoštvo turcizama i iskvarenih reči jer je to bilo narečje nepismenog naroda i razvija se "na divlje" bez praivla i normi. Osim toga bio je (i jeste) neizrecivo osiromašen ne samo u rečima neog je sasvim lišen apstrakcija.

Preporuke:

@Zagor (2)
Štokavski je bio iskrvaren i sa sprske i sa hrvatske strane jer je to bio divilji, nenormirani jezik nepismenog naroda.

Hrvati se danas smeju Srbima koji su izmislili "srpske" reči kao na primer čitalac, pisac, itd. kad su sve srpske novine do Vuka pisale čitatelj ili spisatelj, koji su danas "kroatizm"i. I takvih primera ima na stotine.

Gaj se ispočetka vodio romantičarskim idealizmom Ilirskog porketa, kojim je bio malo oslepljen pa je zamišljao da su Srbi bolje "očuvali" narondi jezik na osnovu narodnih pesama koje je Vuk zapisivao. U svom zanosu Gaj nije video prgršt turcizama (svaka deseta reč u Vukovom Rječniku 1818. je turska!).

Ne treba zaborvaiti da je Vuka protežirao bečki dovr i da je među hrvatima to značilo nešto. Nije čudo da je Vuk provoido više vremena u Zagrebu nego u Beogradu. Srbi ga nisu hteli, a Dositej Obradović ga je izbacio iz škole.

Preporuke:

@Zagor (3)

Predlažem da preispitate istoriju tkz. srpskog dubrvinka, ali ne korz romantičarske pamplfete, već istorijske originale i činjenice. Dubrovnik je vađio kao najkatoličkiji grad. U Dubrovniku, sem ruskog ambasadora, ni njegovo pomočnik nije smeo da prenoći, jer je zakon brnaio praovlavnima da u njemu borave.

Nijedan dubrovački autor do druge polovine 19. veka sebe ne zove Srbinom. Tkz. "Srbi" katolici su mahom bli Hrvati jugoslovenske i vukovske orijentacije. To je bila političlka stranka a ne kulturno duruštvo, pod nazivom "Srbokaotlički pokret". na čeku joj je bio Medo Pucić, čisiti Hrvat. Stranka je imala oko 1,100 članova u gradu od 20,000 stanovnika. Politilki su šurovali sa italijanskim iridentistima (!) u koalicji koja je vladala Dibrovnikom dest godina. Posle stvaranja Jugoslaivje nestaju. Njihovi potomoci se vraćaju u Hrvate --valjda kad je romantičarksa ideja o Jugoslaviji splasnula među nesrbima.

Preporuke:

@Zagor (4)
Radi se o čisto političkoj ideji koja je vođena iz Beograda. Medo Puci je postao lični savetnik srpskog kneza. Pucić i njegovi članovi Srbkaotličkog porketa su emancipaciju Hrvata videli u Srbiji i njenom rastućem uticaju i snazi i u sukldoj ideji o jendom naordu ("Srbohrvata)". Srpska država je podržavala ideju da je sve dubrovačko srpsko iz političke koristi. Koliko znam, Njegoš takog nešto nikada nije tvrdio. Dubrovačka baština nije ni srpska ni prasvoslavna. Srbi su imali razvijini jeizk od Dubrvnika.

Kad govorite bo histeričnim Hrvatima koji falsifikuju stvari, Srbi rade isto. To je guibljennje vremena i ne vodi ničlemu. Šta je bilo, bilo je. Odsad nije višpe i zato treba raskinuti sa tom pupčanom vrpcom i nastaviti obnavljanje i usavršavanje sprskog knjiđevnog jeiz na osnovu bogate srpske pravoslavne kulturne i književne baštine da se uspostavi kulutrloški konitnuitet sa našim precima koji je Vukovom reformom (čitaj kroatizacijom srpksog standarda) pao u zaborav.

Preporuke:

@hm

Kažeš današnja latinica( kojom piše ipak) je hrvatska jer ju je Gaj pisao za hrvatski jezii i Hrvate? Niti su tadašnji Hrvati današnji, niti je tadašnji hrvatski jezik današnji

Evo kakao su Hrvati pisali samo godinu dana kasnije (1835).

http://www.columbia.edu/cu/lweb/digital/collections/cul/texts/ldpd_7089951_000/pages/ldpd_7089951_000_00000077.html

Ni srpska ćirilica nije bila kao današnja

http://image.issuu.com/130214105447-fee6c269840d4fafa4095b9876598e42/jpg/page_1.jpg

Vukova ćirilica se uvodi tek 1868.

Srpska latinica ne postoji, Niko do danas nije izričito sastavio latinicu za srpski književeni jezik. Niti je potrebno za srpksi jeizk da se dopunjava drugiom neslovneskim pismom. Ćirilica ništa ne manjka za potrebe srpskog jezika. Čirilica je odraz bogate srpske književne baštine i visoko razvijenog crkvenoslovenskog jeizka koji je deo srpske kulturne baštine.

Preporuke:

Katana: "Da, bez njegovog Đ ne znam, šta bi Srbi radili. A o njegovim turcizmima -- kako bi se bez njih Srbi sporazumevali!? Koje je to "blago" i dika srpske književneosti!"

Znači Venclović je bitan zbog slova Đ, a ne što je napisao 1000 stranica narodnim govorom, polovinu od toga u stihu!?

Šta bi o tvojoj tvrdnji o Steriju kao preteči narodnom govoru kod Srba?

Ili hrvatskoj KATOLIČKOJ crkvi? :o))

Evo malo tvojih "čistunskih" "turcizama" na ovim stranicama:

histeričan, ideološki, nacionalni, romantičarski, kontinuitet, kulturni, kroatizam, standard, emancipacija, pokret, politički, kulturni, falsifikuje, irendentista, orijentacija, ambasador, idealizam, apstrakcija...

Ajde sad kad si na guglu saznao ko je Venclović, probaj to isto da nađeš za vizantijskO i srpsko dvojezičje (DIGLOSIJU).

Da ti malo pomognem: postoji "LOW AND HIGH DIGLOSSIA"! :o))

Čobane, čobane Jamerički! Modifikovani, sterodima kojim se hraniš - potom ih se*uckaš na ovim stranicama!

Preporuke:

Ljudevit Gaj u svom proglasu 1843. poslije SEDAM godina objavljivanja „Danice“:

"Jedni nas potvarahu preziranjem horvatskog jezika, drugi uništenjem horvatskog imena, tretji potkapanjem horvatske slobode, četvrti prečenjem obćinskoga pučkoga izobraženjam, peti i to rimskoga zakona bratja, da ih nameravamo povlašiti, šesti opet, imenito bratja Serblji, da ih hočemo pošokačiti; neki nas potvarahu zapadno-europejskim liberalizmom, drugi usuprot ledenim despotizmom i još kojekakvmi medju sobom protivnimi namerami."

(Proglas za pervu polovinu 1843.)

ps. Pola stranice "Danice Horvatske, Slavonske i Dalmatinske" je kao pravilo bilo napisano na štokavskom, dok je druga polovina bila namijenjena prevodu na kajkavski ili čakavski. Inače ni jedna ni druga jezička grupa ne bi bila u stanju da čita napisano. Imajte na umu da Gaj "Horvatskom" i "horvatskim jezikom" naziva predjele i ljude koji govore kajkavsko-čakavskim narečjem.

Preporuke:

Narator: Molim baruna Kukuljevića Sakcinskog da dođe pred govornicu.

Sakcinkski (prvi govor u Saboru na hrvatskom jeziku):

Znam ja da ovdje okupljeni s velje strane naš jezik dobro ne znamo i da se u cijeloj domovini našoj ličnosti obojega spola lako mogu na prste prebrojiti dadu koje u svom materinskom jeziku dobro govoriti, čitati, pisati znadu, a što je tomu uzrok nego to da ga mi u javnom životu i poslima nigdje ne upotrebljavamo.

Mi svoj jezik čuvamo samo za družinu i za naše kmetove! U društveni život i familiju našu uvukao se s vremenom jezik njemački i promijenio rodjenu našu narav i načim mišljenja otaca naših. U primorju pako učinio je to jezik talijanski.

Mi smo malo Latini, malo Njemci, malo Talijani, malo Mađari i malo Slaveni, a ukupno govoreći nismo baš ništa! Mrtvi jezik latinski i živi mađarski, njemački i talijanski – to su naši tutori.

Zato sam ja toga mnijenja da bi slavni staleži i redovi na to već jednom morali početi kako da svoj jezik tuđemu predpostave

Preporuke:

Narator u horvatskom Saboru: "Molim poštovanog gospodina Gaja da preuzme riječ!"

Ljudevit Gaj: "Dobar dan, poštovani saborski zastupnici. Ovdje sam da bih prestavio Horvatsko-slavensko pravopisanje...

Prvo i najvažnije što sam htio naglasiti – kako preurediti horvatski pravopis. Umjesto dosadašnjeg zamršenog pisanja, predložio bih da se svaki glas piše istim slovom. Prema uzoru na češki, predložio bih Č, Ž i Š, a od ostalih predloženih znakova u suradnji sa svojim suradnicima uzeo sam dvoglasje DJ iDŽ. Budući da se slovo Č pisalo na 22 razna načina uzeli smo ga iz poljskog, a na mjestu nekadašnjeg slova jota uzeli smo rogato E koje bi se čitalo IJE, JE i E. Predložio bih još da svi Hrvati, i čakavci i kajkavci, private štokavsko zajedničko narječje..."

Zastupnik mađarona: "Gospodo, jezik je naša budućnost. Ne možemo mijenjati narječje kao čarape. Prvo ste htjeli kajkavsko, a sada želite štokavsko narječje."

:o))

ps. Kukuljevićev govor u Saboru je bio na štokavskom narječju!

Preporuke:

Katana: "Srpska latinica ne postoji, Niko do danas nije izričito sastavio latinicu za srpski književeni jezik."

I ovdje čobane skačeš sebi usta:

Prvo si rekao da Hrvati teže korijenskom i čistom jeziku, uz dvografsko pisanje nekih glasova (i to je preuzeto od Sava Mrkalja iѕ njegovog Aubukopretresa), a Srbi fonetskom i jedno-slovo-jedan-glas pravilu - što bi linvistički bilo dovoljno da Srbi imaju SVOJU srpsku latinicu, uz upotrebu Daničićevog latiničnog slova za izvorno srpski glas Đ.

Hrvati ne samo da nemaju nijedno svoje slovo, nego ni glas, još manje neko pravopisno i jezičko pravilo, da bi se to što oni koriste zvalo hrvatskom latinicom.

TOČKA! NE! Čobane! :o))

Preporuke:

@ katana Čoveče. ti baš ne ponimaješ? Ili namerno hoćeš da budeš bezobrazan? Gaj je pravio dve reforme latinice- jednu 1830( za hrvatski, nama nerazumljiv jezik) i drugu 1835 za koju kaže da je pravi za ilirski jezik( i traži da se prethodna zaboravi). A šta je po Gaju ilirski jezik? Po hiljaditi put:

Ta sav sviet zna i priznaje, da smo mi književnost ilirsku podigli, nu, nama još niti izdaleka nije na um palo ikada tvrditi, DA TO NIJE SRPSKI VEĆ ILIRSKI JEZIK, pače ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, sto mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo."(Danica hr.,slav. i dalm. za 1846.g.,p.124,br.31)

Ćirilica jeste srpsko tradicionalno pismo, na kojoj su napisani svi srednjovek. spomenici, i ona je veza sa našim istorijskim nasleđem. Latinica za srpski jezik reformisana sledeći u stopu Vuka jeste ustupak vremenu. Nikakva to " hrvatska" latinica nije: samo je Vukovo č,ž,š.ć,lj i nj zamene sa svojim latiničnim parnjacima( grafemski internacionalnim, ili češkim).

Preporuke:

@hm

pače ponosimo se i hvalimo Bogu velikomu, sto mi Hrvati s braćom Srbljima sada jedan književni jezik imamo

Interesantno je to, s obzirom da je srpski književni jezik 1846. bio slavenosrpski , i da Srbi prelaze na književni jezik (kojim je Gaj pisao od 1836) tek 1868!

A što se vašeg debilnog "objašnjenja" o latinici tiče, pogeldajte Vukov Rječnik iz 1852. gde na drugoj stranici možete lepo da vidite da je i Vuk, dve godine posle Bečkog dogovora, hrvtasku latinicu lkpkp, danas skoro cela Srbia piše stavio pod rubriku hrvatska, a njegovu ćirilicu od 31 slova u rubriku srpska! A vi bezočno trvdite da nije tako.

Treba takođe da se podsetite (ako uopšte znate o tome) da je A. Belić, glavni srpski lingisita 1940. izrilčito podsetio da Srbi pišu ćirilicom, a Hrvati latinicom. Dakle nigde "srpske" latinicve nije bilo od Vuka do ove Srbije.

E, što vam "nauka"!

Preporuke:

@Petrušin

Hrvati ne samo da nemaju nijedno svoje slovo, nego ni glas, još manje neko pravopisno i jezičko pravilo, da bi se to što oni koriste zvalo hrvatskom latinicom.

Sad mi je jasno zašto je srpska nauka toliko cenjena u svetu, jer sa "naučnicima" proleterima kao što ste vi ništa pametno nikada neće proizići.

Kojim su jezikom pisali Srbi kad je Kukljević držao govor u Saboru? Za razkliku od Srba, Hrvati su pislai maternjim narečjima -- kajkavski, čakavski ili štokavski. Da je većimna bila kajkavaca ostao bio kajkavski, da je većina bila čakavska ostao bi čakavski. Da većina Srba u Srbiji govori torlački, bogami torlački bi bio srpski knjižvni jezik.

Kad bi mogli to da shavtitte, onda bi shavtili zašto i Bečki dogovor o jedom (južnom) narečju i jekanju nije uspeo u Srbiji -- jer većina Srba govori ekavski. Ali kad neko ima sutlijaš između ušiju onda mu je objašnjavati osnovne stvari beznadežno.

Preporuke:

Katana, u toj tvojoj sterilnoj Jamerici i matematika je drugačija:

Ne napisa nam koliko je kojih Horvata bilo, pa da vidimo šta je "većina"? Kajkavaca je bilo 1/3, čakavaca oko 1/4 a ostatak su činili štokavski Srbi i Vlasi, podjednako katolici i pravoslavci.

Kukuljvić reče u Saboru 1835. da ih "na prste može da nabroji" u njegovom okruženju koji znaju štokavski da govore?

Što se tiče srbijanskih ekavaca, svi koji su nešto napisali o reformi srpskog jezika u 19. vijeku su bili izvorni ijekavci: Venclović, Mrkalj, Vuk, Daničić...

S obe strane Drine se UVIJEK pričalo IJEKAVSKI.

Vojvodina je naseljena ijekavcima, iako se danas priča ekavica. Vjerovatno zato što SRBIJANSKI komunisti ni dan-danas nemaju nijedan medij na ijekavici, bilo govorni ili štampani, iako jezikoslovci tvrde da su oba izgovora SRPSKA!

I dan-danas je oko 4 MILIONA SRBA ijekavaca, a preko 5 milona kojima su preci bili ijekavci.

ps. Jesi našao na guglu šta je diglosija i hrvatska crkva? :o))

Preporuke:

MALA ispravka u vezi Venclovića: ne radi se katano o njegovih hiljadu stranica napisanih narodnim govorom, nego:

DESET HILjADA STRANICA! :o))

A ti ga ni ne pomenu - nego Steriju Popovića, koji sigurno ne bi bio što je bio, da nije imao uzora u Gavrilu Stefanoviću Vencloviću!

Isto se odnosi na sve naše velike prosvetitelje, pisce i pjesnike: Simu Milutinovića, Njegoša, Vuka, Daničića....

Svi su se oni kalemili na SRPSKOJ NARODNOJ DICI, Gavrilu Vencloviću:

"Pamet je svakom čovjeku gospodar i ona caruje; da kad je ona slijepa, čovjek je u mraku"

SRPSKA DIKA!

ps. Ovaj Pavićev tekst o Vencloviću svaki Srbin treba nekoliko puta da pročita, posebno autor teksta Gjorgjević i jamerički čobanin katana:

http://www.scribd.com/doc/253838222/Gavril-Stefanović-Venclović-Milorad-Pavić#scribd

Preporuke:

@Petrušin

Vaša mnatematima je još gora od moje. Pogledjate popis stanovništva pa zbrojite te vaše jekavce iz BiH, Crne Gore, i Hrvatske -- ako ih ima četvrtina srpstva, mnogo je.

Inače to što je šaka jedna u hrvatskom saboru znala štokavski to ne čudi. Hrvatsko plemstvo nije govoirlo narondim ejzikom sem kad su se obraćali kmetovima i slugama. Tako je bilo u celov vašoj Jevropi i Rusiji gde su na dvoru govorili francuski. Najviše "staleža" je bilo u purgerskom Zagrebu gde je vladala kajkavština. Ne znam odkale vam brojke da su 1/3 Hrvata bili kajkavci...možda ste to pokupili od onog Laze Kositća koji je zalutao u Jameriku. A voleo bih da vidim popis stanoviništva koji podržava vašu bajku da su hrvatski štokavci bili sve bili praovlsavci ili pokršteni Srbi...a kad ste već počeli o tome objansite zašto se Srbi taka lako otuđuju od samih sebe?

Preporuke:

@Petrušin

Inače ijekavci (Venclović, Mrkalj, Vuk) su nas Srbe usrećili svojim jekanjem...da nismo imali Venclovića, Mrklja i Vuka Srbi kao bi bili nepismeni!? Jel'to hoćete da kažete?

A onaj gad, učenik Kopitarevog naslednika Miklošiča, Slovenca, Đorđe Popović ("Đuro Daničić") koga uvsritiste u Srbe je bio ekavac, lala, ali je pisoa ijkeavski jer je u srcu bio Hrvat i svoje nedelo o "hrvatskom ili srpskom" jeziku je stvarao u Zagrebu.

zaista, mnogo ste nas vi ijekavci zadužili, a da nismo ni tražili uslugu. A što se o neznanju o Vencloviću tiče, niko ne zna ništa o njemu jer srpska lingivitika štiti Vuka. I sam Pavle Ivić kaže da je Venclović sasvim nepoznat. Zaista dika...

Preporuke:

@katana

Ti " mudrače" pokušavaš da uporediš situaciju gde se ekavica nije zapatila u većem delu Srbije i Vojvodine( uzgred kako onda sledeći tvoju logiku objašnjavaš činjenicu da su kasnije svi stanovnici Zapadne Srbije( koji su u devetnaestom veku koristili ijekavicu) prešli na ekavicu? Ko im to nametnu,oni behu ijekavci?) koje su na ekavskom već imale razvijenu književnu tradiciju, sa tadašnjom Hrvatskom( bez Slavonije i Dalmacije) gde je kao što kaže Pavle Ivić glavnina stanovništva govorila nemački, a plemstvo mađarski( jedno vreme se govorio i latinski) i gde je vladala tolika neujednačenost i zbrka da se i uvođenje srpskog jezika(makar koliko toliko bliskom kajkavskom)kojim su već govorili katolici( Pavle Ivić " usvajanjem štokavskog uklonjena poslednja brana prema katolicima štokavcima koji nisu imali hrvatskog opredeljenja") moglo smatrati blagoslovom.

Preporuke:

"Sve štokavskim narječjem. To je isprvice bilo vrlo teško mnogim hrvatskim piscima, jer su poznavali samo kajkavštinu, u školi učili latinski jezik, a u obitelji govorili većinom njemački – Mnogi 'Ilirci' počnu marljivo učiti štokavsko narječje... Na javnim zabavama i sastancima potiskivahu tuđi njemački jezik, koji je do onda u Hrvatskoj upravo gospodovao... Gospođe počnu učiti hrvatski jezik i čitati hrvatske knjige, a pjevati ilirske davorije..." Rudolf Horvat

A koji se jezik govorio u Slavoniji? O tome je dovoljno gore pisano( Relković dovodi u vezu srpski sa Slavoncima a hrvatski nikad).

Preporuke:

A što da ne gledam izdanje iz 1818 gde Karadžić pravi razliku između latinice Srba latinskog obreda i latinice Hrvata?

Preporuke:

@hm

Relković dovodi u vezu srpski sa Slavoncima a hrvatski nikad

To je netačno tumačenja njegovo rada. On nikada ne dovodi u vezu ni srpski jezik sa Slavincima, već samo čitanje i pisanje na "srpskom", to jest na bosančici.

Franjevački kaluđeri su za bosančicu govorili da su "srpska" slova, jer su jedna vrsta ćirilice kojom su pisali i nesrbi katolici u BiH. Štokavsko ikavsko stanovništvo Slavonije se doselilo preko Bosne, gde su proveli dosta vremena, i odande pobegli pred najezdom Turaka kao Srbi u Vojvodinu. Dok su bili u Bosni znali su da čitaju i pišu bosančicu dakle po "srpski", ali jezik kojim su govorili nikada nisu zvali srpski, već slovinski a posle slavonski, za raliku od kajkavskog.

Kad su Turci oterani iz Slavonije ostade pustoš. Nije bilo škole i zato Slavonci više nisu štili (čitali) i pisali "srpski", to jest bosančicu. Vi čitate kao oni protestanti Bibliju -- sve doslvono, pa nije ni čudo da ništa ne razumete.

Preporuke:

@hm

A što da ne gledam izdanje iz 1818 gde Karadžić pravi razliku između latinice Srba latinskog obreda i latinice Hrvata

Koji su to Srbi "latinskog obreda". Pronađite jednu jedinu knjigu napisanu tom latinicom koju Vuk podmeće po želji Kopitara! Očigledno nije vam poznato da je Vuk taj rečnik pisao po nalogu Kopitara i da je za taj rečnik koristio hrvatske leksikone koje je od Kopitara tražio kako bi skupio jedva 20,000 reči u kojima nema reči "vazduh", "posveta" ili slovo H, i koji je predslovljen izrazom "predgovor" koji je Vuk uzeo iz kajkavskog!?!

Inače sve ovo je jasno iz Kopitarevih pisama koje vi olčiglendo nikada niste pročitali, a pitam se da li ste uopšte o njima čuli.

Vuk je sve činio po nalogu Beča. U Novom zavjetu Gajevu latinicu zove Ilirskom, ali 1852, kad je ilirkso ime zabranjeno, otkriva da je ilirsko isto što i hrvatsko i da je Gajeva latinica hrtvatsko pismo a ćirilica srpsko. Mislim da je poslednji rečnik važiji od prvog.

Preporuke:

@hm

Pročitajte sve srpske ustave pa nađite ijekvciu u njima! Usput, niko nikome nije "nametao" ekavicu. Vojvodinu su preplavili Srbi bežeći sa Juga Srbije pa je normlano da su doneli ekavicu kao što su ikavci doneli svoj govor u Slavoniju. Ali koji su se ikavci iakda izjasnili kao Srbi?

Što se ijekavaca tiče, ta refleksija jata je maternji govor i Srba i Hrvata u Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. Nepismeni narod je živeo jedan do drugoga, niko se nije bavio jezikom (kao ni danas!), pa se među nepismenima sve slobodno mešalo bez ikakve reuglaitve. I po čemu je to onda samo "srpski", i kakve veze ima govor ulice i pijace nepismene i nacionalono heterogene mase sa srpskom književnom baštinom i kulturom, da nam bude književna norma?!?

Bavite se vi više sadašnjicom. Istorijsko-naučna perspektiva vam je loša. Bilo bi bolje da podučavate onog nesrećnog "Ipak" da prestane da pišpe tuđim pismom. Neko ga je grdno slagao.

Preporuke:

Najbolje bi bilo da se vi svi ostavite " naukovanja", uključujući i ovog katanu što se predstavlja kao nekakav neutralni glas " nauke" ( iako je on kao nešto malo više o tome čitao), ali nije dobronameran ni neutralan. Đuru Daničića naziva " Hrvatom u srcu" jer je objavio u Zagrebu knjižicu " hrvatski ili srpski" ( naglašava hrvatski na prvom mestu). Ali što ne navodi da je kada je objavljivao u Beogradu pisao " srpski ili hrvatski"?. Đura Daničić je ko što je poznato isprva smatrao sve katolike štokavce Srbima. Kasnije je pristao uz jugoslovensku ideologiju ali Hrvat nikad nije bio. Osim ako je katana prozorljiv pa zna šta je u čijem srcu.

Preporuke:

Dalje: pogrešno je kalemiti današlje koncepte poput nacije na tadašnje prilike. Tada su regionalni partikularizmi bili jači, Relković jeste uvek nazivao jezik slovinskim ili naškim...ali taj deo je nejasan. Jer on kaže "nego ima običaj ovaki:
kad mu rekneš, odgovori svaki:
"Ni moj otac nije znao štiti"... Slavonija je naseljavana sa svih strana a ne samo iz Bosne da bi svi pisali tzv. bosančicu( odnosno srpski brzopis kojim se pisalo na dvoru kralja Milutina).
U svakom slučaju, treba reći da u tom spevu nema ni pomena hrvatskog jezika niti čega hrvatskog( a ima srpskog, pa i Kraljevića Marka).

Nije tačno da se Hrvatima ne bi mogao nametnuti štokavski da nisu njime većinski govorili. Hrvati nisu ni prihvatili štokavsko narečje. Nego Iliri. Bio je i Gaj svestan da štokavski katolici nisu hrvatskog opredeljenja i da im je hrvatsko ime tuđe. Uz zajedničku veru( nažalost kod nas najbitnije) zajednički jezik odlučio je kasnije opredeljivanje.

Preporuke:

Ni Dubrovčani u današnjem smislu nisu bili ni Srbi ni Hrvati. Sa takvom istorijom nisu ni mogli da budu. Nego Dubrovčani. Ali činjenica je da se hrvatski jezik tamo svega četiri puta pominje i kako kaže Ivić isključivo radi obraćanja nekom iz Hrvatske ili radi poetskih tirada gde se dubrovačkom jeziku davala prednost spram hrvatskog( a srpski jezik pominje se mnogo češće).
Onaj most u Dubrovniku trebalo je da se zove po Gaju, a ne Tuđmanu.

Ekavica, ijekavica, ikavica...Anto Kuzmanić u Zori dalmatinskoj piše da " ijekavicu koriste samo sljidbenici Crkve istočne", Ante Starčević piše ekavski, a Josip Smodlaka da Hrvata ijekavaca nema ni jednu tridesetinu.
Vuk piše da sa prihatanjem ijekavskog privlačimo " braću rimskoga zakona koja nama ruke pružaju". Ali nažalost, nije imao s tim uspeha kao Ilirski pokret, jer je versko osećanje jače.
Vuk je pišući o Srbima latinskog obreda, samo sledio svoj stav da su svi štokavci Srbi( koji su prihvatali i brojni inostrani lingvisti).

Preporuke:

Stefane, objavio si netočnosti o hrvatstvu Dubrovnika i okolice. Stoga bolje pročitaj moj komentar objavljen 7. 2. u 22:45.

Preporuke:

@Stefan

Stefane, samokrunisani arbitre, sami sebi skačete u usta kad sebi dajete za pravo da budete toliko prozoljivi da bi znali šta je u mom srcu pa mi lepite nedobronamerne etikete.

Daničićevo kapitalno (ne)delo je bio Rječnik hrvatskoga ili srrskoga jezika, štampan 1882 u Zagrebu,
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/83/%C4%90uro_Dani%C4%8Di%C4%87_-_Rje%C4%8Dnik_hrvatskog_ili_srpskog_jezika_(1882,_po%C4%8Detna_stranica).jpg

gde je dotični proveo poslednjih 16 godina svog života radeći sa hrvatskim lingvisitma. Ne treba zaboraviti da je Daničić bio Vukova prva ruka, i đak Franca Miklošiča, Kopitarevog naslednika, i nadzornika bečkog književnog dogovora čiji je cilj bio priližavanje srpksog jezika hrvatskoj štokavštini, kao i latinizaciji (videti Kopitareva pisma 1815).

Preporuke:

@Stefan

Relković ne spominje hrvatski jer pojam Hrvatske u to doba bio ravan današnjoj Šumadiji ili Vojvodini. U to doba, osobito pod Marijom Terezijom, nacionalna svest se vezuje za veru a ne za jezik. Prema tome, šta bi "dobri katolici" u to doba tražili sa "šizmatičkim" Srbima? Relković ne spominje srpski u smislu narodnog govora (već slavonski), nego u smilsu pisanog stila (bosančici), a raznorazne balade (kao Marko Kraljević, koji je, usput rečeno, deo i bugarskog folklora) su bile popularne među narodom kao što su bile i priče Braće Grim.

Slična situacija (i pogrešna konflacija sa srpstvom) se vidi u naivnom tumačenju Hektorovićevog Ribarenja, gde dva dalamtinska mornara pevaju popualrnu baladu o Kraljeviću Makru i njegovom bratu -- u vezi bratoumorstva, a ne kao neki izraz nacionalnog opredeljenja ili nacionalnosti autora.

Preporuke:

@Stefan

Tvrdnja da je novopštokavski uspšno prihvaćen od Hrvata (još 1836) kao književna norma u školama i novinama dolazi od čoveka koji je po svemu bio 100% vukovac -- T. Maretić, jedan od najistaknutijih hrvatskih gramtičara koncem 19. veka. On bar nije imao nikakvog razloga da o tome laže a i poznavao je narod. Usput, on priznaje da je kod Srba novoštokavski u većem procentu nego kod Hrvata.

Za većinu Hrvata,onda kao i danas, štokavski je maternji jezik. To se ne može nametnuti. Književni jezik je po prirodi naddijalketički i veštački pa se može namentuti, ali ne i govorni jezik. Na primer, slavenosprski i crkvenoslovenski.

Preporuke:

@Stefan

Nije bitno da li se u dubrovačkim spisima spominjao srpksi ili hrvatski, važno je da Dubrovčani svoj jezik nigde ne nazivaju sprski ili hrvatski već jedino slovinski.

Lišen svake pravoslavne tradicije, duvrovačko narečje kao osnova Vukovog "srpskog" književnog jezika predpostavlja prekid sa vekovnom srpskom književnom baštinom i otuđivanje od nje. Međutim, kod Hrvata prihvatanje hercegocačko durbovačkog narečja je bilo mnogo bliže Maruličću, Miošiću i durigm hrvatskim autorima lingvisitčki (mešavina čakavskog i štokavskog,) i kulturološki (katolički).

Prihavatanjem dubračke osnove književnog jeizka Srbi se odriču svoje baštine i samobitnosti i probližuju se havatskom književnoj normi, sintagmički i grafički. Jasno mi je da je ovo za neke bolno, jer su žrtve lingisitčke podvale o srpskom jeizku, i što ni ne zanju za nešto drugo, pa to boli, ali to ne menja istinu.

Preporuke:

@Stefan

A šta da kažem o vašem uveravanju nešklovanog sveta nabacivajući se poznatijim imenima kao da je to "naučni" dokaz?!

Spominjnete Antu Kuzmanovića, koji se rodio i umro u 19. veku i bio je za ikavski kao standarni izgvovor za hrvatski jezik, pa nije ni čudo da je omalovažavo ijekavicu. S obzirom na doba, služio se tipičnim "naučnim" trvdljama 19. veka -- nedokazanim uopštavanjima. Nauka 19. veka nije bila nikakva nauka, već muka. Lekari u to doba nisu znali da treba da peru ruke između pacijenata i da se bolest prneosi mikrooranizmima. To su pronašli tek 1860-ih. A u antropološkoj filološkoj "nauci" stavri su bile još gore. Od mitologije (na primer, Nibelunzi) ili Šafarika, sveje obojeno maloletnim romantizmom.

Kad ga već spominjete, onda bar spomenite i Kuzmanovićeve "dokaze" a ne smao njegovo mišljenje.

Preporuke:

@Stefan

Spominjerte i Antu Satrčevića kako bi podkrepili vaše rekla-kazaka arugumente. Zaista, porvšno glednao ili lažno predstavljeno, čovek se pita kako neko rođen u Gspiću i prirodno ikavac da se zalaže00 za ekavicu?!?

Vi nepošteno krijete pravi razlog njegove ekvštine, to jest da je pisao ekavski kao otpor prihvatanju zajedničkog ijekavskog izgovora izgovora za Srbe i Hrvate, a on je hteo da se hrvatski razlikuje od sprskog.

Spominjete i Smodlaku. Ponuidte "dokaze" koje on nudi, a ne samo njegovo mišljenje.

Preporuke:

@Stefan

Vi očigledno veze nemate o tome odakle Vuk dobija ideju da su svi štokavci "Srbi". Ta ideja je rođena u bolensoj glavi Jozefa šafarika, koji je u 19. veku važio za "naučnika", i to vodećeg naučnika za Slovene, tvrdeći da su svi Slovnei poreklom Srbi!

Tu ideju je Kopitar preneo Vuku. A sad je to nekako po vašem pojimanju postala "Vukova" ideja (valjda kao i ona Adelungova "piši kao što govoriš", ha,ha) koju su, zamsilite, prihvatili neki strani lingvisti (Dobrvski, i nekolicina)!? Pa šta?

Ne igra ulogu što neko prihvati nečiju ideju (osobito u "nauci" 18. veka), važno je shvatiti da to samo po sebi nije nikakav dokaz da je ta ideja tačna. Nijedna katedra danas na svetu ne prihvata tu ideju, jer za nju jednostavno nema objektivnih dokaza. Ona je samo veoma popularna kod nas Srba jer se hvatamo za svaku slamku kakao bi prepsiali i preričali priču po našem ukusu, umesto da negujemo kulturu, jezik i pravopis.

Preporuke:

I? Šta to dokazuje? Da je Daničić( isprva posvećivao knjige Srbima katolicima) " Hrvat u srcu"? Nije bio ni prvi ni poslednji Srbin koji se zanosio jugoslovenstvom, i umro pre nego što se raѕočarao. Uostalom, rečnik nije ni bio njegov projekat već je došao po poѕivu Štrosmajera.

Šalite se? Maternji jezik se ne može nametnuti? Jeste li čuli " naučniče" za diglosiju? Čuli za sudbinu irskog jezika?

Ne sviđa vam se nauka 18v i 19v( i ranije)? Kopernik, Lomonosov, Darvin, Frojd, Jung...sve redom šarlatani? Nauka počinje 90ih?

No, da vam udovoljim...imate nešto protiv Augusta Leskina, pionira moderne slavistike?...E, pa on je 1914 godine tvrdio da je čakavski jedini izvorni hrvatski dijalekat.

Kakav ste Vi naučni priučenjak govori najbolje vaše pozivanje na to da nijedna katedra danas neće priznati ono što su govorili Šafarik, Dobrovski, Kopitar...Zašto? Novi istoriografski izvori se nisu javili-prosto svaka generacija naučnika govori na osnovu faktografskog stanja u svom vremenu.

Preporuke:

A to ne znači da su više u pravu- naprotiv, više poverenja trebalo bi pokloniti navodima savremenika( zato-kakve dokaze da Vam pružam za Smodlaku? On je te navode iѕneo na osnovu sopstvenog iskustva-živeo je u tom vremenu). Niste u pravu za motivaciju Starčevića da piše ekavski- mislio je da se približi tako ekavcima katolicima iz Vojvodine.

Katolici ne mogu biti Srbi šizmatici?( katana san, vadite katanu iz korica pa iѕvršite harakiri-smesta, bre. Nećete dostići slavu Mišime, al ipak..). Čuste li za Milana Rešetara? Dubrovački pokret Srba katolika? Meda Pucića? Matiju Bana?

Usvajanjem ijekavskog prekinuo vezu sa " književnom baštinom"? Treba da znate, gospodine " naučenjače" da ako su Srbi i po čemu bili poznati i izazivali udivljenje svuda po Evropi u tom 19v to su epske narodne pesme( po Isidori Sekulic najveći srpski kulturni doprinos svetskoj baštini)- a one su pevane na ijekavskom.

Preporuke:

Stefane, ne sramoti se! Katana te porazio na svim poljima.

Preporuke:

@Stefan

Da je Daničić( isprva posvećivao knjige Srbima katolicima) " Hrvat u srcu"? Nije bio ni prvi ni poslednji Srbin koji se zanosio jugoslovenstvom

Da ste malo bolje upoznati sa stvarima onda ne bi ste pisali ovakve smejurije. Mažuranić jeste pozvao Daničića da bude sekretar JAZU, ali Daničić nije bio nikakav "Jugosloven". Pre bi se moglo reći da je bio Cvijićev "Srbo-Hrvat". Daničić je prvo prešao na ijekavicu, pa je posle prihvatio da je zajednički jezik Srba i Hrvata zansovan na štokavskom i čakavskom narečju! Za čoveka koji je važio za vukovu densu ruku on je Vukov stav da je čakavski jedini "pravi" hrvatski jezik vrlo brzo izdao. Daničić je bio još jedna prodana srpska duša.

Preporuke:

@Stefan

"Novi istoriografski izvori se nisu javili-prosto svaka generacija naučnika govori na osnovu faktografskog stanja u svom vremenu."

Faktografskih? Shvatate li kakva je je zbrka bila u 19. veku u vezi slovenskih jezika? Pa i da je samo onoliko tačna koliko je faktolgrafski moguće za svoje doba, što se onda neki drže te prevaziđene nauke 19. veka kao pijan za ogradu? I damas imate Srbe koji govore o nekom "jugoslovevsnkom" jeiku, pa serbkratiste u SANU i Matiici, pa srbističare ala P. Mislavljević kao Vuk slede Karola i Šafararika (svi štokavci = Srbi), pa onda Vuka i Leskina da su samo čakavci Hrvati, itd? Ozbljine svetske katedre ne predaju prevaziđenu "nauku", ali neki srpski naučnici se ponapšaju kao da je 19. a ne 21. vek.

A Smodlaka? Lično iskustvo nije naučno dolaz. Starčevića tiče, šalite se?! Katolika ekavaca u Vojvodini ima "more" jedno...sve "vrvi" od njih. Ta šaka jedna zaiosta nje dovoljn dobar razlog da Hrvati pređu na ekavski.

Preporuke:

@Stefan

Usvajanjem ijekavskog prekinuo vezu sa " književnom baštinom"? Treba da znate, gospodine " naučenjače" da ako su Srbi i po čemu bili poznati i izazivali udivljenje svuda po Evropi u tom 19v to su epske narodne pesme

Vidim ja da vam je mozak ispran kad pod srpskom "književnošću" smatrate srpske narodne pesme koje su za Vuka, po narudžbi, spevala dva starca, onako uživo.

U tom "blagu" imate i sočniju "književnost", kao ona o "Kati" koja kaže "Neda Kata bez dukata, ja ću Kati dukat dati pa ću Katu...(mislim da možete da prepdostavite kako se nastavlja). Inače Vuk nije skupljao pesme iz istolčnih dela Srbije je to je za njega bio "bugarski jezik".

Srpska književna baština ide malo dalje od guslanja staraca u 19. veku, ali vi kao i Vuk očigedno ne smatrate tu vekovnu književnost srpskom, već samo ono "narodno" usmeno prepričavanje i mitomanije.

Preporuke:

@Stefan
"Katolici ne mogu biti Srbi šizmatici"
Vidim da ništa niste razumeli. Kopitar je pisao o pravoslavnim "Ilirima" (Srbima) kao "šizmaticima" (raskolnicima) još početkom već 1819. Cilj je bio da se jezičkom i azbučnom reformom srpskog književnog jezika (za koji Kopitar kaže da je bio "mrtvi jezik"!?!) otuđiti od samih sebe

Naložio sam (Vuku) da izradi još i rečnik kako bi potpuno učvrstio književnu reformu čije se posledice pogodne za ustrijsku katoličku većinu i koja ujedno potkopava rusomaniju tih šizmatičkih Iliraca

(A. Ivić 1926, Arhivska građa...Zbornik sa istoriju i jezik srpskog naroda, Beograd-Subotica: SKA, str. 262)

Eto, vidite, nalagao je Vuku da "potkopava" sopstveni narod kakao bi "šizmatike" priobližio austirjskoj kaoltičkoj većini i "izlečio" ih od smaih sebe.

Preporuke:

Omakla mi se greška. Daničića je naravno pozvao Štosmajer, a ne Mažuranić, da bude sekretar to jest tajnik JAZU u Zagrebu.

Preporuke:

Ah, a Vi ste porfirogenit? Vaši su preci svirali u liru( umesto " seljačke" gusle) i odrasli na dvoru kraljice Viktorije?

Niko nije prekinuo kontinuitet sa Slovom ljubve, Pohvalom, Orfelinom...oni su nepobitni deo srpske tradicije.

Dvojice staraca, koji su sklepali nešto uživo? Šalite se? Vuk navodi 77 pevača, većinu sa biografijama( od tih je jedino Filip Višnjić bio stvaralac, a ostali prenosioci). Jeziku, etičkim porukama, karakterologiji tih pesama divili su se Mickijevič, Gete, braća Grim...a Vi prionuste za Katu. Hvala Vuku što ih je sačuvao kao srpske.
Mitomanija? Valjda Vam je jasno da je najveća književnost crpela svoju građu i inspiraciju upravo iz mita. I kada o istoriji govorimo-pomenuću R. Samardžića koji za mit kaže " da često otkriva upravo ono suštinsko, što bi inače ostalo skriveno".

Vuk-austrijski špijun sa ruskom penzijom...To što ste citirali samo govori o Kopit namerama, a ne i da je Vuk sa njima bio upoznat. A lepo su (u)(o) palile- pravo u glavu Monarhije.

Preporuke:

Zaista, samo bi budala mogla da smatra da bi se Srbi( makar i kao katolici) nakon krvlju osvojene slobode ujedinjavali sa svojom " braćom drugog imena" u okviru tuđinske monarhije.

Preporuke:

@Strefan

Niko nije prekinuo kontinuitet sa Slovom ljubve, Pohvalom, Orfelinom...oni su nepobitni deo srpske tradicije

Niko? A Vukova reforma? Koliko Srba danas ume da čita i razume ta dela? Ono što je mnogo važije i poražavajuće je da današnji Srbi umeju da čitaju i razumeju šta su Hrvati pisali pre 300 godina, ali srpske pisce ne. Toliko smo "očuvali" našu kulutrnu baštinu!

Miošića mogu da razumeju bez ikakovg problema, dok srpske pisce "prevode". Spomenuste Slovo ljubve. Gde je izvorni tekst? Srbi znaju samo nešto O svojoj prošlosti ali sa njom nemaju nikakav dodir, ne doživljavaju je i iskonom obliku -- već samo u "prevodu" kao nešto strano i daleko.

U S rbiji je otmeno goviriti engleski, nemački, francuski, latinski, ali ne grčki! A poznavanje starosprskog i ckrvenoslovneskog još manje. Kopitar je bio u pravu -- ubiti im "mrtvi" jeizk kakao bi i sami postali mrtvi.

Preporuke:

Vuk je dobro znao šta je radio. Opet treba da zabijete nos u knjige originalnih dokumenata kako bi doznali pravu a ne službenu istinu. Mnogo toga o Vuku je od srpske javnosti držano u mraku kakao bi se nastavio mit o njemu.

Kao na primer, da je Vuk prvobitno izdrsažavan u Beču od mesne polcije da "nadlegeda" sumnjičave pravoslavce (mahom Grke, a osobito Srbe).

Miodrag Popović (Vuk St. Karadžić, Beograd, Nolit, 1964; 134) citira dokument iz 1826. gde "mesna polcija u Beču uverava Vrhovno policiijsko zvanje da je Vuk još ranije dokazao svoju političku ispravnost 'time što je iz odanosti ovoj državi (prim. Austirji) i najvišem carskom domu učinio policijskoj službi korisne usluge s punim poverenjam besplatno'."

Inače, Kopitar je za Vuka isdejstvovsvao rusku penzije preko sovjih veza i to je otrkio Grimu u psimo tridesetih godina 19. veka.

Preporuke:

yvComment v.1.21.1

Donirajte NSPM