Periš i Kisindžer nisu ni prve ni posljednje strane diplomate koje su otvoreno progovorile o šansama BiH da osvane u atlasima budućnosti, mada je prilično indikativno što se takav glas sa zapadne strane čuje sve češće, najčešće od bivših zvaničnika.

Rasplet počinje u ponoć, 4. oktobra. Od kvantiteta glasača zavisiće kvalitet buduće vlasti kroz koju će se ogledati politička snaga srpskog naroda i Republike Srpske u narednom četverogodišnjem periodu. Kako nam i u naredne četiri godine ne bi bilo dosadno, agenda je više nego dinamična.

U BiH je u toku i predizborna kampanja tokom koje smo navikli na tzv. nacionalističke govore, etničku mobilizaciju birača koja podrazumijeva međusobno zastrašivanje, pozivanje na ugroženost, čaprkanje po ljudskim i ideološkim leševima.

RS treba izaći iz kolosjeka stalnih natezanja oko ustavnih rješenja i postaviti se kao da je dato pitanje nepostojeće jer je riješeno – što ono uistinu, postojećim ustavom, i jeste. Prijetnje obnavljanja anti RS angažmana međunarodne zajednice treba naprosto ignorisati.

Danas se suočavamo sa mogućnošću da Bosna postane neuspela država, crna rupa Evrope i izvor nestabilnosti u narednim decenijama. Sama budućnost međunarodnog prisustva u zemlji je dovedena u pitanje.

Mi ne želimo da stvorimo uslove u kojim će se etablirati priča o strukturi vlasti na nivou BiH po popisu iz 1991. godine, jer je Dejtonski sporazum utvrdio da postoji paritet, po jedna trećina za sva tri naroda, i taj paritet treba da bude zadržan.

Krivulja moći ne ide u prilog uspeha ponovnog američkog angažmana, koji ima rok od najviše oko dve godine, a možda i mnogo manje. Nadajmo se da će to biti kraj destruktivne balkanske avanture američke politike koja je osuđena na propast.

Jesmo ili ikada čuli ijednu samokritiku iz OHR-a? Je li ijedna reforma koju su vodili, a bilo ih je tuce, bila pod njihovom lupom ili su čim je propala sve svalili na nesposobnost ovdašnjih političara? Suludo je braniti političare koji nisu učinili ništa.

Odluka nije prekršila međunarodno pravo. Sud je jednostavno ignorisao osnovne principe tog prava. Pojam "posebnog slučaja" je politička hipokrizija. Čak i oni koji koriste ovaj argument svjesni su da separatisti širom svijeta mogu iskoristiti slučaj Kosova.

O sadržaju iskaza zaštićenih svedoka zasad se ne zna ništa, sem onoga što je Arnaut “otkrio”. On je, dakle, ustanovio, baš kao i Olkok, da svedok “A” nije kredibilan, jer je navodno dao iskaz tereteći Ganića kako bi se nekako spasao od optužbi na svoj račun.