„Alahu ekber“ i kulturna dekontaminacija

Novi skandal na Farmi. Još jedan stanar je izbačen. Nakon nestašnog Kristijana Golubovića, istu sudbinu doživjela je i Pinkova zvijezda u usponu, pjevač Semir DŽanković.

Srpska javnost, koja se već odavno nalazi „napolju“, ponovo je zgrožena onim što se desilo „unutra“. Bijesni „novopazarski Romeo“, uz povik „ Alahu ekber“, nasrnuo je nožem na koleginicu Maju Nikolić dok je, u jeku njihovog verbalnog sukoba, pjevala himnu „Bože pravde“. Produkcija je brzo reagovala.

Izbacila je nasilnika, farmerima dala slobodno veče, a kamere su nastavile da prikazuju krave i kokoške, koje su očigledno bile začuđenje i zbunjene onim što se oko njih dešava. Farma se na trenutak smirila, do novih sukoba, koji, kako vrijeme odmiče i gledanost opada, postaju sve žešći i smrtonosniji.

Rijaliti „Farma“ prirodno je stanište ostrašđenih, isfrustriranih i očajnih osoba, koji, uz pristojan honorar, pristaju da ponižavaju i budu poniženi. Stanari su vezani ugovorom, dovedeni s namjerom da prave urnebes kako bi se podigla gledanost. Produkcija bira suprotnosti koje se privlače, tako da je veliko trenje u tom klaustrofobičnom prostoru, česti su sukobi i svađe učesnika.

Sve je naizgled pod kontrolom, uz poslovično vrijeđanje, sočne i vulgarne psovke i sitne i krupne provokacije, ali se desi da poneko prekorači dozvoljeni prag ponižavanja i da se šakama, tupim predmetima i, evo sada, hladnim oružjem, pokuša da obračuna sa neistomišljenikom. Ima u Farmi svačega. Kriminalaca, profesionalaca i amatera, bivših i sadašnjih muzičara, šovinista i političara, zaboravljenih asova. Promiskuitetnih i sličnih osoba, homoseksualaca i, zašto ne reći, ljudi sa teškim traumama i poremećajima. Držati takve ljude u zatvorenom prostoru, dovesti ih u stanje skoro pa gladijatorske borbe, mizantropija je posebne vrste za koju odgovornost snosi Produkcija, bez obzira na njihov dobrovoljan pristanak motivisan novcem.

Zbog političke korektnosti ne bi trebalo govoriti o „Alahu ekber“ i nožu, ali pošto sam politički nekorektan, reći ću da je svako terorista ko uz povik „Alahu ekber“ poteže nož, pušku ili neko drugo smrtonosno oružje. To treba da zna svaki mladi ili stari musliman (muslimanka), koji misli da je na taj način afirmiše svoju vjeru. On, u stvari, čini medvjeđu uslugu islamu, postaje američki vojnik, vojnik države koja već dugo godina vlastiti državni terorizam opravdava islamskim terorizmom kojeg je i proizvela obavještajnim radom i kojem pruža logistiku, i koji joj je poslužio kao izgovor da razori nekoliko islamskih država, da od njih napravi pustinje. Da je božje pravde, na koju je Semir izgleda prilično alergičan, oni bi trebalo zbog toga da odgovaraju pred međunarodnim sudom.

O tome kako je „bratstvo i jedinstvo“ kao proklamovani cilj produkcije, ovim šovinističkim ispadom doživjeo fijasko, da i ne govorimo. Takođe da parlament Srbije, ili neko drugo odgovorno tijelo, neće se baviti „nevažnim“ rijaliti programima, nego nekim drugim cirkusom, nije nam strano.

Zaključak je da rijaliti programe pod hitno treba počistiti sa televizije. Smeće se u pristojnoj kući čisti. Oni koji su se nekada zdušno zalagali za kulturnu dekontaminaciju sada ćute.