Trojanski magarac i monetarni brejkdens

Da li se sjećate Evrovizije iz 1990. godine? Takmičenje za najbolju evropsku pjesmu te se godine održavalo u Zagrebu, prema takmičarskim propozicijama sasvim zasluženo, jer je na prethodnom Evrosongu trijumfovala predstavnica bivše nam države grupa „Riva“ sa pjesmom „Rock me“. Bilo je logičnije da je Beograd kao glavni grad bio domaćin, ali su evropske gazde već tada poprijeko gledale na Miloševića i Srbiju, pa se takmičenje održalo u Zagrebu. Nezaboravni tandem Helga Vlahović i Oliver Mlakar bili su voditelji uz vrlo dobre pjesme koje su izvodili predstavnici Španije, Francuske, Luksemburga. Predstavnica Izraela bila je odlična pjevačica Rita, ali sa lošom i dosadnom pjesmom „Ples na kiši“. Nešto kao albanska predstavnica na ovogodišnjem takmičenju.

Pobjednik Evrovizije u Zagrebu bio je Toto Kotunjo sa uspavankom o ujedinjenoj Evropi poštujući tako i samu ideju takmičenja, koje je predstavljalo još jedan mali pokušaj u nizu takvih da se Evropa napokon okrene razumijevanju i saradnji. Djelovalo je gotovo nadrealno da Toto Kotunjo pjeva o ujedinjenju u zemlji koja se očigledno raspadala. Znamo šta se kasnije dešavalo na ovim prostorima, pa ispada da je Kotunjo pjevao u vjetar. Predstavnica bivše države na Evrosongu u Zagrebu bila je Tatjana Matejaš-Tajči sa proročkom pjesmom „Hajde da ludujemo“.

Čuvena Tajči izgubila se u nepoznatom pravcu i više se ne vraća. Možda i zbog toga da je neka nevladina organizacija ne bi optužila da je pjevala ratnohuškačke pjesme.

Slično Toto Kotunju tada u Zagrebu na ovogodišnjem takmičenju koje se održava u Azerbejdžanu o evrointegracijama je, u prvom polufinalu, pjevao predstavnik Crne Gore kontroverzni Rambo Amadeus, ali na, njemu svojstven, uvrnut i provokativan način. Muzičku sabotažu zvanu „Euro Neuro“ izveo je dobro ukomponovan trio koji su pored Amadeusa činili bas gitarista Miroslav Tovirac i bubnjar Igor Malešević, sadašnji i bivši član izvanredne džez grupe „Vasil Hadžimanov bend“. Ova svojevrsna rugalica i parodija od pjesme zgotovljena u turbo-fank stilu, kako ga je neko krstio, nije ni nalik na pjesme koje godinama slušamo i gledamo na Evroviziji i koje liče jedna na drugu kao jaje jajetu. Na pjesme u kojima se pjeva o neostvarenoj ljubavi i u kojima se plavo nebo susreće sa plavim morem i sve postaje plavo. Umjesto da pravi kopiju najbolje plasiranih pjesama od prošle sezone dosadnih i nimalo originalnih izvođača, što je postalo uobičajna pojava na Evroviziji posljednjih godina, Rambo je, uz pomoć gusala i slovenačke atrakcije Roberta Pešuta, poznatijeg kao Manjifiko, izmaštao neobičnu „psihodeliju“, nepovezanu i slabo razumljivu za ušminkanu evropsku publiku naviknutu na lake note i srceparajuće uzdahe.

Rambova namjera je, prema njegovim riječima, bila da razmrda ovu prilično dosadnu manifestaciju. U tu je svrhu na binu postavljeno Rambovo idejno rješenje „trojanski magarac“, ma šta ovaj trojanac značio, a dodatnu „gužvu“ su stvarali plesači koji su izveli monetarni brejkdens. Nastup crnogorskog predstavnika bio je izvan klišea i nije se uklapao u glamuroznu predstavu koja se ove godine održava u Bakuu, glavnom gradu Azerbejdžana, u novoizgrađenoj skupocjenoj dvorani obloženoj staklom i kristalom. Prema riječima Kenana Alijeva, direktora azerbejdžanskog programa Radio Slobodna Evropa, režim je nastojao da iskoristi ovaj događaj za poboljšanje svog lošeg međunarodnog imidža. Prema nekim informacijama na organizaciju festivala utrošeno je oko 50 miliona evra i ovo je najskuplji šou u istoriji takmičenja. Rambo Amadeus na kraju svog nastupa izvrće prazne džepove od hlača što sigurno nije ostavilo ravnodušnom suprugu predsjednika Alijeva, koja se nalazi na čelu organizacionog odbora Evrosonga.

Crnogorska i okolna javnost bila je upoznata sa pjesmom „Euro Neuro“, spot se danima vrtio na televiziji, a reakcije su bile podijeljene. Od toga da je Rambo heroj na magarcu i da je njegov nastup na Evrosongu doslovno bacanje bisera pred svinje, do onoga da je neozbiljni prostak koji je otišao u Azerbejdžan sa namjerom da se sprda sa Crnom Gorom. Da je pjesma koja predstavlja Crnu Goru sve neko recitovanje i šabanski fazoni i da su ruske babuške, koje su nastupale iste večeri, svemir za ovu Rambovu pjesmu. Pošto spot predstavlja promociju crnogorskog turizma na nekim hrvatskim portalima pojavili su se negativni komentari uz nekoliko kompromitujućih slika crnogorskih plaža i konstataciju da su spot i pjesma obične balkanske budalaštine koje nikoga ne zanimaju. Rambo je na kritike domaće i strane javnosti odgovorio da on nije pravio pjesmu za ovih 160 miliona što vole Evrosong, nego za one što ga ne vole i što dok traje pjesma Evrovizije sjede u kujni i piju pivo.

Ozbiljnija primjedba bila je izrečena od strane jednog crnogorskog opozicionog političara koji je optužio Ramba Amadeusa da se bavi moralnom prostitucijom i da se prodao režimu za 100.000 evra na što je ovaj uzvratio rječima kako je jedna ekipa bila jedinstvena prije 20 godina, pa se kasnije razdvojila na dva dijela te im njegov nastup dobro dođe da bi oko nečega mogli lomiti koplja. Sve se mjenja sem kamenja, što bi rekao naš narod, pa tako i Rambo. Prisjetimo se samo „Bijelog dugmeta“ iz osamdesetih godina kada Goran Bregović gotovo do neprepoznatljivosti mijenja aranžamane starih pjesama kako bi zvučale modernije, a Bebek brije svoje brkove da bi cijeli sastav skratio kosu na „propisanu“ pank dužinu.

Ne treba zanemariti ni ekonomsku dimenziju Rambovog nastupa na Evrosongu. Izbor predstavnika za pjesmu Evrovizije ove je godine u bivšim republikama protekao u skladu sa maksimom „koliko para toliko i muzike“. Nije bilo skupih takmičarskih manifestacija, nego se o predstavniku odlučivalo dogovorom što je išlo na ruku Rambu Amadeusu, jer najvjerovatnije da ne bi prošao glasanje. Odluku da baš on predstavlja Crnu Goru na ovogodišnjoj evropskoj muzičkoj smotri donijeli su čelnici crnogorske državne televizije, kojima motiv nije bio da se pjesma dopadne evropskoj publici, nego turistička promocija Crne Gore. Crna Gora je od turizma prošle godine, prema nekim informacijama, zaradila čak 670 miliona evra, a zarada bi ove godine trebala biti i veća zbog nastupa Rambovog koji je gledalo oko 160 milona ljudi. Naravno da se neki nisu složili sa tim uz obrazloženje da je Rambov nastup nikakva promocija Crne Gore i da ne samo da gledaoci neće doći na ljetovanje u Montenegro, nego će posle Rambovog „euro-neuro“ kalambura pomisliti da je sve propalo i da će ugasiti televiziju.

Ovakav marketinški pristup Evrosongu neki su u Crnoj Gori okvalifikovali niskim i nedostojnim, ali teško da bi se takav pristup mogao dovesti u pitanje, s obzirom na to da je izbor za pjesmu Evrovizije poslednjih godina sve manje respektabilna muzička smotra zaslužna za razvoj pop-kulture, a sve više biznis oko kojeg se okreću velike pare.

Od onih koji imaju velike pare Rambo traži šansu za refinansiranje. Spot u kojem Rambo jaše na magarcu kroz Crnu Goru još bolje odslikava ekonomsku situaciju. Magarac je izabran za glavnog junaka, jer je, prema Rambovim riječima, simbol održivog razvoja. Mnogo radi, a malo troši. Skroman je, pouzdan i pametan. Ako zanemarimo ovo posljednje, dodao bih, i idealan za iskorišćavanje. Spot govori o ekonomskim nevoljama crnogorskog čovjeka, koji prodaje maslinovo ulje i meso na pijaci, da bi mu na kraju neki magarac pojeo pare koje je prodajom zaradio.

Predstavnik Crne Gore na Evrosongu imao je nekoliko otežavajućih okolnosti. Kladionice su ga stavile na zadnje mjesto zajedno sa San Marinom, a mnogo veći hendikep je to što je nastupao u prvoj polufinalnoj večeri kao jedini iz bivše Jugoslavije, pa je zato ostao bez komšijskih 12 poena. Ostalo mu je da se uzda „ u se i u svoje kljuse“. Rambova brutalna satira nije uspjela da se kvalifikuje na završno veče Evrovizije. Grci su pobijedili Trojance uz pomoć Trojanskog konja, ali Rambu nije pošlo za rukom da trijumfuje na Evrosongu uz pomoć trojanskog magarca. Ostaje da se vidi kako će proći naš predstavnik na ovom takmičenju Željko Joksimović. Možda bi trebali razmišljati o tome da nas sljedeće godine na Evrosongu predstavlja neko iz Banjaluke, Srpskog Sarajeva, Bijeljine ili nekog drugog grada iz Republike Srpske na osnovu dvojnog državljanstva. Gore pomenuta predstavnica Albanije rođena je u Kosovskoj Mitrovici. Niko nije postavljao pitanje oko toga što neko sa Kosova i Metohije predstavlja Albaniju.