Kulturna politika | |||
Zlostavljanje dece u režiji Petra Lukovića |
četvrtak, 04. april 2013. | |
Šta drugo, sem mentalnog zlostavljanja, očekivati u zemlji u kojoj su rijaliti farmer Ekrem i njegova silikonska rijaliti prijateljica junaci našeg doba? U zemlji u kojoj beskrupulozni autošovinista regionalno i lokalno opredijeljen, a globalno ostrašćen, putem društvenih mreža prizemnim riječnikom širi samomržnju proglašavajući je javnim interesom, a da pri tome preko mentalno neshvatljivih koalicija participira u vlasti, koja opet čini sve da nezadrživo napredujemo unazad i koja nas redovno sluđuje svojim trodimenzionalnim izjavama. Kada taj i takav lokalni predsjednik kaže za sebe da je nasljednik kulta Nemanjića i Svetog Save onda je to vrhunac mentalnog zlostavljanja. Ali da i od vrhunca ima vrhunac, na to nas podsjećaju uvijek domišljate i mentalno raspoložene E – novine. Jer njihovi poslenici ne samo da generišu mentalno zlostavljanje u Srbiji, nego ga i izvoze preko Drine s namjerom da mentalno degenerišu i ponize Republiku Srpsku i ljude koji u njoj žive. Jedna od poslednjih „poslenica“ apostola slobodoumlja i više svijesti šumskom narodu Republike Srpske obraća se, prije svih, najmlađim generacijama uz ciničnu dozu razočarenja da oni nisu nikakva generacija, nego degeneracija, pokoljenje degenerika. Pošto su E – novine ponovo aktuelizovale njima dragu temu o vladici Pahomiju i seksualnom zlostavljanju maloljetnika, da se podsjetimo kako to izgleda kada Petar Luković i uredništvo tih novina mentalno zlostavlja djecu. E – novine su u januaru objavile dva teksta ( „Tako mali, a već četnik“, „Dete-četnik odgovara Lukoviću“) u kojima se uz nešto malo lažne empatije na najbesramniji način vrijeđa, omalovažava i mentalno zlostavlja četrnaestogodišnji Milovan Malić iz Prijedora, zbog čega bi, da se u državi Srbiji provode zakoni, zlostavljači trebali da odgovaraju bez obzira na podnošenje krivične prijave od strane oštećenog, jer kada je u pitanju zlostavljanje djece preko interneta ima primjera kada su i neprijavljeni slučajevi postali predmet istrage. Zašto su počinioci došli u situaciju da mentalno zlostavljaju jedno dijete? Za sve je kriva „Knjiga o Dražinim četnicima“, koju je Milovan Malić napisao. Knjiga o četnicima bila je povod da se oglasi specijalni tim E – novina za otkrivanje i izolovanje genocidnih gena, nakon čega su uvijek budni komentatori analizirajući otkriće uspostavili dijagnozu i predložili terapiju. Svojevrsni detektor za otkrivanje genocidnih namjera prekodrinskih Srba kritičar roka i srpskog nacionalizma Petar Luković, koji Republiku Srpsku redovno naziva takozvanom, genocidnom, šumskom i šumskim rajhom, latio se elektronskog pera kako bi ovom prigodom poručio nešto Prijedoru, Šumskoj, Čiči i malom Milovanu. U formi uputstva za maloljetnike Luković zamjera djetetu Milovanu njegovu „pubertetsku opsesiju nožem Draže Mihailovića“ nazivajući ga retardiranim zato što se „smuca po četničkim profilima, umjesto da čita neke pametne knjige i sluša inteligentnu muziku“. „Tako mali, a već kreten“- zaključuje Luković. Savjetodavni Luković ili ne može, ili ne želi da piše bez seksualnih konotacija, pa je tako dječaka nazvao „aseksualnim šumskim drvetom, spremnim da bude isječeno i za četnički ražanj ispečeno“. I na kraju, Luković zlurado poručuje Milovanu da i nije zaslužio ništa drugo nego da sa nožem za pojasom živi u Šumskoj. Lukovićevi sljedbenici, koji komentarišu tekstove na E – novinama i za čije komentare uredništvo snosi odgovornost, nimalo ne zaostaju za svojim idolom. Za njih je Milovan Malić odvratno dijete odvratnih roditelja, štene koje će jednoga dana postati predsjednik. Jedan se začućeno pita kako to da dječak nema bradu, jer je on mislio da se četnički nakot rađa sa bradom, šubarom i kamom za pasom, uz žaljenje što će Milovan morati da čeka da mu sve to poraste. Četnoliki mutant koji je krenuo fašističkom stranputicom, 14-godišnji masturbator napaljen na četništvo do samosvršavanja kojem će se, ako je vjernik, osušiti ruka od silnog „pisanja“, dijete kukuruza, zombi. Monotono je nabrajati bezbrojne morbidne konstrukcije i sintagme kojima se opisuje jedan dječak. Najzlobniji su oni koji dječaku proriču budućnost masovnog ubice u dječijem vrtiću i silovanje 50-ak žena zbog čega će završiti u Haškom tribunalu. Socijalno vještiji zlostavljači smatraju da za nesrećnog dječaka postoji tračak nade i da mu se može pomoći uz dugotrajnu rehabilitaciju. Lombrozova teorija „rođenog zločinca“ davno je odbačena kao neosnovana i neutemeljena. Dječak je posljedica nakaradnog porodičnog i društvenog stanja u manjem entitetu. Manipulacija ovim maloljetnikom se nastavlja, a pošto nadležne institucije ne reaguju, potrebno je da to učine međunarodne institucije. Da ukinu pravo starateljstva i oduzmu djete roditeljima zbog zapostavljanja. Da ovo nije jedinstven slučaj mentalnog zlostavljanja djece od strane pomenutih elektronskih novina pokazuje i drugi primjer u kojem je žrtva bratunački osnovac Bojan Prodanović, koji je rodoljubivom pjesmom „Republika Srpska“ osvojio prvu nagradu na konkursu raspisanom u okviru manifestacije „Republici Srpskoj za rođendan“. Za družinu sa E – novina ta je manifestacija cirkuska, a dobitnik nagrade iz „zloglasnog“ Bratunca mali, šumski rodoljub. To što Bojan voli da čita ruske klasike i što ga privlači folklor te zemlje, objašnjava se šumskim mozgom. Za njegovu pjesmu kaže se da je genocidom satkana, a Bojanovo opredjeljenje za društvene nauke propraćeno je boldovanom konstatacijom da stiže šumski intelektualac. Zbog završnih stihova Bojanove pjesme zlostavljači traže dozvolu da povrate. Iako u Bojanovoj pjesmi nema nikakve mržnje, već samo ljubavi prema svojoj otadžbini, elektronski komentatori ne propuštaju priliku da se ostrve na mladog pjesnika. Nazivaju ga ljudskim šljamom i zlom koje će završiti u kanalizaciji ljudskog društva. Idealnim kandidatom za SANU. Zabrinuto konstatuju da se aktiviralo šumsko pokoljenje. I da je patriotizam posljednje utočište hulja. Optužuje se šumska diktatura koja širi duhovni razvrat među djecom, a malom se pjesniku umjesto Tolstoja preporučuje Bukovski, uz zaključak da ima i zatucanijih mjesta od Sjeverne Koreje. Šta reći u zaključku? O seksualnom zlostavljanju djece putem društvenih mreža dosta je pisano, rađene su brojne stručne analize od strane relevantne javnosti, a nova pojava, mentalno zlostavljanje maloljetnika preko elektronskih novina, tek treba da bude obrađena. |