Budućnost Bosne će biti određena sa dva „NE“ ili dva „DA“

Trenutno, najveći problem za BiH je, ako pitate Bošnjake, nelojalnost Srba (i Hrvata) državi BiH, te samo postojanje Republike Srpske. S druge strane, ako pitate Srbe, problem BiH je nepoštovanje ingerencija Republike Srpske i pokušaj utapanja iste u unitarnu BiH. Ovakvi stavovi su izvor neprekidnih sukoba političkih predstavnika sva tri konstitutivna naroda od završetka rata (1992. – 1995.) na ovamo. Ono na šta želimo da ukažemo je da svaki od ovih naroda ima svoj savršeno dobar alibi za iznijeti stav, koji mu ulijeva osjećaj da je „istina na njegovoj strani“ i da onaj „drugi“ narod želi da ga prevari ili da mu nešto oduzme. To naravno dovodi do frustracije, povećanja međunacionalne mržnje i potencijalno vodi sukobima. Uzmimo za primjer Bošnjački zahtijev da Srbi iskreno vole BiH u njenim sadašnjim granicama i da joj budu lojalni u svim pojavnim oblicima. U „normalnom“ svijetu, ovo je normalan zahtjev. Svako treba da voli zemlju u kojoj živi i da je podržava. Međutim, većina Srba ne voli Bosnu, što se najbolje može vidjeti kroz velika sportska takmičenja. Na njima Srbi (ali i Hrvati) redovno navijaju za Srbiju (Hrvatsku) što izaziva mržnju kod Bošnjaka. Srpsko objašnjenje? Pa Srbi na referendumu o nezavisnosti BiH i nisu glasali za BiH kao nezavisnu zemlju. Tu odluku su donijeli Bošnjaci i Hrvati preglasavanjem volje ogromne većine Srpskog naroda u BiH, zbog čega smatraju da od njih (Srba) niko i ne treba da očekuje ljubav ka toj zemlji. Jednostavnije rečeno, Srbi kažu kako im je BiH nametnuta i da je to uzrok njihovog stava. Pogledajmo sada drugu stranu; Srbi se žale kako bošnjački političari ne poštuju Republiku Srpsku, stalno omalovažavaju njene isnstitucije i konstantno nastoje preko međunarodnih predstavnika da je razvlaste. Bošnjačko objašnjenje? Ovde se ponavlja praktično ista argumentacija koju koriste Srbi samo na još užem prostoru. Ta argumentacija se svodi na pitanje da li su Bošnjaci i Hrvati, koji su živjeli na prostoru koji obuhvata Republika Srpska, bili za njeno stvaranje. Pošten odgovor je da opet velika većina nije to željela. I Republika Srpska je stvorena voljom većine onih koji su živjeli na tom prostoru, a uz zanemarivanje volje druga dva naroda. Zbog toga Bošnjaci praktično ponavljaju Srpske argumente kako niko od njih ne treba da očekuje poštovanje nečega što oni nisu željeli i što im je nametnuto. I to je sadašnja situacija.

A sada da se vratimo na naš naslov, a on se tiče budućnosti BiH. Baš zbog situacije koju smo opisali teško je zamisliti da će i jedan od ova dva, nekada bratska naroda, pristati da se odrekne svog argumentovanog stava da bi se ispunile težnje onog drugog naroda. Jednostavnije rečeno, u BiH se konflikt hrani konfliktom. Zbog toga je budučnost BiH moguće zamisliti samo u dva scenarija. Prvi scenarijo je dva NE što znači da će se i Srbi i Bošnjaci u budućnosti držati svojih argumentovanih stavova tj. Srbi neće prihvatiti BiH kao svoju zemlju (prvo NE), a Bošnjaci neće prihvatiti postojanje Republike Srpske kao trajne tvorevine i sa sadašnjim ovlaštenjima (drugo NE). Ovakva situacija može da potraje donde dok velike sile ne požele rat u BiH, što praktično znači da su građani ove zemlje prepustili svoju sudbinu direktno volji stranih sila. Ova situacija bi se mogla uporediti sa pripremljenom lomačom koju neko redovno zaleva vodom da ne bi planula, ali kada god poželi da upali vatru dovoljno je da baci šibicu.

Drugi razvoj situacije je dva DA. To znači prihvatanje BiH od strane Srba u njoj (prvo DA) kao zemlje koja se voli i podržava, a to znači i da će Bošnjaci odustati od umanjenja nadležnosti Republike Srpske i prihvatiti da jedna tako velika nacionalna skupina, koja odvajkada živi u BiH , kao što su Srbi, imaju pravo da izaberu način na koji će participirati u upravljanju (zajedničkom) zemljom (drugo DA). Bitno je naglasiti da i jedno i drugo DA moraju da budu iskreni i bazirani na shvatanju da je to najbolje rješenje, kako za one druge, tako još više za njih same i da bude bazirano na oproštaju za sve što su jedni drugima uradili u prošlosti. Ovo se naravno ne odnosi na opraštanje zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina ili genocida, jer odgovorni za to moraju biti izvedeni pred „lice pravde“,kako bi svaka pojedina žrtva dobila spokoj, a njihove porodice dobile zasluženu pravdu za svoj bol i patnju. Samo takav razvoj situacije bi omogućio samoodrživost BiH bez podrške „sa strane“ i bez novih sukoba.

Za sada lomača stoji, ali nije upaljena, hoće li narodi BiH imati snage da je poruši ostaje da se vidi.