Čija je Bosna i Hercegovina

(Fokus, 4.9.2011)

Dejtonska Bosna i Hercegovina, nakon deceniju i pol egzistencije, proživljava teške momente. Jad i tuga je pritisli. Jedni je negiraju, drugi dijele, a treći svojataju i vjerski unificiraju. Ovi posljednji, dolazeći izvana, a imajući kao zaleđinu NATO i "Velikog brata", suprotno svim pravilima diplomatskog ophođenja, samouvjereno i bahato tvrde da je Bosna i Hercegovina njihova i kako će, izgleda, ona od njih biti ponovo "civilizacijski okupirana" kao i u prethodnim stoljećima.

Ali da ne bismo spekulirali, evo i najnovije izjave turskog ministra vanjskih poslova, Davutoglua, date u društvu Mustafe Cerića i Bakira Izetbegovića, a prilikom "privatnog" boravka istog BiH za vrijeme nedavnog Malog (ramadanskog) Bajrama:

"BiH je naš dom, BiH je naša porodica. Kao što to reis Cerić reče, ovo je sastanak koji čekamo više od stoljeća. Bili smo ovdje, ovdje smo i bit ćemo ovdje zauvijek." Ovaj nečuveni diplomatski skandal nije naišao ni na kakvu osudu državnih organa, prvenstveno Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Da bi stvari bile jasnije, zamislimo da njemački ministar vanjskih poslova dođe u Pariz, nađe tamo grupu istomišljenika i javno kaže kako je Njemačka okupacija Francuske bila civilizacijski poduhvat, kako je njegov dolazak susret sa historijom, kako su Nijemci bili tamo, kako sada jesu i kako će zauvijek biti. Bio bi istog časa označen kao persona non grata i letio bi naglavačke iz Francuske. Jednom se francuski političar Le Pen drznuo da kaže kako njemačka okupacija Francuske i nije bila tako strašna. Cijela francuska javnost se digla na noge i Le Pen je bio prisiljen da se istog časa izvini francuskom narodu. Ovo poređenje koje je dato moglo bi se umnožiti u nedogled. Kao što Turci svojataju BiH zato što su na našim prostorima bili kao okupatori pet stoljeća, Grci bi mogli, s mnogo više prava, polagati pravo na dijelove Turske, na primjer na Konstantinopolis (današnji Carigrad), jer su tamo bili oko tisuću godina. A i Jermenija, nad čijim je narodom Turska počinila genocid, mogli bi reklamirati dijelove Turske. A što bi tek Kurdi imali reći, itd.

Ovo nije prvi put da Davutoglu izjavljuje slične stvari. On je već obznanio kako je "soft", "prijateljsko" zaposjedanje BiH dio državne politike Turske. Istovremeno, on svaki čas dolazi u Rašku, Sandžak i priprema teren za izdvajanje tog teritorija iz Srbije, a uz punu podršku srbijanske vlade.

Bujrum! Ali ovo nije Srbija već Bosna i Hercegovina. Cerić može govoriti koliko hoće kako nema nikakve razlike (fizičke, mentalne?) između Bošnjaka-muslimana i Turaka. Slično, i turski  premijer Erdogan, dan nakon pobjede njegove stranke na izborima u Turskoj, BiH stavlja isključivo u kontekst islamskog svijeta, a stanovnicima Bosne i Hercegovine pridodaje semitske oznake i istu vjeroispovijest izjednačavajući ih s Libanoncima, Sirijcima i Palestincima što nije korektno ni diplomatski, ni etički, ni faktično i što je u svakom slučaju čista laž. Cerić, Erdogan i svi ostali koji smatraju da je Turska "duhovna majka Bošnjaka", trebalo bi da znaju da u BiH žive i dva krišćanska naroda: Hrvati i Srbi koji nimalo ne misle da je Turska okupacija ovih područja bila civilizacijska.

Ne smatraju ni da je BiH dio Turske ni da će to više ikada biti. A ako već to bude bilo, što se, nažalost, čini realnom budućnošću, onda ta neoosmanska "civilizacijska okupacija" ne može, u Bosni i Hercegovini, zahvatiti područja koja obitavaju Hrvati i Srbi. I sada ulazimo u srž problema.

Naime, cijela bošnjačko-platformaška priča o funkcionalnoj BiH koja, eto, iz praktičnih razloga mora, u mnogo čemu biti centralizirana, nije ništa drugo već borba za teritorij. Bošnjaci imaju jednostavnu logiku koja, naizgled, zvuči zdravorazumsko i u njihovim očima opravdava njihovu ekspanziju: Hrvati, tvrde Bošnjaci, imaju svoju rezervnu domovinu, Srbi isto tako, pa je red da i mi imamo našu državu. Zahvaljujući hrvatskim petokolonaškim partijicama, te "bošnjačkom Incku" i njegovom antipravnom dekretu, bošnjačko-platformaške partije su dobile mogućnost da ovladaju cijelom Federacijom na račun Hrvata. Oni će od sada ubrzano nastaviti egzodus iz BiH ukoliko njihovo političko vođstvo ne organizira referendum tamošnjeg hrvatskog puka i ne stvori svoju autonomnu jedinicu.

Pošto, kako se sada čini, nema mnogo šanse da se to posljednje desi, BiH bi ubrzo mogla biti sastavljena od dva, relativno etnički čista entiteta: bošnjačkog i srpskog. Ako se planovi "platformaša" ostvare, na redu je i srpski dio BiH, a "međunarodna zajednica" sve radi da se i ta druga bošnjačko-turska faza realizira. Sve u svemu, imajući SAD, Tursku i (druge) islamske zemlje kao podršku, Bošnjaci su postali samouvjereno arogantni i prijete dvjema krišćanskim nacijama: Srbima i Hrvatima. Zna se da je Lagumdžija izjavio da ukoliko Hrvati budu ostvarili svoju autonomiju u BiH, da će biti krvi do koljena, te da će Tripoli biti pravi Dizniled u odnosu na BiH. Prije par dana, ne imenujući direktno na koga se to odnosi (najvjerovatnije na Hrvate "autonomaše"), Bakir Izetbegović objavljuje, na dan Šehida, jednako ratničko-stravičnu izjavu:

"Probosanske snage mogu odbarniti Bosnu i Hercegovinu posigurno. Kad su mogle to uraditi '92. godine sigurno mogu i 2011. i 2012. Dakle, ovdje će uvijek biti ljudi, evo ovoga kova, kojima smo ovdje okruženi, koji su spremni život rizikovati i dati za Bosnu i Hercegovinu, a Bosanci i Bošnjaci su rođeni ratnici. To su dobri ljudi, ali kada nagazite na njih onda dobijete ono što su dobili dušmani '92 godine, pa su se začudili s kim imaju posla. I mislim da su pelcovani za dugo vrijeme, neće im za dugo vrijeme na um pasti da napadnu ni Bosnu ni Bošnjake, ni Bosance i Hercegovce."

Na kraju, izgleda da se više ne postavlja pitanje: čija je BiH, već čija će biti. Ako Hrvati i Srbi ne prevaziđu svoje međusobne strahove i ne prestanu optuživati jedni druge, a što neprestano rade, referirajući se na bolne momente i pokrete njihove povijesti: NDH, Jasenovac, Blajburg, Vukovar, "Oluja", ustaše, četnici, itd, i ne pruže zajedno otpor staro-novom protivniku koji je u punoj, skoro nezadrživoj, ekspanziji, Bosna i Hercegovina će u dogledno vrijeme biti bošnjačko-turska.