Danajci dolaze pred izbore

Prođoše još jedni izbori. Pobijediše političke partije, izgubiše građani. Dio nezadovoljnih građana ponovo izabra one koji će umjesto narodnog, zastupati lične, partijske i kriminalne interese. Kao Danajci, dođu prije izbora da bi građanima ponudili sebe kao manje zlo, lažnu nadu, obećanja koja uglavnom neće ispuniti, nekoliko metara afalta, pedeset do stotinu maraka za glas ili neku drugu korist. Polovina nezadovoljnih građana i ja ponovo nismo birali i glasali. Za četiri godine nas polovina i polovina druge polovine biće nezadovoljna vlašću koja je izabrana na ovogodišnjim lokalnim izborima.

Poslije svakih izbora imamo građane kao gubitnike i političke partije, izabrane kandidate i kriminalno-klijentelističke strukture kao izborne profitere. Od nekoliko stotina miliona maraka javnog novca, koji je bio u funkciji ovogodišnjih izbora, desetine miliona maraka završilo je u džepovima lokalnih i partijskih funkcionera. Većina izabranih načelnika lokalnih zajednica postaće mnogo bogatija, a koristi će imati političke partije i izabrani predstavnici u lokalnim parlamentima. Posebna vrsta izbornih profitera su predstavnici većine manjih partija i drugih političkih subjekata, koji su zaradili nekoliko miliona maraka od prodaje mjesta u biračkim odborima i podrške načelničkim kandidatima drugih partija.

U mom gradu ponovo je prije izbora za gradonačelnika izabran kandidat koji je kupio lokalne izbore 2008. godine, a nakon toga, kupio i oslobađajuću presudu za ubistvo i tužioce koji su odustali od optužnice za kupovinu izbora i gonjenja za najteža krivična djela korupcije i organizovanog kriminala. Kao i na prethodnim izborima, kupio je podršku druge najjače političke partije i partijskih predstavnika Bošnjaka i Hrvata, koji ga ponovo podržavaju na izborima, iako je jedan od odgovornih za ubistva, progon, pljačku i druge ratne zločine koji su izvršeni nad njihovim sunarodnicima. Za svaki slučaj, i pred ove izbore potrošio je nekoliko miliona maraka javnog novca za podmićivanje birača, medija i predstavnika drugih političkih partija.

Ponovo su neke političke partije i kandidati postali pobjednici, a drugi gubitnici izbora. Kao da se radi o partijskom ratu ili nadmetanju, a ne o izborima na kojima se biraju oni koji će na dobar način zastupati interese građana u lokalnim zajednicama. Pojedini partijski lideri slavodobitno govore kako su osvojili najveći broj lokalnih zajednica, kako su najjača partija u državi i kako se bez njih neće moći odlučivati na nekom drugom nivou vlasti, a ne govore kako su samo dobili povjerenje građana da budu odgovorni zastupnici njihovih interesa. U suštini, lideri pobjedničkih partija poručuju da su bili i biće okupatori i vlasnici lokalnih zajednica.

Niko od njih u izbornoj noći nije obećao da će smanjiti nezaposlenost, vratiti mjesne zajednice građanima, pravedno upravljati lokalnim budžetom i imovinom, odustati od koruptivnih navika, konsultovati građane prilikom donošenja značajnih odluka, prestati sa partijskim zapošljavanjem i drugim oblicima diskriminacije, smanjiti namete i broj zaposlenih u lokalnoj administraciji, poboljšati socijalnu zaštitu, uvesti urbani red i spriječiti bespravnu gradnju, poboljašati stanje u oblastima izgradnje i održavanja ulica, lokalnih puteva i druge komunalne infrastrukture, javnom prevozu, vodosnadbijevanju, čistoći i drugim komunalnim djelatnostima.

Na kraju, lokalne zajednice trebalo bi da imaju predstavničke institucije vlasti izabrane na poštenim izborima i lokalnu samoupravu, kao participativnu i ravnopravnu komponentu izabranoj vlasti. Od svega ovog do sada su imale i imaće korist samo partijske i neofeudalne institucije vlasti izabrane na uglavnom nepoštenim izborima, a javne rasprave, referendumi i drugi oblici konsultovanja i uključenosti građana prilikom odlučivanja o lokalnim pitanjima ostaće samo teorijsko pitanje ili možda realnost u nekoj nama dalekoj budućnosti.

(Autor je predsednik Centra za humanu politiku)