Demagozi i šarlatani

(Novi Reporter, 22.9.2010)

U razbojničkom sistemu u kojem živimo masovno širenje laži i obmana preko sredstava informisanja postalo je dio taktike za osvajanje i očuvanje vlasti. Svi se političari, stari i novi, tretirajući narod kao priglupu raju, kunu u demokraciju i u uspješnost vlastite borbe protiv korupcije i kriminala, obećavajući punu zaposlenost, više plate i penzije, socijalnu pravdu i slično. Misle, dakle, kako je narod imbecilan i kada je već toliko puta povjerovao u njihove neistine, vjerovat će i dalje. Veći dio tih političara su ili rutinirani demagozi ili najobičniji šarlatani, kojima je jedino stalo da se domognu poslaničkih plaća i privilegija, uključujući tu moć i vlast. Ali, teme kojima hoće zavarati birače potpuno su im iste. Ponekad se čini da su svi zajedno politički klonovi o svom angažmanu protiv korupcije i kriminala, protiv pljačkaške privatizacije, o vraćanju prenesenih nadležnosti iz Republike Srpske na državu Bosnu i Hercegovinu i o obrani RS. Naravno, riječ je o manipuliranju masama, ne samo zbog toga što nam se oni isti rutinirani demagozi koji su nas doveli do stanja bijede i besperspektivnosti ponovo nameću bez imalo stida, već i zato što se ti problemi ne mogu ni riješiti unutar postojećeg Be-Ha razbojničkog sustava.

Prvo, kako je moguće rješavati probleme korupcije i zločina kada je čitav sustav stvoren zato da se ta dva fenomena neprekidno obnavljaju i da neprekidno jačaju. U jednoj okupiranoj i koloniziranoj zemlji sa marionetskim ekipama na vlasti, koje su u sprezi sa mafijom i „međunarodnom zajednicom“, nikakva ljudska perspektiva nije moguća. Sve će postati moguće odlaskom okupatora.

Drugo, govoriti o vraćanju prenesenih nadležnosti, kao i o vraćanju opljačkane društvene imovine – ili je demagogija ili imbecilnost onih koji takve stavove iznose. Čak i kada bi neka politička snaga to mogla ozbiljno da radi, naišla bi na nesavladive prepreke. Svaka prenesena nadležnost morala bi se vratiti na Ustavni sud BiH, gdje ne postoji nikakva šansa da jedan takav prijedlog prođe. Što se, pak, tiče opljačkane društvene imovine, tu je riječ o imovinsko-pravnim odnosima, koji bi godinama, ako ne i decenijama, bili predmet sudskih sporova.

Što se tiče obrane RS protiv prijeteće osmanizacije, nadležni srpski politički čimbenici govore protiv povratka Turske na Balkan, ali istovremeno podržavaju ulazak BiH u NATO! Da je tu riječ o proturječnosti koja je demagoške naravi, vidi se iz slijedećeg:

– S obzirom na to da je NATO bombardirao Republiku Srpsku (1995) i Jugoslaviju/Srbiju (1999), da je okupirao BiH i posebno se maćehinski odnosio prema Srbima (1997. je tenkovima zauzimao srpske radio i TV stanice), da je okupirao Kosmet da bi od njega napravio neovisnu državu i slično, mnogi su Srbi u RS, smatrajući da su nemoćni u odnosu na NATO, poželjeli da BiH (a time i Republika Srpska) uđe u tu vojnu organizaciju da bi se zaštitili od samoga NATO, a i očuvali svoj identitet u ok­viru RS.

– Istovremeno, u oktobru 2009. u BiH su došli turski zvaničnici koji su ust­vrdili da je period otomanske okupacije Balkana bio nešto izuzetno korisno za to područje, da je, posebno BiH, od toga beneficirala, da je Sarajevo jednako tursko kao što je Istanbul bosanski itd. Takva izjava je nešto nečuveno u modernoj diplomatskoj povijesti; pretpostavimo da su njemački zvaničnici došli u Francusku i izjavili da je njemačka okupacija Francuske Drugom svjetskom ratu bila nešto civilizacijski pozitivno ili da oni smatraju da je Pariz dio Njemačke!

– Poznato je da je Turska u NATO kojim upravlja SAD, te da Amerika i Turska imaju izuzetno dobre odnose. Toliko dobre da Amerika neprekidno gura Tursku u Europsku uniju, da zatvara oči pred turskom okupacijom Cipra, pred turskim uništavanjem Kurda, pred turskim upadima u Irak itd.

- Postoji krajnje visok stupanj vjerojatnosti da ova, prije spomenuta, neču­vena, arogantna izjava turskih zvaničnika dana u BiH, nije mogla biti iznesena bez konsultacija sa liderom međunarodne zajednice - Sjedinjenim Američkim Državama.

- Ako je to tako, onda to znači da SAD podržava novotursku ekspanziju na Balkan.

- Ako (kad) BiH bude ušla u NATO i tako bude, u mnogo većem stupnju nego sada, pod upravom SAD, postoji krajnje visok stupanj vjerojat­nosti da će bošnjačko-srpski dio BiH ubrzano doći pod tursku dominaciju.

- Konačno, teza onih Srba koji misle da ulazak u NATO znači prestanak NATO-maltretiranja Srba, kao i da znači očuvanje RS, može se, sa krajnje visokim stupnjem vjerojatnosti, pokazati kao krajnje pogrešno.

Demagozima koji su do sada bili na vlasti ovakvo rezoniranje nije nepoznato, dok novopečeni politički magarci ništa od svega rečenog ne razumiju. Treba ovdje izvrći kritici i demagoge i šarlatane kada obećavaju brz ekonomski oporavak RS. Ne može se dio neke cjeline (totaliteta) koja ima svoj, historijom uvjetovan duh, preba­citi u drugu cjelinu čiji je duh različit, pa da taj dio cjeline ima istu istinitost kao u svojoj prethodnoj, prirodnoj cjelini. Primjerice, ne mogu se sa Zapada uvesti u nerazvijene zemlje mehanizmi finansijske i monetarne politike, a da, najčešće, za te zemlje takve mjere ne urode katastrofalnim posljedicama.

I na kraju, što reći o demagozima i šarlatanima koji navodno, brane RS, pogotovo kada se deklarativno suprotstavljaju strancima u ovoj zemlji. Ako se zna da se neka vladajuća ekipa u nekoj banana-državi protivi nekoj velikoj sili pod čijom je upravom, onda, najčešće, treba vršiti ap­strakciju tog čina. Jer, njegova analiza pokazuje, sa velikim procentom vjerojatnosti, da je takvo protivljenje retoričke (jalove, lažne, neistinite) naravi koja daje privid suprotstavljanja, a stvarno ne stavlja u pitanje odnos gospodara i sluge tih dviju strana.

Jedino nova „oktobarska revolucija“ na ovim prostorima, gdje će narod okrenuti glavu od svojih dosadašnjih korumpiranih i sluganskih vođa ili od novih vođa sa istom demagogijom, može RS izvući iz kaljuge u koju je bačena. Narod u ovim teškim trenucima mora postati primaran politički subjekt i strateg, vratiti se izgubljenim moralnim vrijednostima: poštenju, solidarnosti, toleranciji i samoprijegoru. Ako se stvori takva organska narodna solidarnost, morat će ustuknuti i američka „međunarodna zajednica“ i politički demagozi kojima je prostitucija glavno zanimanje.