Dodik je sve ovo sam sebi zakuvao, ali ću ga kao legalno izabranog predsednika Republike Srpske, ako treba, braniti i životom

Najjadnija stvar koju danas može uraditi građanin Srpske, ne mora biti ni Srbin, jeste da kaže kako je Milorad Dodik zaslužio ovo što mu se dešava. Zašto? Zato što je to tačno.

Ali mi, kao narod i zajednica – nijesmo. Nikada se nijesam mirio sa tim da me se proglašava ljudskim bićem nižeg reda. Vatreno ću se buniti protiv mogućnosti da me neko samo tako i nazove. A za manje od pola sata, spremaju se to da urade. Zato ovo pišem dok je vremena.

Poštovanje presude tzv. Suda BiH, koji je osnovan 2000. godine nasilno, ukazom "visokog predstavnika", kojom se u zatvor šalje ili zabranjuje političko djelovanje demokratski izabranom predsjedniku jedne zemlje, baš zbog toga što nije slušao osnivača tog kvazisuda, stranog državljanina, ni od koga izabranog, a sve zbog ustavno dozvoljenih radnji, sprečavajući ga u njegovoj želji da kao "visoki predstavnik" donosi zakone – to bi značilo da ste niža bića.

Ono što je Adolf Hitler isticao kao svoju rasnu teoriju, po kojoj smo i mi Srbi bili niža rasa, Kristijan Šmit je ozvaničio 1. jula 2023. godine

Nijemci, u ovom slučaju Kristijan Šmit, imaju pravo da vama, u vašoj zemlji, osnivaju sudove, nameću zakone, smjenjuju demokratski izabrane predstavnike; dok vi to ne smijete pomisliti. Ni u svojoj zemlji. Kamoli u Njemačkoj.

Ono što je Adolf Hitler isticao kao svoju rasnu teoriju, po kojoj smo i mi Srbi bili niža rasa, Kristijan Šmit je ozvaničio 1. jula 2023. godine. Donio je i on, kao prethodnik Valentin Incko, sam izmjene Krivičnog zakonika – po kojem je neposlušnost njemu krivično djelo.

Turista fon Šit, takođe iz Rajha kao Hitler, i njegove sluge iz Efbiha kao u periodu 1941-1945, danas demonstriraju u praksi, da su građani Srpske niža bića.

I mi, uglavnom, ne bunimo se javno.

Većina mojih sunarodnika su, takođe, u glavi zdravi ljudi. Ipak, jutros nema spontanih protesta. Gimnazijalci i "studenti" koji su se skupljali da ih primjeti Luiza Čikone, zbog nečeg što se dešava u Srbiji, danas ne primjećuju da su zvanično proglašeni nižom rasom.

Mi, cjelokupno kao stanovništvo Srpske, nemamo pravo na slobodne izbore. Nemamo Ustav. Nemamo zakone. Nemamo najposlije ni sud, već onaj koji sudi predsjedniku za neposluh stranom državljaninu. Izbori su, i to je razlog ovako katastrofalnoj političkoj sceni, kod nas samo formalni. Okupator je gazda. Gospodar. Svedržitelj.

Mi, cjelokupno kao stanovništvo Srpske, nemamo pravo na slobodne izbore. Nemamo Ustav. Nemamo zakone. Nemamo najposlije ni sud, već onaj koji sudi predsjedniku za neposluh stranom državljaninu. Izbori su, i to je razlog ovako katastrofalnoj političkoj sceni, kod nas samo formalni. Okupator je gazda. Gospodar

Žalosno je da predsjednik neprijateljske, Neovisne Republike Hrvatske, jasnije i sa čvršćim stavom okarakteriše današnje izricanje presude "zbog neposluha kolonijalnom upravitelju", a da to nije uradio niko iz opozicije u Srpskoj. Ukoliko SDS, PDP i ostali; misle da će na taj način dočekati opet da im vlast padne u krilo, onda nijesu isti kao Milorad Dodik i SNSD – nego su gori!

Istina, to je Dodik uradio njima. Sve se odmotava, tačno prema scenariju koji je on nekada pisao drugima. Ipak, ukoliko ne ustanu u jasan front otpora okupatoru, neće ih biti. Biće im sutra, šta im je bilo juče. Jer vrijeme je proteklo.

Milorad nikad ništa nije dobio za Srpsku. On je isključivo gubio. Predstavljajući to kasnije, uz pomoć sebi poslušnih medija i RTRS u kojem je sjedio britanski cenzor, kao pobjedu.

Još u vrijeme rata, glasao je da Srpska ne postoji, već da budemo teritorijalno necjeloviti kantoni iz Plana Kontakt grupe. Na tome je nastavio da radi. Kad je sa dva poslanika, snagom SNS Biljane Plavišć u parlamentu Srpske, po preporuci okupatora postao premijer, uslijedila je Arbitražna odluka za Brčko, kojom je Srpska podijeljena na dva dijela.

Drugi dolazak na vlast, iskoristio je da 2008. godine, tu istu,, njegovu Arbitražnu odluku, koju nijesmo nikada prihvatili u Narodnoj skupštini RS, on prihvati i glasovima svojih poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, ugradi u tzv. Ustav BiH.

Milorad u mandatu 1998-2000. nije samo ukinuo pasoš BiH na kojem je pisalo Republika Srpska, ćirilične saobraćajne tablice, dozvole, lične karte i dinar kao platežno sredstvo; već je i kao opozicija glasao za ukidanje Vojske Republike Srpske, što su vodili Mladen Ivanić od PDP i Dragan Čavić iz SDS.

Milorad je, nijesam ja, rekao se u Srebrenici desio "lokalni genocid". Da se zbog toga trebaju predati Karadžić i Mladić, te dokazati da nijesu krivi, a ne "držati čitav narod kao taoca". Sve to, a posebno što je legalno izabranom prethodniku na mjestu Predsjednika Srpske, Nikoli Poplašenu, kao predsjednik Vlade RS ukinuo struju, vodu, telefon, vozilo i vozača, te obezbjeđenje kabineta – to je danas otežavajuća okolnost za nas, Srbe iz Srpske. Ne za Dodika.

To što je Milorad Dodik radio ranije, nažalost, nema nikakvog smisla sada, osim kao jasan podsjetnik da se sve vraća i sve plaća. Ali, kao i uvijek do sada, neće to platiti Dodik, nego mi svi zajedno.

Meni ne treba govoriti šta su veleizdajnički grijehovi Miloradovi, jer sam ovo sve uzvodno, još detaljnije, znao izdeklamovati odmah poslije izbora koje dobije. Uživo u program, u vrijeme dok BN TV nije radila za okupatore.

Upozoravao sam da će, takvim djelovanjem, postati Ptica Dodo. Problem je što danas to ne smije izrecitovati ni jedan opozicioni političar i reći da ne da predsjednika kojeg je izabrao narod. Da brani sistem i od okupatora, i od uzurpatora. Najodvratnije iz tog tabora, koji neodoljivo liči na SNSD u vrijeme Pedija Ešdauna, jeste problematizovanje "legalnih izbora".

Kada, pod istim izbornim uslovima, pobijedi tajkunski sin, srednjoškolac kojeg sponzorišu okupatori i medijski, i diplomatski podržava Hrvatska, Efbih, Druga Srbija i Aleksandar Vučić, svi redom Nevladinići – onda su to legalni izbori. Kada ih izgubi profesorica Trivić Jelena, onda je to izborna krađa?

Milorad nikad ništa nije dobio za Srpsku. On je isključivo gubio. Predstavljajući to kasnije, uz pomoć sebi poslušnih medija i RTRS u kojem je sjedio britanski cenzor, kao pobjedu

To me podsjeća na rezon jednog koji je rekao da će Dinu sa Šehova politički uništiti, a onda sjedi sa njim da ispita može li postati ministar bezbjednosti u Državnoj zajednici BiH, kad muslimani otkače SNSD.

Mene, za razliku od opozicije, ovo što će se desiti u 13 časova ozbiljno brine. Toliko da sam otišao i pitao Radovana Viškovića šta ćemo? Uživo. Pitao sam i Dodika. Isto uživo. U drugom razgovoru sa obojicom, bila je gomila novinara i urednika, tako da nije tajna šta su tad rekli. Velika je tajna, što to ne smiju objaviti ni mediji koji su otvoreno protiv ove vlasti.

Višković mi je rekao da je dobro da se odazivao sudu koji ne priznaje, jer smo tako "kupili vrijeme". Dodika sam pitao šta ćemo, uz utvrđivanje da, ukoliko balijski bašibozluk uz pomoć okupatora dođe da ga hapsi, a naši ne daju – to je početak novog građanskog rata.

Milorad, koji upravo iz razloga mogućeg hapšenja ne ide na izricanje presude, odgovorio je starim bajkama o donošenju zakona, kojim se rad SIPA zabranjuje na teritoriji Srpske, odnosno da će uhapsiti i deportovati Šmita, ukoliko naša policija bude spremna da ga locira pri nenajavljenoj, iznenadnoj posjeti.

Računam da je to odmah uz Zakon o Agenciji za lijekove Republike Srpske. Te da će biti donešeno u isto vrijeme. Što bi rekao moj zemo Višković juče – sve će to jednom biti sutra.

Pitanje je kakvi ćemo mi to sutra dočekati? Najlakše je sada reći "Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se lupaju". Samo je to naša glava. Milorada Dodika smo izabrali za svog glavara i on je prvi među nama. Kakve bi mi bili splačine, kada bi se odrekli svog čovjeka?

Pa i u slučaju kad nas uvodi u sukob, a nema pojma šta da radi ako ga osude.

Već sam davno pisao da ću komandovati streljačkim vodom za Kristija fon Šita. Ako budu tražili ko će izdati naređenje, kao što su tražili svijećom, ne bi li neko potpisao nalog za štampu u Službenom glasniku. Još davnije sam odštampao, da ću bez razmišljanja uzeti oružje i braniti ustavni poredak svoje zemlje i Milorada Dodika, kao što sam se zakleo služeći vojni rok u Vojsci Republike Srpske.

Zasad, mislim, neće biti potrebe za tim. Biće potrebe samo da ovu presudu svi, kao kolektiv, ignorišemo. Nije nas briga.

Posebno je važno da to uradi opozicija i javno izađe sa saopštenjem da Šmit može pisati i zakon po kojem je žensko, ali da oni nastavljaju poštovati instituciju Predsjednika RS, do novih izbora. Vanrednih ili redovnih. A u predizbornoj kampanji, neka konačno iznesu šta bi to oni radili, a ne samo da govore "Dodik sluša strance isto kao i mi, samo folira pred narodom".

Jedino smisleno što je rekao ovih dana jeste Igor Kalabuhov, ambasador Ruske Federacije. Uz Kinu, jedina ozbiljna brana od građanskog rata. Umjesto silnog rusofilstva i Putina, na miting podrške Dodiku je došao upravo zemljak i sugrađanin Luize Čikone – rent-a-bloger Đulijani, bivši gradonačelnik Njujorka. Što će reći: prva ljubav zaborava nema.

Dodiku su se, upravo zbog onog što je radio do sada, sinoć u podršku skupili ljudi kojima je dobro u životu. Dobro zbog njega. I još se ljute što moraju da idu na miting. Zaboravili su da taj posao koji ne rade, a dobijaju platu, nikad ne bi imali da nije Dodika. Promarširala je lakovana cipela i visoka štikla državnih službenika. Nije njegovao srpstvo, nego članstvo. Banja Luka je, ako nije član SNSD, ostala kod kuće.

I to je loše, bez obzira što je sam to sebi napravio.

Moramo ga braniti svi.

Kakav bih ja bio nečovjek i izdajica, kada bih postupio kao što je Dodik postupio sa Poplašenom? Dodika ću, kao svog predsjednika, od nelegalne smjene braniti i životom ako treba. Vama ću, za kraj, poručiti ono što sam napisao, kada sam izašao na posljednje, nelegalne izbore po zakonu zemljaka Adolfa Hitlera. Da je glasački listić zbog toga nevažeći i ponudio rješenje:

DOLE OHR!

STRANCI NAPOLjE!

ŽIVJELA SLOBODNA REPUBLIKA SRPSKA!

(Frontal.rs)