"Događanje naroda" kao uvertira za obračun sa Republikom Srpskom

Čini se da još od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosnu i Hercegovinu nije potresala veća politička, a djelimično i ekonomska kriza. Strah od "neformiranja vlasti" se neumitno širi kroz medije, a dodatne tenzije stvaraju i slike nasilja koje se proteklih mjeseci dešava širom arapskog svijeta. Posebnu nelagodu prouzrokuju i skorašnje izjave Zlatka Lagumdžije, lidera SDP-a, o neznatnom obimu uličnog nasilja u Egiptu u poređenju sa onim šta bi se moglo desiti u BiH ukoliko se vlast u Federaciji i na državnom nivou uskoro ne formira. Dakako, uslov za učešće u vlasti je prihvatanje onoga što je napisano u Platformi, političkom pamfletu po želji sarajevskih unitarista koji, u samoj svojoj suštini, derogira ustavna rješenja proizašla iz Dejtona.

Čini se da još od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosnu i Hercegovinu nije potresala veća politička, a djelimično i ekonomska kriza. Strah od "neformiranja vlasti" se neumitno širi kroz medije, a dodatne tenzije stvaraju i slike nasilja koje se proteklih mjeseci dešava širom arapskog svijeta.

Ono što je vrijedno pažnje jeste činjenica da se po prvi put od 1992. godine, pod budnim okom visokih i nešto nižih predstavnika međunarodne zajednice i raznoraznih ambasadora, kao metod za političke pritiske koristi - nasilje. U praksi bi to podrazumijevalo "spontane" proteste, sa postepenim prerastanjem u bunt protiv ustavnog uređenja, odnosno onoga što je Kristijan Švarcšiling, dokazani srbomrzac, nedavno kvalifikovao kao "dejtonska luđačka košulja". Nešto slično smo imali prilike gledati i krajem osamdesetih, doduše sa daleko bezopasnijim oruđem (jogurtom) ali sa istovjetnim, ako ne i težim posljedicama.

Scenario za ovogodišnju predstavu je odavno napisan, a instrukcije se daju svakog ponedeljka u ranim večernjim satima na federalnoj televiziji. Tako je tragom promuklih instruktora sa FTV-a krenula i Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH (još jedan produkt nametanja od strane OHR-a) čiji su operativci prije nekoliko dana, potpuno transparentno i bezobzirno upali u premise Univerziteta u Banjoj Luci nastojeći animirati golobradu intelektualnu svijest za radikalne, brze i efektivne promjene. Fotografija razgovora obavještajaca i studenta će, kao dokazno sredstvo u postupku pokretanja odgovornosti, proći kao i sati video materijala nacionalne mržnje proizišlih iz emisije "60 minuta" koji su uredno dostavljeni Regulatornoj agenciji za komunikacije, a koja se nedavno oglasila tvrdnjom da vrijeđanje srpskih i hrvatskih funkcionera predstavlja vrhunski domet demokratije i slobodnog novinarstva. Podsjećamo da je Radio-televizija Republike Srpske za benigni pokušaj emitovanja probnog digitalnog signala prošle godine od strane istih medijskih inkvizitora kažnjena sa stotinu hiljada konvertibilnih maraka.

Scenario za ovogodišnju predstavu je odavno napisan, a instrukcije se daju svakog ponedeljka u ranim večernjim satima na federalnoj televiziji. Tako je tragom promuklih instruktora sa FTV-a krenula i Obavještajno-bezbjednosna agencija BiH (još jedan produkt nametanja od strane OHR-a) čiji su operativci prije nekoliko dana, potpuno transparentno i bezobzirno upali u premise Univerziteta u Banjoj Luci nastojeći animirati golobradu intelektualnu svijest za radikalne, brze i efektivne promjene.

Devetnaestog marta je, po direktivi investitora iz Sarajeva, izlazak na banjalučke ulice najavilo nekoliko udruženja građana bombastičnih naziva poput "Oštre nule", "Glas naroda" i drugih. Za nadanje je da će poslije prošlomjesečnog fijaska koji je okupio tek nešto više od stotinjak ljudi koji su se slabo snalazili (očevici tvrde da kolovođe nisu znale gdje se nalazi centralni gradski park), devetnaestomartovski protesti okupiti bar domicilne nezadovoljnike. Izvjesno je ipak, da će se pod okriljem "Fejsbuk socijalnog bunta" nesuđeni izborni pobjednik jednom za svagda pokušati obračunati sa Republikom Srpskom, onako valterovski, rušeći njene institucije uličnom revolucijom.

Ako je televizijski nastup Zlatka Lagumdžije u oktobru prošle godine nekome izazivao zebnju, trenutna razjarenost i razularenost neuspjehom implementacije koncepta zbog kojeg je, na kraju krajeva, i izbio rat, sa aspekta srpskih i hrvatskih nacionalnih interesa donosi izvjesno olakšanje. Olakšanje u smislu početka kraja nečega što se zove "nemoguća država", za čiju je egzistenciju međunarodna zajednica možda uložila puno vremena, strpljenja i novca, ali čiji su ionako krhki temelji dodatno poljuljani njenim nesmotrenim i prije svega subjektivnim angažmanom.

Stoga je za Republiku Srpsku od iznimne važnosti da sačuva političku i ekonomsku stabilnost, jer se u godinama, možda i mjesecima pred nama jednom za svagda stavlja tačka na "stanje beskonačne privremenosti".