Dokle će nas komadati

Hamletovsko pitanje, kako neki tvrde, za nemoguću državu BiH, jeste već duže vremena u našoj javnosti slijedeće: kojem se carstvu, američkom ili ruskom, prikloniti? Šteta je, što ova zemlja nije normalna i što je u suštini banditska, okupirana, kolonizirana i djeljiva po perverznoj volji stranih "humanista". Ipak, pitanje je djelomično dobro, jer je bipolarna podjela svijeta postala očita realnost.

Mi hoćemo, a NATO "začudo" oklijeva

Činjenica je, da je nakon dvije decenije apsolutne dominacije američkog carstva, drugo carstvo je već tu, ono rusko, prosperitetno, izniklo kao feniks iz pepela nakon što je izgledalo upropašteno od Gorbačova i Jeljcina. Druge, moguće, prvenstveno ekonomske svjetske velesile o kojima se ponekad priča, kao Indija i Brazil, nemaju, i neće zadugo imati infrastrukturnih elemenata da bi mogle predstavljati takve snage koje bi ozbiljno stavile u pitanje sadašnje dvopolarno stanje međunarodnih odnosa. Naravno, netko će odmah prigovoriti da je tu i Kina. To je neosporna činjenica. Ali, kroz svojih pet tisuća godina povijesti, Kina se uvijek samoizolirala te, ako jednom i osvoji zemaljsku kuglu, to će biti zahvaljujući svojoj demografskoj, a ne ratnoj, ekspanziji i humanističkom barbarstvu. Na kraju, tu je i Europska unija, ali je ona u vazalnom odnosu prema SAD. Sve u svemu, za BiH, pitanje je, naizgled, logično: dali ući u euroatlantske ili euroazijske integracije. I da je naša politička i kulturna javnost normalna a ne ideologizirana i izdijeljena mržnjom, a i da istinski želi živjeti u zajedničkoj državi ravnopravnih građana i naroda te baviti se ekonomijom, a ne politikantstvom, ona bi to pitanje ozbiljno i postavila. Jer, na njega nije lako odgovoriti. Na to bi se moglo odmahnuti prezrivo rukom s tvrdnjom kako Vlajki izmišlja lažne dileme pošto nema pojma ni o najjednostavnijim stvarima jer je, pobogu, svima jasno da mi hoćemo u Europu, a ne u nekakvu Euroaziju, te da je uvjet za to biti u NATO-u. Povrh svega, tvrdit će mnogi "dobro obaviješteni" samozvani analitičari,  mi smo praktično već u NATO paktu, a to što još nismo i formalno, to je zbog toga što sam NATO, iz tehničkih razloga, oklijeva da nas primi. Dakako, uvijek postoji mogućnost da je sve to tako, ali ja bih ipak onima "dobro obaviještenima" postavio "nebulozno", vlajkijevsko pitanje: ako je sve tako jasno, zbog čega NATO oklijeva da stvar finalizira kad se zna da su, na primjer, neke druge nerazvijene zemlje kao Rumunjska i Bugarska odavno u tom savezu mada za to nisu imale, ni približno, ekonomske i vojne uvjete po NATO standardima? Jer, kada je, na koncu konca, Predsjedništvo BiH, uključujući i srpskog predstavnika (?!), uputilo zahtjev za ulazak u NATO, primanje se nakon tog ishitrenog čina moglo izvesti bez problema. "Dobro obaviješteni" mediokriteti bi replicirali kako NATO ima svoje standarde koje mi u BiH još nismo dosegli, ili kako oklijevaju, jer prethodno treba izvršiti unitarizaciju BiH.

Zašto nas NATO možda ipak neće

Razlozi su, u perspektivi koju ću obrazložiti, očigledni. SAD na ovim prostorima, a u okviru Federacije, favoriziraju stvaranje islamske države pod dominacijom Turske, a na račun Hrvata koji su žrtvovani od strane Hrvatske kao i na račun bošnjačkih, intelektualnih, građanskih tendencija koje bi htjele da BiH bude europska, laička, građanska zemlja. Islamizacija nekog prostora neumitno zahtijeva i stvaranje fundamentalističkih elemenata čiji je sastavni dio terorizam, a čija je jedna od primarnih funkcija danas da sudjeluje u zastrašivanju i izgonu Hrvata u centralnoj Bosni. Terorizam se, naravno može držati pod kontrolom koju vrše političke strukture umjerenog islama, ali sve do jednog dana. Pored svega, u vehabijskim logorima kod nas gdje se islamističke oružane formacije svakodnevno obučavaju gađajući bojevom municijom Dodikove slike, nalaze se i potencijalni teroristi koji će sutradan napadati civilne ciljeve na Zapadu (P.S. Ova je kolumna napisana dva dana prije terorističkog napada u Sarajevu).

Suštinsko je, dakle, pitanje zbog čega SAD to rade iako su, s druge strane, objavile rat svjetskom terorizmu? Jedini pravi odgovor je da aktualni lider Zapada želi da drži ovaj prostor u stanju latentnog sukoba kojeg će u određenom trenutku aktivirati. On se ponaša jednako kao i prilikom isprovociranih događanja nedavnog "arapskog proljeća". Tada su u tim zemljama stvoreni potencijalni i stvarni islamistički režimi koji će generirati terorizam pa će prvoj imperija svijeta to poslužiti kao predtekst za njezine daljnje male prljave ratove koji joj služe za sanaciju njene ekonomije i moći.

Zatim, "Veliki brat" zna da se Hrvati i Srbi u BiH nikada neće dati unitarizirati tako da Bošnjaci zauzmu sve važne političke i ekonomske komande u zemlji kao i da navedena dva kršćanska naroda nikada neće prihvatiti da se utope u takozvanu bosansku naciju što bi značilo, pored ostalog, gubitak njihovog kulturnog, duhovnog i teritorijalnog identiteta pa je u skladu s takvim razmišljanjem islamsko-kršćanski sukob uvijek lako izazvati.

A što se NATO tiče, ova je vojna organizacija zadovoljna situacijom. Ovdje ima baze i topovsko meso koje se u Avganistanu i drugdje bori za ciljeve Zapada. Povrh svega, oni koji sebe smatraju gospodarima svijeta, cinično se izruguju ovdašnjim muslimanima/Bošnjacima koje su u praksi natjerali da podržavaju njihov imperijalizam koji uništava stotine tisuća muslimana na područjima Sjeverne Afrike, te Bliskog i Srednjeg istoka. Sve u svemu, gradeći jednu zemlju gdje su u svakom trenutku mogu potpaliti sukobi različitog intenziteta, oni preko Atlantika koji rukovode NATO nemaju nikakvog interesa da takva zemlja postane članica ove vojne organizacije.

Još hoće da se napiju naše krvi

Ja sam se rijetko varao u svojim globalnim geostrateškim razmatranjima i, iskreno rečeno, dosadilo mi je da ljude ubjeđujem kako komadanje bivše Jugoslavije još nije završeno. Da je to tako, konačno mi je naznačila "moja Splićanka", a sada banjolučanka Irena Mojović, sjajna advokatkinja, koja me je prije nekoliko ljeta, u šali upitala kome će pripasti pozivni brojevi 383 i 384 (CG je 382, a Hrvatska 385). Ja sam to krajnje ozbiljno shvatio i od tada, stalno postavljam isto pitanje svima dajući uz to i adekvatno teorijsko objašnjenje. Prva verifikacija te, naizgled banalne, činjenice desila se 2008. godine kada je Amerika, "u ime humanizma i ljudskih prava", a prethodnom agresijom 1999, brutalno otkinula Srbiji 15% njenog teritorija, da bi naknadno formirala takozvanu Republiku Kosovo. Nakon toga je pozivni broj 383 dodat novostvorenoj banana državi. Slijedeći ovu logiku, postavljam novo pitanje: kome će pripasti pozivni brojevi 384 i 388 (BiH je 387, a Makedonija 389)? Razmotrimo ovu izvjesnost koja bi kod pametnih ljudi trebalo da se pretvori u noćnu moru. Jedan je od navedenih brojeva, s velikim stupnjem vjerojatnosti, rezerviran za buduću državu: Republiku Vojvodinu. Postoji i visok stupanj vjerojatnosti da će se u daljoj budućnosti Makedonija raspasti na dva dijela, a u cilju formiranja velike Albanije. Međutim, nas zanima što će biti s Bosnom i Hercegovinom. Prisilna unitarizacija diktirana od SAD međunarodne zajednice je, naravno moguća, ali teško održiva. Ipak, mnogi fakti ukazuju na različit scenarij, a jedan od mogućih koji bi trebalo pod hitno razmatrati je slijedeći:

Srbija, ako se ne desi neko čudo, ako se ne probudi svijest i ponos kod njenih vladajućih elita, zasigurno gubi Kosmet i Vojvodinu (a nije jasno ni što će biti sa Sandžakom), rješenje koje je "Veliki brat" odavno projektirao. "Ako bude bila dobra", to jest ako nastavi s moralnim i teritorijalnim samouništenjem, Srbija će vjerojatno dobiti kao kompenzaciju istočni dio Republike Srpske. Brčko je kontrolirano od međunarodne zajednice i NATO trupe mogu podjelu manjeg entiteta bez problema osigurati. Zapadni dio bi po projekcijama krvavih arhitekata trebalo da gravitira Zagrebu.

Cijela stvar u vezi s komadanjem bi mogla biti vjerojatna i zbog toga što je sada Republika Srpska postala okosnica srpstva, a to se spomenutim geoarhitektima nimalo ne dopada pošto je njihov cilj do kraja uništiti istinske nosioce srpstva koji su, u njihovim paranoičnim glavama, suštinski opredijeljeni rusofili.