Između majke i matice

(Pres, 6. 5. 2014)

Uvijek iznenadi koliko su velike sile, kada dođu u sukob na strateškim tačkama u svijetu, zainteresovane za podršku malih ma koliko vojno, politički i ekonomski marginalnih zemalja. Pažljivo motre ko je za njih, a ko za suprotnu stranu, i po tome ih ocjenjuju kao prijateljske ili obratno i uzvraćaju. Još čudnije je da se to odnosi i na BiH, koja ne može ni sama sa sobom da izađe na kraj, a kamoli da utiče na globalne političke tokove. A novi povodi se svaki čas javljaju u Iranu, Gruziji, Egiptu, Siriji, na Krimu ... 

BiH naizgled vodi dosljednu spoljnu politiku neutralnosti i ne izjašnjava se ni u jednom međunarodnom sporu, ali svi znaju da se ne radi o nekoj mudroj diplomatskoj strategiji izbjegavanja neprijatnih izjašnjavanja. Iznutra duboko podijeljena, i prema spolja o svemu ima dva, i to u pravilu suprotna stava. I zbog nedostatka konsenzusa u Predsjedništvu BiH, koje je nadležno za spoljne poslove, ostaje bez stava.

FBiH obično slijedi politiku SAD i islamskih zemalja, a Izetbegović i Komšić se nađu u nedoumici samo kada se Arapi drznu da ne poslušaju Amerikance. RS pak obično slijedi politiku Rusije i EU, ali kada dođe do neslaganja Moskve i Brisela, kao sada povodom Ukrajine, u Banjaluci nema nedoumica.

Da se takav stav visoko vrednuje, nedvosmisleno pokazuje intervju ruskog ambasadora Bocvan-Harčenka za beogradsku Politiku. “Tačno je da nema zajedničkog stava na nivou BiH, ali postoji stav RS. Mi smo zahvalni RS, njenom rukovodstvu, prvenstveno predsedniku Miloradu Dodiku koji je pokazao veliko interesovanje i razumevanje prema krizi u Ukrajini, ali i objektivnom stavu Rusije. Za BiH je za nas najbolje da nema stav jer znači da nije protiv stava Rusije.”

Drugim riječima, pristup RS krizi u Ukrajini zvanična Rusija dvostruko cijeni: direktno, kao stav aktuelnog rukovodstva i predsjednika Dodika, i indirektno, kao njihov doprinos da BiH, što će reći njeno Predsjedništvo, nema stav, odnosno da nije protiv.

A kako druga strana reaguje na to, možemo saznati iz istog intervjua. “U Savetu za provođenje mira (PIK) uvek ili skoro uvek kada se nešto desi ili ne desi, okrivljuje se RS i njena vlast, a personalno Milorad Dodik ... Uvek su krivi Banjaluka i Dodik. Njegova retorika postala je, u negativnom smislu, nešto najvažnije u BiH.” – kaže ruski ambasador     

Mogući problem za Srpsku povodom Ukrajine pojavljuje se, međutim, i na drugoj obali Drine. Za razliku od nedavne izjave premijera Vučića da je “Srbija opredeljena za EU, ali ne može protiv Rusije”, stav predsjednika Dodika bi se mogao formulisati “Srpska je opredijeljena za Rusiju, ali je zainteresovana da postane članica EU”. Razlika je u nijansi i zvuči kao igra riječi, ali i ne mora tako da bude. 

Problem svesrpske nejednako podijeljene lojalnosti između Brisela i Moskve donedavno nije postojao jer Rusija je podržavala evropska opredjeljenja i Srbije i Srpske. Već prilikom “obojene revolucije” u Kijevu i osamostaljenja Krima, odnosi Moskva - Brisel su se poremetili. I iz Berlina u Beograd je stigla poruka da je prirodno da kandidati za EU prate i njenu spoljnu politiku.

Vučićeva izjava je, za sada, zadovoljila obje strane, prije svega zato što ni Njemačka nije sklona da prati SAD u zaoštravanju sa Rusijom. Energetska zavisnost evropske privrede, njemačke trgovačke veze i investicije, raspoloženje javnog mnjenja bile su onomad u Vašingtonu argument Merkelove pred četvoročasovnim pritiscima Obame.

Prema svim procjenama, pitanje je  momenta kada će Putin morati da zaustavi ofanzivu nelegalne vlade u Kijevu protiv ruskog i proruskog stanovništva u pograničnom dijelu Ukrajine. Ali, time će se EU približiti SAD u pokušaju izolacije Rusije sve dok ne prihvate federalizaciju Ukrajine kao jedino realno rješenje.

“Vlada Srbije će se naći između dve vatre i moraće da bira. Mislim da Rusija neće vršiti jak pritisak na Beograd, ali EU i NATO hoće. Ne bih voleo da se srpska vlast svrsta u savez protiv svojih tradicionalnih prijatelja” – kaže general Rešetnjikov iz Instituta za strateška istraživanja u Moskvi, u intervjuu za nedeljni dvobroj beogradskog Danasa.

I dodaje: “Kada Rusija izađe kao pobjednik iz ove krize, i na Balkanu će biti moguće neke promene i ozbiljna rešenja.”  Istina, u međuvremenu se premijer Srbije sprema u Sarajevo da pokuša da, prema standardima EU, normalizuje odnose sa susjedima, a to praktično znači sa Bošnjacima, koji ne odustaju od “cjelovite i jedinstvene” BiH.

Nisu im popustili Milošević, Đinđić, Tadić, Nikolić i Dačić, pa valjda neće ni Vučić, iako Bosić, svojim izjavama u Sarajevu, kao da iznutra priprema teren za tako nešto. Da li se može desiti da se Srpska nađe pred bolnim izborom između “matice” (Srbije) i “majke” (Rusije)? U svakom slučaju, aktuelna vlast Srpske biće za Srpsku.