Onaj ko dođe posle Dodika prodaće RS

(Frontal.rs, 4.6.2013)

Emil Vlajki je vanredna politička pojava u širem arealu nego što je to Srpska. I to je, takođe, nešto što se ne može poreći. Šta god ko mislio o njemu, doživljavao ga ozbiljno ili neozbiljno, činjenica je da je Vlajki u svojoj kandidaturi i uspio. Mnogi nisu ništa napravili na tim izborima, a sebe su smatrali mnogo ozbiljnijim političkim igračima.

Činjenica je i da je Vlajki, praktično demonstrirajući stepen pokvarenosti i besmislenosti nametnutih amandmana na Ustav Republike Srpske od strane OHR, zadobio potpune simpatije uredništva Frontala.

Činjenica je da je on do sada, makar titularno, najviši dužnosnik Republike Srpske, koji je otvoreno pozvao na njenu nezavisnost!

Nakon toga, ni ne treba više činjenica da se shvati zašto je Frontal, u čijem uredništvu sjede neki koji su smjeli nezavisnost javno pomenu onda kada naši najviši dužnosnici nisu trzali ni na ukidanje Vojske Republike Srpske i njene poreske samostalnosti. Naravno sve zbog ljubavi prema svojim foteljama i novcu.

Potpredsjedniku Vlajkiju već sada može obećati bezrezervnu podršku, ukoliko se opet bude odlučio kandidovati za istu funkciju.

Vlajki nam je u razgovoru u svom kabinetu rekao svašta. U kabinetu izljepljenom posterima sa likovima poznatih istorijskih ličnosti (od Mojsija i Isusa Hrista, preko Karla Marksa, Leonarda da Vinčija i Če Gevare, do Putina i Čaveza) tako da više liči na sobu nekog tinejdžera-antiglobaliste, nego profesora političkih nauka koji je ujedno i potpredsjednik države. Da, da... države.

Rekao nam je da je Čavez mrtav, samo da mu sljedbenici to ne smiju objaviti. Rekao je da će osnovati partiju. Najmanje ove dvije stvari su se ispostavile kao tačne. U odnosu na ostatak naše „ozbiljne“ političke scene, Emil Vlajki je čovjek od riječi.

Namjerno smo ga, zbog svih onih koji ga shvataju u najmanju ruku neozbiljno, podvrgli našoj omiljenoj, ali okrutnoj metodi bunkerisanja intervjua. To radimo svima onima za koje smatramo da im stavovi neće biti pregaženi vremenom.

Vlajki je možda i jedini političar na našoj trenutnoj sceni, čiji intervju može izdržati dva tri mjeseca, a da opet bude jednako aktuelan i da on stoji stoodstotno iza njega - kao da ga je dao danas. Ništa Emil Vlajki od stavova izrečenih u ovom opširnom intervjuu kojeg će te čitati u nastavcima, za ovih četvrt godine nije porekao. Intervju je, koliko je to moguće, stenogramski autentičan.

Potpredsjedniče Vlajki...

Vi to snimate? Je li to čudo radi?

Radi.

Je li sigurno?

Sigurno!Nego, kako doživljavate svoju funkciju i šta je najznačajnije što ste do sada uradili sa nje?

Prije svega ja sebe kao potpredsjednika uopće ne doživljavam, pošto sam ja po Ustavu kao dio predsjednika. Ovdje nema čak ni predsjedištva, nego postoji predsjednik Republike i nas dva potpredsjednika, koji nemaju nikakav budžet. Naravno, imaju dobru platu, ne mogu se na to požaliti, ali za potrebe našeg kabineta moramo sve tražiti od predsjednika, ili bolje rečeno, od njegovog kabineta. Dakle, praktično nemam nikakve političke moći.

Druga stvar zbog koje nemam političke moći je zbog toga što ja kao predstavnik Hrvatskog naroda nisam ni u jednoj hrvatskoj partiji. Nisam ni u jednoj partiji, pa, naravno, nisam ni u hrvatskoj partiji. Ja sam njima, pod navodnim znakovima ili bez njih, oduzeo neko mjesto koje su oni bili zapikali za sebe.

Pod broj tri, trebao bih raditi za dobrobit hrvatskog naroda. Na koncu konca, kao Hrvat, zašto ne bih radio i za dobrobit i tog naroda, a uradio sam jako puno toga. Ima jedan tridesetminutni film koji govori o tome, sekvencu do sekvence, po desetak sekundi, šta je sve urađeno u ove tri godine.

Počevši od kojekakvih priopćenja, gdje govorim o problemima hrvatskog naroda. Naravno, više u Federaciji, nego ovdje, pošto ovdje i nema puno Hrvata. Možda je dvadesetak tisuća, nema ih više.

Radim ono šta mogu. Doprinio sam izgradnji ili inicirao izgradnju dvije-tri ceste koje su bile vrlo važne za hrvatske povratnike, dao sam jednu električnu centralu za Kotor Varoš, omogućavao fondacije za srušene kuće, rješavao pitanja diskriminacije povratnika Hrvata, kod policijskih organa urgirao da se neki problemi riješe, i tako dalje, i tako dalje. Ima puno toga. Treba pogledati film.

E, sada, pošto ja sebe smatram potpredsjednikom iz reda hrvatskog naroda, a ne predstavnikom hrvatskog naroda, što je za mene glupo, jer ja nemam nikakvih nacionalnih imperativa u svom biću. Stoga puno radim isto tako i za sve ostale građane Republike Srpske. Ja sam dao zakletvu Republici Srpskoj.

Smatram da svim građanima Srpske treba omogućiti da dostojno žive socijalno i ekonomski. Sa druge strane da se Republika Srpska, kao teritorijalna jedinica, entitet ili kako god hoćete to da zovete, održi. I ne samo da se održi, već je moj cilj da ona ide i prema samostalnosti.

Vi ste prvi koji ste digli glas i alarmirali javnost na temu takozvanog „narandžastog proljeća“, da ga tako krsimo u ovom trenutku, a onda je predsjednik Dodik prihvatio taj šlagvort...

Ne samo da je prihvatio, već je pričao o nekakvih 10 miliona koji su ubačeni u sistem, što po mom mišljenju baš i nije. To narandžasto proljeće je samo metafora, to ne znači da će ovog proljeća biti nešto. Ali sasvim je sigurno, pošto je Dodikova orijentacija prema Rusiji izrazita, da se to ne dopada dobrom dijelu Zapada na čelu sa SAD. Pošto SAD u ovom dijelu svijeta vedre i oblače, ili barem misle da je tako, oni hoće da dodika skinu.

I, kao što su to radili u svim ostalim zemljama gdje im se nešto nije svidjelo, oni su iskoristili nezadovoljstvo naroda.

Čim vi imate jednu zemlju gdje je 50% nezaposleno, to i nije neka zemlja i tu nezadovoljstvo mora izbiti u ovom ili onom planu. Nisam obavještajac pa ne znam, ali očito je da su tu uključili nezadovoljstvo naroda, sindikata, podjelu unutar SNSD, opoziciju, te tzv. nevladine humanitarne organizacije. Sve je to iskorišteno, ili će biti iskorišteno da se Dodik skine s vlasti.

Po mom mišljenju, Dodiku će se na neki način onemogućiti da učestvuje na izborima u 2014. Godini. Možda će mu se prišiti nekakva afera, blokirati sva sredstva u inostranstvu... na neki način će ga ucijeniti.

U jednom dijelu javnosti ste doživljeni kao „Dodikov igrač“, dok drugi misle da se vi nudite Dodiku, a Dodik vas neće? Kako se u sve to uklapa vaša često korištena sintagma „Lopovska država“?

Ja podržavam sve što ide u pravcu očuvanja Republike Srpske, pa na kraju krajeva i Dodika. Najveći dio vladajućeg establišmenta ne razgovara sa mnom, počev od predsjednika samog.

Očito da je ta lopovština bila izrazita i prije Dodika. Najveći dio dužnika kojima su otpisali poreska dugovanja, a to su bile fantomske firme nastale prije Dodika...

Ali zar nije kriminal i korupcija, odnosno slabljenje ekonomski RS, ozbiljniji nepatriotizam koji stvarnije ugrožava Republiku; u odnosu na paradiranja i odbrane simbola, koji se kako vidimo i ne brane?

Ja sam idealista. Uz sve to imam neki redosljed stvari. Ja se s vama slažem da je loše vođenje ekonomske i socijalne politike, nešto što je čin rušenja one zemlje koja se vodi. Ja sam o tome i prvi pisao. Pogledajte moj prvi članak u Fokusu, ima mu godinu i nešto dana, zove se: Narod je gladan. Niko na njega nije obratio pažnju.

Ja sam rekao da ću Dodika braniti u vanjskoj politici, dokle god on nastupa protiv unitarizacije. Tu za mene nema dileme i tu ga treba braniti, jer nitko nije sposoban da to brani kao što Dodik može. To ne znači da ne može i bolje, ali ako se Dodik sruši, što se može vrlo lako desiti, onaj koji dođe prodaće Republiku Srpsku. To otvoreno tvrdim!

Ne mislite da je moguće da dođe još neko osim Dodika, koji će jednako dobro čuvati Republiku Srpsku?

Ne! Osim mene ne vidim nikoga drugog. Samo se vi smijte... Žao mi je što to govorim, jer to izgleda narcisoidno i prepotentno. Stoga, ja Dodika podržavam, kao što sam to rekao u jednom tekstu, i dušom i srcem ako se radi o obrani Republike Srpske kao državotvorne institucije.

Što se tiče unutrašnjeg plana, ja ga tu ne mogu podržavati. To je jasno kao dan.

Ali smatram u ovom času da od dva zla, ako je to cilj vaših pitanja, da je on za Republiku Srpsku nephodan. Ko god da dođe umjesto njega, obrana Republike Srpske će biti smrvljena. Neće je više biti.

Koliko god se ja ne slagao sa njegovom unutrašnjom, ekonomskom i socijalnom politikom; smatram da je ona u ovom trenutku manje važna od očuvanja državnosti Republike Srpske.

(U sljedećem nastavku o potpredsjednikovanju, o stranom faktoru, o nezavisnosti, o vezama sa NDS Krste Jandrića, o aferi Talija, o ambicijama u budućnosti...)