Skica za analizu aktuelnog stanja u RS

U nedavnim predizbornim nastupima najviših predstavnika vlasti u RS analizirano je aktuelno stanje u RS i perspektive budućih tokova, pri čemu je izražen nedvosmislen optimizam. Želeći da testiramo tako iskazani optimizam, pokušaćemo da damo mali doprinos razumijevanju situacije u kojoj se RS trenutno nalazi.

Činjenice: Devastirana republika

Očigledno je da ključnu temu našeg društva predstavlja katastrofalna ekonomska situacija u koju je doveden „manji“ i „bolji entitet“. Činjenice govore sljedeće:

1. Nezaposlenost: RS je dio ekonomskog prostora koji ima vrlo visoku, i sa ekonomskog aspekta nedopustivu stopu nezaposlenosti. Prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, broj nezaposlenih radno sposobnih stanovnika BiH u junu je iznosio 538 000, sa tendencijom daljeg rasta, a administrativna stopa nezaposlenosti dostigla je vrtoglavih 43,7%. U RS, broj nezaposlenih evidentiranih na Zavodu za zapošljavanje iznosi 151 596. Prema podacima Saveza sindikata RS, samo u prvih šest mjeseci ove godine je 16 000 stanovnika RS ostalo bez posla (pri tome treba imati u vidu da su ovo podaci samo za zaposlene koji su članovi sindikata). Nedavno su objavljeni podaci Zavoda za zapošljavanje RS prema kojima se na radno mjesto u prosjeku čeka 4,4 godine, a raspon se kreće i do deset godina, u zavisnosti od profila. Polovina mladih ljudi u RS je nezaposlena i dugoročno zavisna od roditelja. Prema podacima Omladinskog savjeta RS, usljed takve besperspektivnosti više od 70% mladih ljudi (nezaboravimo: najkvalitetnije radne snage) želi da napusti RS.

2. Deficit: Tokom prvih šest mjeseci 2012.godine izvoz iz BiH je iznosio 3,8 milijardi BAM i u odnosu na isti period prošle godine smanjen je za 5,1%. Trgovinski deficit BiH iznosi 3,4 milijarde i (veći je za 4,7 odsto u odnosu na prošlu godinu). Stanje na nivou RS nije bolje: Prema podacima Zavoda za statistiku RS, u 2011. godini RS je ostvarila ukupan obim spoljnotrgovinske razmjene u iznosu od 5,07 milijardi dolara, a pokrivenost uvoza izvozom bila je 55,9%. Spoljnotrgovinski deficit iznosio je 1,43 milijarde dolara. Na nivou RS u periodu januar-jun 2012.god., obim robne razmjene sa inostranstvom iznosio je 3 323 937 000 BAM, od čega je izvoz 1 180 008 000 BAM, a uvoz 2 143 929 000 BAM. Spoljnotrgovinski deficit iznosi dakle gotovo milijardu maraka, a pokrivenost uvoza izvozom 55%. Izvoz je u odnosu na isti period prošle godine smanjen za 4,1% a uvoz povećan za 0,7%.

3. Iako su podaci na temu BDP kontroverzni i još nedovoljno obrađeni, izvjesno je da je RS u recesiji. BDP Republike Srpske je 2011. god. iznosio 8 670 050 000 BAM, i planiran je blagi rast u 2012. Međutim, MMF (kao najpouzadniji kriterij) jeste u aprilu korigovao prognozu za BiH, predviđajući stagnaciju. Prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, za prvih šest mjeseci ove godine obim industrijske proizvodnje smanjen je za 6,7% u odnosu na isti period 2011. godine. U BiH je trenutno 50 000 preduzeća pred stečajem. U RS je za prvih pet mjeseci ove godine zatvoreno oko 1000 preduzeća. Industrijska proizvodnja u periodu januar-jun 2012. god. manja je za 4,2% u odnosu na isti period prošle godine. Samo u sektoru građevinarstva vrijednost izvršenih radova u periodu januar-jun 2012.god. manji je za 15% u odnosu na isti period prošle godine. Prema podacima Ministarstva trgovine BiH, strane investicije na nivou cijele BiH smanjene su u prvoj polovini ove godine za 102 miliona BAM i iznosle su 51,47 miliona BAM.

Tokom prvih šest mjeseci 2012.godine izvoz iz BiH je iznosio 3,8 milijardi BAM i u odnosu na isti period prošle godine smanjen je za 5,1%. Trgovinski deficit BiH iznosi 3,4 milijarde i (veći je za 4,7 odsto u odnosu na prošlu godinu). 

4. U takvim uslovima, jasno je da zaduženost raste eksponencijalno: ukupan dug RS na kraju prošle godine iznosio je 4,249 milijardi BAM. Dug je 49,17% BDP i već je premašio zakonski okvir. Zakon propisuje da servisiranje duga RS ne smije premašiti 18% od redovnih prihoda u prethodnoj fiskalnoj godini, a sada već oko 20% ide na otplatu godišnjih rata. Samo najnovija, osma po redu aukcija emisija trezorskih zapisa, značiće zaduženje od dodatnih 17,5 miliona BAM. Već sada je jasno da RS više nije u stanju da podiže razvojne kredite, već samo da vrši reprogram prispijevajućih obaveza koje ne može da servisira.

5. U sektoru poljoprivrede stanje je katastrofalno i naročito pod uticajem ovogodišnje suše poprima alarmantne razmjere. Samo tokom prošle godine količina proizvedenog mlijeka, jaja i meda u RS je smanjena za oko 20%. RS je proizvela 25 miliona litara mlijeka i 64 miliona komada jaja manje nego u 2010.godini. Prema podacima Zavoda za statistiku, u proteklih pet godina stočni fond u RS je smanjen za 21%. U tom periodu broj goveda smanjen je za oko 12%; svinja za 19%. Godine 2006. imali smo oko 515 000 goveda i 712 000 svinja, a prošlu godinu smo završili sa 455 000 krava i 577 000 svinja. Broj koka nosilja smanjen je za 65 000 a tovljenih pilića za 2,5 miliona! Podaci koji dolaze od samih proizvođača još su porazniji, i npr. Udruženje uzgajivača svinja u RS procjenjuje da su ovogodišnji gubici premašili 40%. Prema analizi samih stočara ključni problemi su, pored nepovoljnih klimatskih uticaja, i loši/neefikasni podsticaji i koruptivna djelovanja uvoznih lobija. Primjer: svinjsko meso iz Hrvatske se (zahvaljujući izvoznim podsticajima hrvatske vlade) uvozi po cijeni manjoj od 3 KM čemu naši proizvođači ne mogu konkurisati bez podrške vlade. Međutim, na njihov apel iz ministarstva su poručili da je to stvar slobodnog tržišta i da Vlada nije u mogućnosti da interveniše. Situacija u voćarstvu jednako je poražavajuća. Pojedini proizvođači, poput recimo Agroimpex iz Prijedora, upozoravaju da očekuju smanjen urod od 80%. Iz banjalučke Vitaminke upozoravaju da ovakvu situaciju pokušavaju da iskoriste pojedini strani proizvođači, tako što bi prisilili domaće proizvođače da ugase vlastiti brend i počnu proizvoditi strane trgovačke marke. Situacija sa brašnom naročito je alarmantna jer direktno utiče na najugroženije slojeve stanovništva. Samo u avgustu brašno je poskupelo za 0,20 BAM. Pekari najavljuju da je poskupljenje hljeba neminovno i da se može kretati čak do 1,5-2 BAM po vekni. Premda loši klimatski uslovi imaju značajan udio u ovako dramatičnom padu, katastrofalni rezultati ne mogu se redukovati isključivo na sušu. Tako, prema analizi Svjetske banke, koju je nedavno prenio Rojters, ovi prostori imaju veliki poljoprivredni potencijal, ali je on neiskorišten zbog: loše infrastrukture, nedostatka strategije, zapuštenosti i nedostatka investicija, tj: onoga što je u svakoj ozbiljnoj državi zadatak Vlade.

6. Poskupljenja: od početka godine osnovne životne namirnice poskupile su oko 15%. Samo je gorivo za prvih šest mjeseci 2012. poskupilo za 12,5%. Ukupan indeks potrošačkih cijena viši je za 1,6% u odnosu na prošlu godinu (Zavod za statistiku RS).

7. Sve ovo neminovno znači snažan pad standarda stanovništva. Loša ekonomska situacija dovodi do toga da građani sve teže podmiruju svoje redovne potrebe i sve više se zadužuju „živeći na kredit“. Iz Saveza sindikata RS procjenjuju da su troškovi života za oko 1000 BAM veći nego prosječna plata tako da građani moraju da se zadužuju za svakodnevne potrebe. Podaci to nedvosmisleno pokazuju: 70% kredita (4,7 od 6,76 milijardi BAM) građana na nivou BiH su nenamjenski krediti za opštu potrošnju. Izdvajanja stanovnika RS za sindikalnu potrošačku korpu od 2008. god. do danas povećana su za skoro 200 BAM, dok je u istom periodu prosječna plata porasla za svega 40 BAM. Prema podacima Saveza sindikata RS, za sindikalnu potrošačku korpu u junu 2008. trebalo je izdvojiti 1 579 BAM, a ove godine 1 784. Samo u prva tri mjeseca ove godine, samo preko kreditnih kartica i prekoračenja na računima, građani RS su se zadužili kod banaka za 174 miliona BAM. Zaduženost po glavi stanovnika RS iznosi 1 681 BAM. Agencija za bankarstvo je upozorila da su ukupna zaduženja građana RS prešla dvije milijarde BAM, što je povećanje od 16% u odnosu na prošlu godinu. Prema podacima Agencije za bankarstvo RS svaki deseti građanin u RS koji je kreditno zadužen, nije u stanju da redovno servisira svoje obaveze. Ukupni obim tzv. „nekvalitetnih kredita“ iznosi 12% ili 205 miliona BAM. U odnosu na prošlu godinu to je rast od 13 miliona BAM. Ukupan iznos nekvalitetnih „E“ kredita građana i pravnih lica u RS sa 30.junom 2012.god. iznose 520.1 milion BAM. U prvoj polovini 2012.god. aktivirano je 77 hipoteka samo u sektoru stanovništva. To je povećanje u odnosu na isti period prošle godine (kada je iznos aktiviranih hipoteka u sektoru stanovništva iznosio 3,4 miliona) koji još više zabrinjava ako se ima u vidu da banke, za razliku od prethodnih godina, u aktuelnoj situaciji nerado pribjegavaju aktiviranju hipoteka zbog problema sa prodajom nekretnina. Samo u Banjaluci, u pet javnih kuhinja, hrani se 840 naših sugrađana koji više nisu u stanju da obezbjede za sebe čak ni hranu. Prema podacima Centra za socijalni rad postoji urgentna potreba za još 100 takvih obroka.

Iz banjalučke Vitaminke upozoravaju da ovakvu situaciju pokušavaju da iskoriste pojedini strani proizvođači, tako što bi prisilili domaće proizvođače da ugase vlastiti brend i počnu proizvoditi strane trgovačke marke.

Jasno je da se ovakvi poražavajući ekonomski parametri reflektuju na sve segmente društva. Navešćemo samo nekoliko ilustrativnih primjera.

Recimo, prema istraživanju Svjetske banke i Instituta za statistiku UNESKO-a, BiH je regionalni rekorder po nebrizi za razvoj i zauzela je zastrašujuće 113. mjesto od 114 zemalja kada je u pitanju izdvajanje za istraživanje i razvoj u periodu od 2002. do 2010.god. Jedino je Gambija uspjela biti gora od nas. Za ilustraciju, Albanija je na 92 mjestu. Kao ilustracija stanja na lokalnom nivou može poslužiti podatak da su izdvajanja iz budžeta Grada Banjaluka za sektor kulture manja od 1% i iznose 918 000 BAM (od ukupnog budžeta koji je 139 600 000 BAM). Čak i ta sredstva najvećim dijelom idu na plate zaposlenih u kulturnim institucijama i na održavanje, a na programe tek neznatan dio. Univerzitetska biblioteka u BL je ove godine dobila nevjerovatnih 5000 BAM za obnovu knjižnog fonda!

Nedavno završena Olimpijada odličan je pokazatelj dubine pada našeg društva: na Olimpijadi je nastupilo 6 sportista iz BiH (od kojih su dva iz „boljeg entiteta“): Nedžad Fazlija, Ensar Hajder, Lucia Kimani, Amel Mekić, Kemal Mesić, Ivana Ninković. Radi poređenja, jedna Crna Gora nastupa sa 34 takmičara, od kojih su u vaterpolu i ženskom rukometu mogu da se realno nadaju i medalji! Da i ne govorimo o Srbiji sa 118, Sloveniji sa 69, Hrvatskoj sa 109 takmičara. Isti broj takmičara na Olimipjadi kao BiH ima Andora, država sa manje od 85 000 stanovnika.

Kao i uvijek u uslovima snažne društveno-ekonomske krize naglašen je racjep elita-građanstvo. Nedavni slučaj sa izbijanjem na vidjelo skandaloznih bonusa koji su dijeljeni u Agenciji za bankarstvo, koja je u uslovima opšteg ekonomskog pada podijelila bonuse u iznosu od 240 000 BAM, pri čemu su za regres dobijali 1500 BAM, za zimnicu isto toliko, a za novogodišnji i božićni dodatak po 1000, samo je jedan od ilustrativnih slučajeva gubljenja kompasa i bahatosti koja vlada u državnim strukturama.

Situacija je na nacionalnom nivou dodatno pogoršana usljed različite distribucija krize: između pojedinih regija i gradova RS postoji značajna razlika u cijenama životnih namirnica. Tako, prema nedavno objavljenim podacima, za kilogram svinjetine građani Trebinja moraju da izdvoje 11,36 a Bijeljine 9,92 BAM. Kilogram hljeba u BL je 2,20 a u Doboju 1,85 BAM. Različita distribucija krize dovodi do bitne promjene demografske slike RS i ekonomskog egzodusa iz istočnog dijela RS. Podaci koji su postali jasni nakon izmjene Izbornog zakona, (kojim se usklađuje broj odbornika sa brojem birača), pokazuju da stanovništvo masovno napušta opštine na istoku RS: čak dvadeset lokalnih parlamenata imaće manje odbornika. Između ostalih to su Foča, Bratunac, Vlasenica, Kneževo (šest odbornika manje u odnosu na izbore 2008.god); Trebinje, Gacko, Višegrad, Rogatica, Kalinovik (četri odbornika manje) itd;

Strategija za izbore

No još više od samih činjenica zabrinjava utisak da se vladajuće strukture niti ne planiraju fokusirati na njihovo rješavanje. Sudeći na osnovu komparativne analize konkretnih poteza aktuelne vlasti, i naročito medijskih nastupa, suočavanje sa ovim izazovima nije i neće biti bazirano na stvarnom pokušaju ekonomskog i društvenog oporavka, već će se ograničiti isključivo na borbu protiv političke opozicije. O tome govori sama činjenica da se potpuno ignoriše stvarna dijagnoza stanja i ono i dalje nastavlja da interpretira u utopističkoj formi „boljeg“ entiteta. Očigledno je da se vladajuća koalicija predvođenena SNSD-om našla u začaranom krugu iz koga nema snage da se izvuče. Skandalozna reakcija gradonačelnika Trebinja na izviždavanje koje su nedavno doživjeli, vrlo ilustrativno govori o tome koliko su vladajuće strukture nespremne da se suoče sa realnošću. Gradonačelnik je, naime, optužio „neodgovorne pojedince“!! za eksces, a nije mu palo na pamet da se radi o onih 5000 njegovih nezaposlenih sugrađana. Umjesto da se sve aktivnosti usmjere na oporavak devastirane ekonomije, vladajuća koalicija se ograničava na populističke metode i golo održavanje na vlasti na predstojećim izborima. Pri tome će se pokušati sa ranije primjenjenom strategijom koncentrisanom u nekoliko pravaca. Ovdje ćemo je skraćeno razložiti u pet teza kojim aktuelna vlast pokušava ponovo dobiti povjerenje građana:

Teza 1: „ništa se ne događa“. Ovdje mislimo na poznate i već oprobane formule prema kojima je „RS stabilna u ekonomskom smislu“, a „vlada kontinuiteta“ „nastavlja sa strukturalnim reformama“. S obzirom da ovaj model „vjerujte nama a ne svojim očima“, u svjetlu bijede u koju su dovedeni građani RS-a postaje očigledno neodrživa pozicija, vidimo da se težište prebacuje na -

Prema istraživanju Svjetske Banke i Instituta za statistiku UNESCO-a, BiH je regionalni rekorder po nebrizi za razvoj i zauzela je zastrašujuće 113. mjesto od 114 zemalja kada je u pitanju izdvajanje za istraživanje i razvoj u periodu od 2002. do 2010.god. 

Teza 2: „biće bolje“: Najave investicija i različite „medijske bombe“. Premijer je, prevazilazeći čak i antologijski „Aerodrom Trebinje“ svog prethodnika, nedavno (Novi Reporter, Ekstra magazin, NN) najavio ni manje ni više nego 5 milijardi(!) evra stranih investicija u RS. Tako čujemo da: će Rusi(naravno) da grade gasovod: investicija vrijedna 162 miliona na osnovu koncesije date firmi „Teplogazservisprojekt oversiz“. Zatim će se graditi autoput BL-Doboj (koji će finasirati EIB). Zatim će se graditi koridor 5C (koji će finansirati EBRD). Takođe će se graditi hidroelektrana „Dubrovnik 2“ (vrijednost projekta: 170 milona €). Zatim će Islanđani, preciznije kompanija Mannvit, u naredne tri godine istraživati termalne vode na području BL ( i „ukoliko“ se pokažu perspektivnim ...). Sa svoje strane Kinezi će (privatna kompanija EFT) graditi TE „Stanari“. Usput će Banjaluka, u saradnji sa institutom „Dedinje“ dobiti kliniku za kardiologiju.

U spomenutim intervjuima, premijer je čak 28 puta upotijebio potencijal/kondicional: „pokušavamo da dođemo do zajedničkog projekta“; „očekujemo“, „treba da dobijemo saglasnost“, „gotovo izvjesno“, „doći ćemo u poziciju da u naredne četri godine imamo 150km autoputeva“, „kada izgradimo kompletnu dionicu“; „u prvom polugodištu plan nije ispunjen, ali će do kraja godine biti“ itd. Ono što je međutim činjenica, pored svega što smo naveli, je da vlada nije ispunila čak ni ono što je sama sebi postavila kao cilj. Npr. od 22 preduzeća u stečaju koja je Vlada RS kupila od 2008. do 2011.god. (potrošivši na njih 65 miliona BAM) prodata su do sada samo dva. A situacija u pojedinim javnim preduzećima, poput „Željeznica RS“ ili „Šuma RS“ poprima razmjere španske sapunice.

Teza 3: „nemoguć je ekonomski oporavak dok se ne riješe statusna i ustavna pitanja“. Može se reći da je ovo jedna blaža varijacija matrice isprobane na prethodnim izborima, oličene u farsi sa referendumom. Radi se o tome da se ponovo pokuša prebaciti fokus javnosti sa pitanja realne svakodnevice na pitanja nacionalnog interesa. Nedavno je ovaj dio SNSD strategije formalno iskazao potpredsjednik RS iz reda hrvatskog naroda, u autorskoj kolumni za Nezavisne novine, tvrdeći: „Od načina na koji će se kontrolirati i sprovoditi etapno osamostaljivanje RS ovisit će i sam ekonomski i socijalni oporavak ove buduće države. Drugim riječima, nema istinskog ekonomskog i socijalnog ozdravljenja RS bez njenog konačnog osamostaljenja.” Apsurdna prepucavanja o Federacija BiH kao „sistemskoj grešci“; politizacija izbora u Srebrenici, itd, i naročito aktuelno sukob sa SDP-om i Lagumdžijom služe toj svrsi. Nema sumnje da je ponašanje Lagumdžije neprihvatljivo za RS, ali to je, imajući u vidu gore iznesene podatke, trenutno za nas sekundarno pitanje, posmatrano čak i sa pozicije nacionalnog interesa. Trenutno, RS nije ugrožena bahatim ponašanjem Lagumdžije, već vlastitom nesposobnošću da se organizuje kao ekonomski održiv entitet.

U stvarnosti situacija je zapravo obrnuta u odnosu na postavku „prvo Ustav a tek zatim ekonomija“: mi ćemo najpovoljnije riješiti statusna pitanja time što ćemo dokazati da smo ekonomski samoodrživi. Nasuprot tome, ekonomska devastacija Republike Srpske može na dugoročnom planu proizvesti i devastaciju ideje nezavisnoti, sna koji još uvijek dominira u srcu većine Srba s ovu stranu Drine. Već sada sve češće čujemo: „šta će nam ovakva republika ...“. Situacija po pitanju statusa je dodatno pogoršana neodgovornim uplitanjem pojedinih predstavnika vlasti RS u nedavni izborni proces u Srbiji. Vidimo da saniranje posljedica te neopreznosti ne ide najbolje, i imajući to u vidi nema sumnje da ovo svakako nije momentum da se pitanja statusa zaoštravaju.

Teza 4: „kriva je sudbina“ – u ovom slučaju famozna svjetska ekonomska kriza. Tako je npr., Premijer ocjenio da su negativne tendencije od trećeg i četvrtog kvartala prošle godine a koje traju i dalje, „posljedica eskalacije krize u Grčkoj, a kasnije i u Španiji i Italiji“, i nastavlja kako „to nije karakteristično samo za RS, već i za čitav region i šire.“ Upadljiva količina tekstova koji susrećemo u medijima u zadnjih mjesec dana opisuju i preuveličavaju razmjere i značaj aktuelne ekonomske krize. Međutim, ta se postavka susreće sa sljedećim pitanjem: kako to da pojedine države ne samo da bez problema ekonomski funkcionišu u uslovima krize, već i profitiraju ostvarjujući rast.

Sve ove strategije biće naravno začinjene je sa „Hljeba i igara“. Vjerovatno će Ceca, kao deklarisani socijaldemokrata, ponovo gratis podržati svoje ideološke istomišljenike s ovu stranu Drine. Borba protiv korupcije takođe će figurirati kao medijski eksploatisana tema: najnoviji slučaj sa Ljubojevićem neodoljivo podsjeća sa scenarijem „Medicinska elektronika“ sa prethodnih izbora. Bestidna uloga pojedinih medija omogućava da se ova strategija i dalje forsira i fikcija održava: slika o „boljem“ entitetu i fatamorgana skore nezavisnosti, podhranjuju neodgovornost i ignorisanje realnosti kod same vlasti. Tim više će neumitni susret sa realnošću, koju smo ilustrovali gore prezentovanim podacima, biti teži i više bolan. Mi se možda i možemo složiti sa stavom predsjednice Saveza sindikata RS, kako nije vrijeme za izlazak radnika na ulicu, ali je možda krajnje vrijeme za institucionalne promjene, koje bi testirale vlasti omiljenu:

Tezu 5 - „svi su isti“ – prema kojoj se priznaje kako je sve gore rečeno tačno, ali da je promjena vlasti apsurdna s obzirom da su svi isti. 

(Politička akademija Srpske demokratske stranke)