Izetbegovićevo izvinjenje ili – otkad je milost ušla u dželate

 Izvinjavam se Bakiru Izetbegoviću za sve što su četnici učinili na Trebavi tokom Drugog svjetskog rata.

Tako se i Bakir izvinio za svaku nevinu žrtvu Armije BiH.

Izvinjenja su inače problematičan politički, istorijski i ljudski čin. Možda se nigdje ne mogu tako analizirati kao u BiH.

Ali, da seciram Bakira i širi kontekst.

PRVO – Da li je moralno, etično i ljudski izvinjavati se u slučaju kada to čini akter događaja koji nije ništa učinio da ih spriječi ili da barem javno kaže: Tata, bolan, babo, Alija, Sunce Ti Jebem, dobro, znam da Bakir ne psuje, pusti BiH ako će teći krv. Koliko ih je decenijama zaglavilo u Hagu zbog toga što ništa nisu učinili da spriječe nešto, a nisu imali nikakve nadležnosti. Srbija je osuđena od MSP zato što ništa nije učinila da spriječi Srebrocid. Nije ni Island. Nije ni Bakir. A Bakir Izetbegović je bio uz babu cijelo vrijeme rata.

DRUGO – Šta je Armija BiH? Da li je to velika poštena vojska u kojoj su sve sami klonirani tipovi bolji i od Robin Huda, pa se desilo, slučajno, nekih zločina prema nevinim žrtvama. To je neregularna Beretkuša, vojska paravojnih beretki raznih vrsta, Fundamentalno mudžahedinstvo, Vjerska regimenta, Vojska Države koje nije bilo, Jednonacionalna i jednovjerska armada sastavljena od muslimana i Jovana Divjaka. Ako se Bakir izvinjava u njihovo ime onda ih priznaje i opravdava. Sve to, i ko zna kakve još pojedinačne i grupne divljake, mora pomenuti ako će se izvinjavati. A ne takozvanu Armiju BiH.

TREĆE – Za zločine „prema nevinim žrtvama“ se ne izvinjava. Za njih se odmah strijelja nakon Prijekog suda ili se sudi nakon rata. A Bakiru su Sud i Tužilaštvo BiH pod nosom. Nije primijećeno da je dosad javno, kao jedan od stranačkih lidera, barem zapitao te dvije institucije, zašto nikog ne osudiše za zločine nad Srbima i Hrvatima kao nevinim žrtvama. Šuti dvadeset godina pa onda se izvini beogradskoj emisiji. Zvuči kao loša namjera.

ČETVRTO – Krvoproliće u BiH nije počelo zbog izvinjenja. Ono je proizvod inkorporirane krvotočne mržnje i nepodnošljivosti triju nacija i vjera na koncentrisanom bosanskohercegovačkom prostoru adirane makazama, šilom i prstenjakom Velikih krojača. Izvinjenja, Josipovićeva, Tadićeva, Bakirova... neće ništa riješiti. Mogu samo izravnati i utabati nove poligone za sukobe.

PETO – Čemu izvinjenje Beogradu. U beogradskoj tv emisiji? Ljudi se tamo ne češu zbog nevinih žrtava Takozvane ArmijeB. Osim toga, otkud tamo nevine žrtve nečije kad je to sve bio go agresor na Nevinu, Poštenu, Slobodarsku, Patriotsku Naseobinu.

ŠESTO – Najteže, najproblematičnije i najupitnije. Kakav je legitimitet izvinjenja Bakirovog. I drugih, dabome. Koliko se sljedbenika Bakirovih, ili podanika, pošto je on sada i jedan od članova Predsjedništva, slaže sa takvim činom. Da li je on to najavio kao svoj postizborni program i na tome, pored drugih najava, dobio izbore. Da li je to izvinjenje proizašlo iz neke parlamentarne rasprave, drugo je pitanje koji je parlament pravni i etički nasljednik takozvane Armije B, pa Bakir izvršava taj uzvišeni čin. Tada bi ta legitimnost možda mogla da se nasluti. Ovako, Bakir, i drugi, varaju svoje birače a varaju i one kojima je izvinjenje upućeno.

A kad Bakir poteže izvinjenje, to asocira na babinu umilnost kojom je žrtvovao mir za iluziju.