Početna strana > Rubrike > Kulturna politika > Ružičasta bolest
Kulturna politika

Ružičasta bolest

PDF Štampa El. pošta
Radenko Tošić   
petak, 05. novembar 2010.

Srbija se ponovo našla u epicentru. U vrlo kratkom periodu pogodila su je dva zemljotresa. Jedan je ovaj od juče u Kraljevu, a drugi traje već mjesec dana sa promjenljivim amplitudama i nesagledivim posledicama. Radi se o kulturološkom zemljotresu koji je izazvala niko drugi do nekada slatka mala, a danas opasna i na sve Srbe, sem na one koji je podržavaju, namrgođena turbo pjevačica Jelena, žena koje ima.

Nema odmora dok traje obnova. Samo što nam se sa grbače skinuo pisac Vidojković, natovari nam se mala od skandala. Kada pomislimo da ne može lošije, evo ti nje! Da nas ubijedi u ljudska prava i evrointegracije.  Da dokaže da nije beznadežan slučaj, da nije pregorela, bezobrazna i ludača kao što kažu njene pjesme. Da pokaže kako joj Versaće nije pojeo mozak i da isti nije u krpicama. Da pokaže svijetu čije boje podržava. Da crknu dušmani.

Nema odmora dok traje obnova. Samo što nam se sa grbače skinuo pisac Vidojković, natovari nam se mala od skandala.

Kako je moguće to da skandalozna mala koja je prema vlastitim riječima na časovima lakirala nokte i jela burek postane prosvjetitelj i narodni tribun, koji prijeti da preraste u, još jedan, tribunal za tvrdoglavi narod koji neće da se integriše i podržava parade? Za stoku kako ih Karleuša, nečim izazvana, zove. Treba biti koncizan i jasan i odgovoriti prostom rečenicom. Popularnost. Nije važno kakva, ali popularnost. A odakle popularnost pjevačici, po mom mišljenju, skromnih glasovnih mogućnosti?

Za sve je kriv fotograf i režiser spotova Dejan Milićević, koji je devedesetih u Srbiju došao iz Amerike odakle ga je, prema vlastitim riječima, potjerao njegov rođeni djed, jer je insistirao da se oženi sa kćerkom bogatog gastarbajtera, nekom brkatom djevojkom, koja je izgledala kao trokrilni ormar i kojoj ni Milićević sa fotošopom ne bi pomogao. Da se osveti tradicionalizmu rodonačelnik fotošopa, koji je u prošlom životu bio budistički svećenik i živio na Tibetu, došao je u Srbiju. I tu počeo da transformiše okolinu. Da od starih krpara pravi crvene tepihe, od posrnulih djevojaka svetice, od muškaraca žene i obratno, od Lepe Lukić Lejdi Gagu.  

Svaki proizvod mora biti dobro upakovan da bi se prodao. Ventilaor, kiša, reflektor, sportski auto ili motor, goli manekeni i manekenke, srebreni poslužavnici prepuni ananasa, papaje, kivija, sve to utrpano u holivudski enterijer. Sjaj i glamur. A narod ko narod. Voli šljokice i da sjaji. Narod se zamorio od sivila devedesetih, a proradio je i čuveni srpski inat. Nismo ni mi

poslednja selendra na planeti! I mi Karleušu za trku imamo! I eto ti Milićevića i kompanije sa sve trandžama i i fenseljacima. Postadoše dio srpske ikonografije.

Milićević je radio spotove za mnoge zvijezde i one koje to nisu. Između ostalih za Cecu, Vecu, Bubamaru, Daru, Sani, Mani i ostale. Radio je i sa Tijanom Dapčević spot za pjesmu „Kaži mi da znam“ za koju je muziku napisao ministar ekonomije Mlađan Dinkić, a u kojem dva transvetita saučestvuju u Tijaninoj patnji i daju joj moralnu podršku dok postavlja sudbonosno pitanje. Radio je Milićević mnogo, a izgleda da je vrhunac postigao upravo sa Jecom, koja, ni kriva ni dužna, postade odašiljač druge Srbije.

Svaki proizvod mora biti dobro upakovan da bi se prodao. Ventilaor, kiša, reflektor, sportski auto ili motor, goli manekeni i manekenke, srebreni poslužavnici prepuni ananasa, papaje, kivija, sve to utrpano u holivudski enterijer. Sjaj i glamur. A narod ko narod. Voli šljokice i da sjaji.

Skandalozne, a kakve će druge biti, fotografije, koje je Milićević napravio  sa Karleušom na kojima ona simulira seks sa krstom , samo dva dana pred Božić, šokirale su, daj bože da jesu, javnost. Jeca je snimljena kako u ruci drži rimokatolički krst i pohotno ga primiče usnama, dok na sledećoj slici on završava između njenih razmaknutih butina. Nekoliko godina ranije razapeta je na krstu od istog autora. Poistovjetila se sa Isusom Hristom, a autor je objasnio  kao neshvaćenu osobu koja ide korak ispred drugih i zato je ljudi osuđuju. Crkva je bila užasnuta zbog njihovog laicizma. Reagovao je i pokojni Patrijarh Pavle, nazvavši to činom svetogrđa. Zato što se razapinjala na krstu Karleuša prvobitno nije dobila dozvolu da se u crkvi vjenča sa Bojanom Karićem, što je kasnije nečijom intervencijom izglađeno.

 Zbog najnovijih slika i spota gdje se Karleuša samozadovoljava krstom optuženi su da crkvu stavlja u službu ličnog marketinga, da bogohule i spajaju crkvu sa pornografijom. Milićević se branio da je u pitanju umjetnička sloboda. Rekao je da krst ne podsjeća na vibirator i da je osnovna ideja bila protivljenje komercijalizaciji vjerskih simbol, koja je rasprostranjena na Zapadu. Branila se i Karleuša. Zamolila je „presvetlog patrijarha“ da je shvati zato što je, u umjetničke svrhe, visila na krstu. Za nove slike branila se napadom. Slike su urađene smišljeno da isprovociraju na komentare „bagru koja ne razumije umjetnost i ne čita Bibliju“ i koji „prije podne idu u crkvu, a po podne kradu, lažu, siluju i ubijaju“. Bilo kako bilo, s obzirom na posjećenost koncerata i prodaju diskova, ne može se reći da uspio pokušaj da se Karleuša preparira u Madonu.

Zato se Jeca prihvatila pisanja. Skratila suknju, produžila jezik i krenula u prosvetiteljsku misiju. Kad Čume može da otvara univerzitet, zašto ne bi Jelena mogla da piše kolumne? Da piše pismene zadatke i da nas edukuje o  huliganizmu, grobarizmu, fahretizmu, ražnjatovizmu, ćorovizmu. Sad će ona sve fino da nas  dehuliganizuje, degrobarizuje, defahretizuje, deražnjatovizuje, dećoravizuje, da nas sve fino evrovizuje tako da u Srbiji neće više biti , ni huligana, ni grobara, ni idolopoklonika Lepe Brene i Arkanove Cece, ni optičkih slučajeva. Izvršiće dekontaminaciju kompletnog prostora. Biće milina jedna.

Zbog najnovijih slika i spota gdje se Karleuša samozadovoljava krstom optuženi su da crkvu stavlja u službu ličnog marketinga, da bogohule i spajaju crkvu sa pornografijom. Milićević se branio da je u pitanju umjetnička sloboda.

Pod prijetnjom štikle, koja vrijedi koliko pola garderobe prosječnog Srbina, nastaviće ono što su započeli avioni koji su ovde prosipali pamet i grafit po glavi stanovnika. Milosrdni prosvetitelji i njihove pametne i grafitne bombe nisu nas opametile i opismenile, ali će to pokušati Jeca antinacionale sa svojim kolumnama. Pokazaće nam, takođe, da je ona akademija nauka za sve koji su protiv nje i da svi oni samo „ kulturološki laprdaju do iznemoglosti“. Jednom rečju palamude. Za nevjerne Tome, one koji sumnjaju da je ona autor tekstova, mora se reći da će od sada da piše pred kamerama. Tako da ćemo imati direktan prenos pisanja kolumne. A možda se i samoukine kao kolumnistu. Možda je otjeraju bezbrojni negativni komentari ili nešto drugo? Već je nagovijestila i takvu mogućnost.

Šta god se desilo ne vjerujem da će se Karleuša odreći pisanja. I nije nemoguće da u dogledno vrijeme dobijemo srpsku verziju „ Pakla“. Ne vjerujem da će ona propustiti priliku da sve one koji su joj stali na žulj, a mnogo ih je tako da ni dva Pakla ne bi bilo dovoljno, stavi tamo gdje im je mjesto. Prva dva kruga biće rezervisana za gospodina Ćirilova, jer za čovjeka „mamutskog obrazovanja“nije dovoljan samo jedan. U devetom će biti njene kolege, a ostali neka se smještaju između. Bolje da se sami smjeste, nego da ih Jelena smješta. Naravno da će Čeda da bude Vergilije , koji že zalutalu divu izvesti iz srpske mračne šume.

Srbija je u opasnosti zbog ružičaste epidemije. Da li gospodin Tomica ima odgovarajuću vakcinu? 

 

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, Rio Tinto otvoriti rudnik litijuma u dolini Jadra?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner