Pukotine u oklopu humanitarizma SAD - primeri iz Gvatemale i "Mančukuoa" (1)

U svom broju za 1. oktobar 2010, pod naslovom "S.A.D. se izvinjavaju za 'sramotno i gnusno' istraživanje sifilisa u Gvatemali" ("US says sorry for 'outrageous and abhorrent' Guatemalan syphilis tests"), ugledni engleski dnevnik "Gardijan" ("The Guardian") je prominentno objavio duži članak Krisa Makgrila (Chris McGreal) u kome se opisuje zašto se Hilari Klinton izvinila -- i to koristeći tako jake reči. Odmah da napomenem, i pored tako jakih i za ovdašnju skorašnju istoriju tako relevantnih reči, beogradska "ugledna" štampa je posvetila veoma malo pažnje ovom pitanju; moja je lična pretpostavka da tu štampu "uticajne", brižne i nadgledavajuće NVO nisu podstakle, kao što inače često i hitro umeju.[1] Ovdašnji izgovori bi svakako bili: (a) pa to se desilo tako davno, u periodu od 1946. do 1948. godine (mada i štampa i ovdašnje NVO dobro znaju da zločini protiv čovečnosti ne zastarevaju); i još ciničnije, (b) "pa, dobro, izvinili su se" (misleći u sebi, "takva sila ne mora ni za šta da se izvinjava, čak iako s pravne tačke gledišta... U svakom slučaju, Hilari je baš fina gospođa"). Ne znam da li je NSPM pisao o ovome, ne pratim ga pomno.

Šta se desilo u Gvatemali u periodu od 1946. do 1948. godine? Desilo se to da je DŽon Katler (John Cutler), doktor medicine koji je radio za Ministarstvo zdravlja SAD, sa velikim američkim medicinskim timom, "istraživao" učinak penicilina, o kome se tada malo znalo -- na 696 Gvatemalaca, muškaraca i žena, bez njihove dozvole, zatvorenih u gvatemalski državni zatvor i psihijatrijsku bolnicu, i čak vojne kasarne. Učinak na šta? Na progresiju sifilisa, ali, još značajnije, na njegovu preventivu. Ali kako naći dovoljno sifilističara, i, naročito, potencijalnih sifilističara? Pa tako što će oni, "aranžirano", biti "izloženi" sifilističkim prostitutkama (odnosno "seksualnim radnicama", da zadovoljim srpske NVO). Kad ovo nije dovoljno dobro funkcionisalo, američki "lekari" su pribegli direktnim "inokulacijama", tako što su stavljali bakterije sifilisa direktno na penise muškaraca ili na njihove ruke, noge ili lica – gde god su ovi imali sveže ogrebotine.

Šta se desilo u Gvatemali u periodu od 1946. do 1948. godine? Desilo se to da je DŽon Katler, doktor medicine koji je radio za Ministarstvo zdravlja SAD, sa velikim američkim medicinskim timom, "istraživao" učinak penicilina, o kome se tada malo znalo - na 696 Gvatemalaca, muškaraca i žena, bez njihove dozvole, zatvorenih u gvatemalski državni zatvor i psihijatrijsku bolnicu, i čak vojne kasarne.

I kako su sva ta "medicinska istraživanja" otkrivena, iznebuha, i na tako ubedljiv način da se Hilari Klinton "našla zatečena" (na ogavnom novosrpskom)? [O osiromašenom uranijumu u Srbiji (depleted uranium) i dobro-poznatim kolateralnim ljudskim žrtvama (još uvek se, na srpsku ogromnu sramotu i štetu, licitira o njihovom broju, za šta treba okriviti sadašnju, udvoričku, vladu), gospođa Klinton i srpske NVO, naravno, navodno, ne znaju ništa.] Pa sve to je otkriveno na, za gospođu Klinton, skoro najneprijatniji način. Tako što je to obelodanila profesorka sa koledža Velsli (Wellesley), upravo onog na kome je gospođa Klinton, ministarka inostranih poslova SAD, nekad, davno, s velikim uspehom, diplomirala. (Zvala se Rodham Clinton u prvoj administraciji svog vernog muža, sve dok joj republikanci nisu figurativno okrvavili nos kao ambicioznoj feministkinji).

Taj redovni profesor[2]² se zove Sjuzan Mokotov Reverbi (Susan Mokotoff Reverby) i predaje na Odeljenju za izučavanje žena (Women's Studies) na Velsliju. Prof. dr Reverbi je istraživala aktivnost tog istog DŽona Katlera u zloglasnom slučaju u Alabami (Tuskegee, Alabama), u periodu od 1932. do 1972, gde se "izučavala" progresija sifilisa bez lečenja, i gde su neobaveštene žrtve, u ovom slučaju, bili siromašni crnoputi Amerikanci, zemljoradnici-bezemljaši (399 njih, na početku "opita", 1932. godine), koji su bili namerno inficirani sifilisom -- bez da im je to rečeno i bez da budu lečeni.

U članku u "Gardijanu" i drugde, prof. Reverbi je izjavila da je naišla na sve podatke o neljudskim eksperimentima u Gvatemali u arhivu Univerziteta u Pitsburgu (država Pensilvanija). Odmah se nametnulo nekoliko bitnih pitanja. I tako, čak i da izvinjenje gospođe Klinton nije bilo objavljeno, morao sam da saznam nešto više. Napisao sam elekronsko pismo profesorki Reverbi i ono je ovde objavljeno u celosti (uzmite u obzir da je članak u "Gardijanu" objavljen 1. oktobra, prethodnog dana):

U članku u "Gardijanu" i drugde, prof. Reverbi je izjavila da je naišla na sve podatke o neljudskim eksperimentima u Gvatemali u arhivu Univerziteta u Pitsburgu

From: Vladimir Konecni < Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli >

Date: October 2, 2010 7:42:34 PM PDT

To: " Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli "

Subject: U. Pittsburgh Archives, Japanese Unit 731 at Ping Fang (Harbin), etc.

Dear Professor Reverby,

After reading various American and European news agencies' reports of Secretary Clinton's apology regarding what was done to Guatemalans in 1946-8, I looked you up on the Wellesley site and read your full 29-page report.

You must have many demands on your time as a function of this revelation, but I decided nevertheless to write to you about a couple of things in the hope that you will find the time to answer me -- sooner or later.

First of all, I am certain that I am not alone in being curious as to why the apology is being issued now. It is clear that several generations of physicians and top government health officers in the United States must have been familiar with the outlines, if not the details, of this "story". And the University of Pittsburgh Archives were presumably open to all scientists. Or were they? One is forced to ponder and please forgive me: Why were you, and as late as 2010, the first to bring these atrocities to light and to public scrutiny?

One has here actions which are essentially crimes against humanity and these do not have a statute of limitations. The unscrupulousness of Cutler, Arnold, Rivers and others chills the blood.

The second thing I wanted to ask you is if you are familiar with the Japanese horrendous "experimentation" on living human beings in Manchuria (Japanese puppet state of Manchukuo) in the period 1932-1945, and specifically the activities of the notorious Unit 731 of the Japanese Army in Ping Fang (35 km SW of Harbin in Heilongjiang province, NE China). This involved 3,000-4,000 prisoner victims treated in the most inhumane way imaginable. The "research" was originally directed at defensive germ warfare, then quickly extended to offensive germ warfare, and soon included all kinds of horrific experiments on living Chinese, Mongolian, and Russian prisoners (humans as bomb targets; induced frostbite; induced asphyxia; effects of minimal water intake, etc.) A number of books has been published about Unit 731 in various languages, including English, Japanese, and, of course, Chinese.

I write to you about this because of your en-passant mention on top of p. 4 of your manuscript of "Nazi medical experiments." And this is common practice in the West -- to mention the German Nazis, Dr. Mengele and the rest, but not to mention, and in some cases, not even to be aware, of perhaps far worse Japanese atrocities in the same time period.

A fair amount of evidence exists for the most likely reason for the code of silence, maintained by both Japan and the United States. On the Japanese side, evidence shows that the work of Unit 731 was known and approved at the highest level - Hirohito. On the American side, there is evidence that MacArthur and Truman knew and approved in 1945 the granting of full amnesty (immunity from prosecution at war criminals' trials in Tokyo and elsewhere) to the top military and medical leaders of Unit 731 *in exchange for research data* obtained over a 13-year period. Many of the main culprits subsequently built successful careers in post-war Japan.  This included Lt. Gen. Ishii Shiro, Chief Medical Officer of the Japanese Army, who set up and oversaw the Ping Fang horror camp.

Please understand that my areas of professional expertise do not include any of these matters. I have not written research papers on related topics. However, one of my specialties is the psychology of law and legal decision-making, and I have closely followed the work of the criminal tribunals at the Hague.  Also, I visited the memorial museum at Ping Fang in August of this year and read a fair amount since then about Unit 731.

Most of all, however, I am writing to you as a fellow concerned scholar/scientist.

Best regards and wishes,

Vladimir Konecni

------------------------------------

Vladimir J. Konecni, Ph. D.

Professor Emeritus

Department of Psychology

University of California, San Diego

U mom pismu, dva su pitanja važna za ovaj članak, a neka druga su važna za članak u vezi sa Mančukuom, koji sledi. U vezi sa ovim člankom: (a) Zašto se S.A.D. izvinjava baš ili tek sada i zašto je baš Vama (gospođi Reverbi) data privilegija da to obelodanite? (b) Ko je sve znao o ovim "sramotnim i gnusnim" istraživanjima svih ovih godina i kako je to zataškavano?

Pola sata kasnije, prof. Reverbi je odgovorila:

From: "Susan M. Reverby" < Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli >

Date: October 2, 2010 8:16:57 PM PDT

To: Vladimir Konecni < Ova adresa el.pošte zaštićena je od spam napada, treba omogućiti JavaSkript da biste je videli >

Subject: Re: U. Pittsburgh Archives, Japanese Unit 731 at Ping Fang (Harbin), etc.

Dear Professor Konecni,

Thank you for your email. I will try and answer your queries.

I am not sure when the Cutler papers were given to the archives at Pitt.  Dr. Cutler died in 2003.  I would imagine that only someone interested in the history of public health, or Tuskegee, would ever have looked at them.   I found them because I came to Pitt primarily to look at the Thomas Parran papers because Parran had been the surgeon general in the 1930s. Many, many things stay in archives, not hidden, as much as not accessed by anyone.  I found the Cutler materials while I was researching my recent book on Tuskegee.  I gave my first paper on this only last May, wrote it up and it is only be published this coming January 2011.  I gave the information to Dr. Sencer, former head of CDC, only in late June, early July. He then passed it on to the current CDC in mid July.   

You are absolutely right about the Japanese experiments and it was an error to not mention it. I have read some about Unit 731.  I appreciate your saying this.  I am hoping to get a chance to do more on the paper before it is published and will try and make these changes.

Thank you again for the email. As you can imagine it has been a very hectic 36 hours. I am still teaching full time and trying to absorb all of this and the reactions.

Sincerely,

Susan Reverby

Professor of Women's Studies

Wellesley College

----------------------

(U mnogo čemu, ovo je tipično za brzinu, i, pre svega, učtivost, kojima se američki akademski život, za razliku, na primer, od srpskog, odvija -- ali to je za drugi članak.)

Prof. Reverbi tvrdi da je naišla na dokumente u vezi sa Gvatemalom sasvim slučajno, kad je istraživala nešto drugo u arhivama Univerziteta u Pitsburgu. Tuskegee (Taskeđi) je već pomenut u ovom članku. CDC je Center for Disease Control (Centar za kontrolu [mahom infektivnih] bolesti). Tvrdi da je CDC-u predala informacije o Gvatemali tek u junu ili početkom jula 2010.

U članku "Gardijana", 1. oktobra, koji sam ranije pomenuo, predsednik Gvatemale Alvaro Kolom (Colom) je citiran u smislu da su pomenuti zločini bili zločini protiv čovečnosti i da "Gvatemala zadržava prava da se obrati Međunarodnom sudu".

Drugim rečima, nema sumnje da je sve to došlo do gospođe Klinton ili bar do Ministarstva inostranih poslova S.A.D. bar do kraja jula 2010. Znači da su bili potrebni avgust i septembar da se odluči, u Department of State, da li će biti ikakvih reči; da li će reči biti "outrageous and abhorrent"; ili će neka druga iskrena izvinjenja biti upućena narodu Gvatemale.

Ono što je naravno najvažnije, jeste da niko u nebrojenim prosvećenim humanitarnim odeljcima vlade S.A.D. niko, svih tih godina, nije čuo apsolutno ništa o stravičnim zločinima u Gvatemali

U članku "Gardijana", 1. oktobra, koji sam ranije pomenuo, predsednik Gvatemale Alvaro Kolom (Colom) je citiran u smislu da su pomenuti zločini bili zločini protiv čovečnosti i da "Gvatemala zadržava prava da se obrati Međunarodnom sudu". O tome ništa više nisam čuo, niti ću čuti (novac u džepovima kao i...). To je kao kad bi sadašnja srpska vlada tužila S.A.D. za bilo šta.

"Gardijan" je pomenuo da su aktivisti u Gvatemali tražili kompenzaciju za porodice žrtava, ali da je "službenik" SAD rekao da je to malo verovatno. Gospođa Klinton nije govorila o tome. Uostalom S.A.D. nema para, sem za ratove.

Sledećeg meseca (januar 2011), u američkom časopisu Journal of Policy History, u njegovom specijalnom izdanju o "ljudskim subjektima", biće objavljen članak prof. Reverbi, pod naslovom “ 'Normal Exposure' and Inoculation

Syphilis: A PHS 'Tuskegee' Doctor inGuatemala, 1946-48"

Prof. dr Vladimir J. Konečni

Professor Emeritus, Department of Psychology, University of California, San Diego

Profesor psihologije Univeziteta u Beogradu

Kraj prvog dela