Banjaluka posle odluke MSP može proglasiti nezavisnost

(Glas srpske 2.8.2010)

Međunarodno pravo, u stvari, ne zabranjuje proglašenje nezavisnosti i bilo bi besmisleno zabranjivati tako nešto. Uz ovaj argument, čak i Banjaluka ili predgrađe Praga mogu proglasiti nezavisnost, a da ne govorimo o Abhaziji, Kurdistanu ili Republici Srpskoj.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" ocijenio češki senator i bivši specijalni izvjestilac UN za ljudska prava Jirži Dinstbir.

Istakao je da je Kosovo baza za snage koje teže destabilizaciji susjednih zemalja, odnosno koji podržavaju separatistička nastojanja u Makedoniji, južnoj Srbiji, Crnoj Gori.

- Ako tome dodamo djelovanje islamskih ekstremista koji nestabilnost na Kosovu koriste za svoje ciljeve, opasnost se širi i na Sandžak i BiH - naglasio je Dinstbir

GLAS: Poslije odluke Međunarodnog suda pravde (MSP) u Hagu o Kosovu izjavili ste da je "priznanje Kosova grubo kršenje međunarodnog prava". Da li se u ovu odluku upetljala politika međunarodnih moćnika i kakve posljedice može da ima po region i svijet?

DINSTBIR: Ne možemo znati šta je svaki sudija MSP pojedinačno imao na umu pri donošenju odluke, i nema potrebe za spekulacijama takve vrste. Međutim, rezultati glasanja u osnovi su u skladu sa stavovima vlada zemalja iz kojih dolaze sudije. Razlog bi mogla biti i višegodišnja propaganda iz njihovih zemalja. Glasanje za ovakvu odluku za njih je bilo još lakše, jer je neobavezujuća. Međutim, međunarodno pravo, u stvari, i ne zabranjuje proglašenje nezavisnosti. Bilo bi besmisleno zabranjivati tako nešto. Uz ovaj argument, čak i Banjaluka ili predgrađe Praga mogu proglasiti nezavisnost. A da ne govorimo o Abhaziji, Kurdistanu ili Republici Srpskoj. Taj argument može iskoristiti svaki separatistički pokret na svijetu. Sud je izbjegao jedan od osnovnih zakonskih akata međunarodnog prava, Helsinški završni sporazum iz 1975. godine, koji zabranjuje promjenu granica bez sporazuma svih zainteresovanih strana. A taj princip je Sud ignorisao.

GLAS: Kosovo je već sada država u kojoj su uporište pronašli islamski fundamentalisti i teroristi, što je nedavno u Skoplju u Makedoniji potvrdio i šef izraelske diplomatije Avigdor Limerman. Da li zvaničnici međunarodne zajednice namjerno kriju tu činjenicu kako bi Kosovu dali međunarodni legitimitet?

DINSTBIR: Dio međunarodne zajednice, naročito oni koji su odgovorni za razvoj događaja od bombardovanja Jugoslavije do danas, godinama nastoje da se riješe tog problema. Zbog toga se pretvaraju da je protektorat koji su uveli na Kosovu održiv.

GLAS: Može li Srbija u Generalnoj skupštini UN da spriječi političko priznanje Kosova kao nezavisne države? Ima li Srbija podršku u tom tijelu UN i kuda vodi takva odluka Međunarodnog suda pravde?

DINSTBIR: To ćemo da vidimo. Kosovo nema šansu da postane član bilo koje značajne međunarodne institucije. Članstvo u UN mora odobriti Savjet bezbjednosti, uz jednoglasnost njegovih stalnih zemalja-članica. Jednoglasnost je potrebna i za članstvo u OEBS-u, Evropskoj uniji ili NATO-u. A ta jednoglasna podrška ne postoji. Odluka suda mogla bi da utiče na nekoliko zemalja da priznaju nezavisnost Kosova. Međutim, većina onih koja je to uradila, znaju da Kosovo nije suverena država.

GLAS: Kazali ste da odluka Suda u Hagu nudi model svim separatistima i ekstremistima. Znači li da su tom odlukom pogaženi osnovni principi međunarodnog prava i može li se odluka posmatrati kao "poseban slučaj, koja ne važi za druge secesionističke regione"?

DINSTBIR: Odluka nije prekršila međunarodno pravo. Sud je jednostavno ignorisao osnovne principe tog prava. Pojam "posebnog slučaja" je politička hipokrizija. Čak i oni koji koriste ovaj argument svjesni su da separatisti širom svijeta (takvih regiona je oko 250) mogu iskoristiti slučaj Kosova radi vlastitih interesa. Dvostruki standardi vode u pravni nihilizam.

GLAS: Imajući u vidu da Kosovo faktički funkcioniše na novcu od trgovine drogom i da je ta južna srpska pokrajina glavni centar za "rasturanje" u Evropi, da li albanski ekstremisti kanalima droge šire uticaj na druge zemlje u regionu i do čega to može dovesti?

DINSTBIR: Albanski ekstremisti, naročito oni iz redova nekadašnje takozvane Oslobodilačke vojske Kosova, finansiraju se iz različitih izvora, a među njima je i trgovina narkoticima. To je jedan od problema koji sprečava izgradnju demokratskog i ekonomski stabilnog društva na Kosovu. To je i problem i za one koji žele da suzbiju puteve droge u Evropi. Međutim, osnovni problem je činjenica da je Kosovo baza za snage koje teže destabilizaciji susjednih zemalja, odnosno koji podržavaju separatistička nastojanja u Makedoniji, južnoj Srbiji, Crnoj Gori. Ako tome dodamo djelovanje islamskih ekstremista koji nestabilnost na Kosovu koriste za svoje ciljeve, opasnost se širi i na Sandžak i BiH.

GLAS: Kakvo je vaše mišljenje o situaciji u BiH, pogotovo poslije odluke MSP o Kosovu. Da li, prema tome, Republika Srpska ima pravo da raspiše referendum i izglasa rezoluciju o samostalnosti?

DINSTBIR: Već sam napomenuo da argument Suda može iskoristiti svako ko teži nezavisnosti. Međutim, odluka o nezavisnosti bilo kog naroda ili etničke grupe je političke prirode. Zbog toga ona zavisi od brojnih faktora. Abhazija i Južna Osetija će sad iskoristiti ovu neobavezujuću odluku Suda kao argument za vlastita proglašenja nezavisnosti. Građani Republike Srpske imaju pravo da odluče u svoje ime. Od njih zavisi izbor najboljeg rješenja. Međutim, lično smatram da rješenje nije u promjeni granica. U skladu sa evropskim integracijama, bolje je granice učiniti nevažnim i u tom smislu težiti regionalnoj saradnji u kojoj granica neće biti.

GLAS: Da li se u svjetlu te presude može očekivati jača intervencija EU u BiH i jesu li moguće sankcije za srpske lidere imajući u vidu da je "Dejli telegraf" objavio tajni plan šefice EU za bezbjednost Ketrin Ešton prema kojem slijedi žestok pritisak na Republiku Srpsku?

DINSTBIR: Od Dejtona na ovamo konstantni su pritisci s ciljem unifikacije BiH, koji nisu imali veliki uspjeh. Novi pritisci teško da će imati bilo kakav efekat. Mogu samo da ponovim da je put ka evropskim integracijama bez pritisaka i uz istinsku podršku pravima i interesima svih naroda i etničkih grupa na Balkanu jedino trajno rješenje.

GLAS: Da li je BiH, po vama, postala sjedište radikalnih islamista i da li su mogući novi teroristički napadi u ovoj zemlji kao što su se nedavno dogodili u Bugojnu. Da li se terorizam širi iz BiH?

DINSTBIR: Nadam se da nije. Islamski ekstremisti nastoje da BiH načine svojim uporištem. Izvjesni stepen opasnosti je evidentan. Međutim, smatram da snažan otpor tim nastojanjima pružaju ne samo Srbi i Hrvati, nego i Bošnjaci.

GLAS: Da li je vrijeme da se međunarodni protektorat u BiH završi i da se budućnost te zemlje prepusti domaćim političarima? Kako vidite njenu budućnost?

DINSTBIR: Pitanje je složeno. Ukidanje protektorata bilo bi dobro. Međutim, Evropljani strahuju da bi bez njihovog prisustva neriješena pitanja među nacionalnim zajednicama mogla da eksplodiraju, te da BiH ne bi bila u stanju da se adekvatno suprotstavi djelovanju islamskih fundamentalista koje finansira Bliski istok. Protektorat nad Kosovom, gdje međunarodna zajednica nije uspjela da riješi probleme vezane za bezbjednost i razvoj, zahtijeva da se na ove stvari obrati pažnja. Međunarodni protektorat nad BiH bio je u tom smislu puno uspješniji, međutim, pitanje je koliko je stanje u toj zemlji održivo. Neki vjeruju da je rješenje u raspadu - Srbi Srbiji, Hrvati Hrvatskoj, ali šta sa Bošnjacima? Mislim da je rješenje Evropa, mada će trebati još neko vrijeme za to.