Hilov doprinos Šarpovom metodu u BiH

(Pres, 11. 3. 2014)

“Entiteti ne koče razvoj BiH!” - izjavila je u prošli utorak jedna važna politička ličnost u BiH u intervjuu za “Glas Srpske”. “Pitanje za milion dolara” glasi: Da li je to rekao Zlatko Lagumdžija, Milorad Dodik, v.p. Incko, Željka Cvijanović, v.d. američkog ambasadora Hil, Nebojša Radmanović ili Bakir Izetbegović? Onaj ko imalo poznaje situaciju u BiH bez razmišljanja bi odmah isključio Incka, Zlatka, Hila i Bakira. A onda se zamislio da li je zamka u tome što to ovoga puta možda nije rekao baš Mile, nego Nebojša ili Željka. I ostao bez miliona jer tačan odgovor, vjerovali ili ne, glasi: Hil.

Već skoro dvije decenije iz Sarajeva, Brisela i, posebno, Vašingtona slušamo priče o Bosni bez entiteta, o “jedinstvenoj BiH, o funkcionalnoj centralizaciji, o reformi ustava” i sl., te da bez takvih sistemskih promjena zemlja ne može da napreduje. Ko bi, poslije svega toga, mogao i da pomisli da će zamjenik američkog ambasadora reći da su “SAD apsolutno posvećene zemlji koja se sastoji od dva entiteta” Da je, kojom srećom, zaista tako, značilo bi da SAD radikalno mijenjaju politiku prema Bosni, jer su u Stejt departmentu napokon ocijenili da se dosadašnji kurs pokazao krajnje neproduktivan, i to bi odjeknulo kao medijska bomba. Hil je, međutim, to saopštio kao da se radi o potpunom kontinuitetu sa onim što su govorili Klintonovi, Olbrajtova, pok. Holbruk, Koen & co.

Nikolas Hil

Hil je još nešto rekao: “U Vašingtonu se ne razmatra Dejton dva!” Da je rekao “više se ne razmatra”, bilo bi lijepo čuti, ali teško za povjerovati. Da je rekao “trenutno se ne razmatra”, bilo bi realnije, ali ne bi značilo da se već sutra neće ponovo razmatrati. Ovako, bez neophodnog preciziranja, ispada opet kao da se radi o kontinuitetu američke politike u Bosni. Ne znam samo ko je onda izmislio priču o “Dejtonu dva”, o “slovu i duhu Dejtonskog sporazuma”, ko je tvrdio da je “mirovni dio Dejtona dobar a Aneks IV – loš”, ko je mijenjao izvorni Dejton na terenu u BiH? Zašto se Dodik osam godina rvao sa evroameričkim posrednicima da zaustavi otimanje entitetskih nadležnosti? Zašto su se srpski novinari satrali govoreći i pišući o tome kako se američki tvorci Dejtona, uključiv i samog Holbruka, odriču svoga djela?

Kakav smisao i cilj ima ova iznenađujuća izjava Nikolasa Hila, koju bar zasad nismo čuli ni od jednog drugog američkog zvaničnika? Kada je u proljeće prošle godine došao u Sarajevo, prognozirao sam da se za jesen 2013. priprema akcija spolja finansiranih NVO, sponzorisanih medija i udružene opozicije protiv jake patriotske vlasti u RS i da će je, a ko bi drugi, koordinirati ambasada supersile u Sarajevu. Pomenuo sam i ko će personalno biti koordinator. Napisao sam da su dobro izabrali čovjeka, koji odlično govori srpski i dobro poznaje Srbe, jer je kao dijete diplomate dugo boravio u Beogradu, te da su dobro izabrali i vrijeme - godinu prije izbora u jesen 2014. Bio sam iznenađen, a bogme i uplašen, kada je zbog moje kolumne u Presu telefonski reagovala ambasada u Sarajevu na kabinet predsjednika RS u Banjaluci i kada je, čak zvanično, prigovoreno predsjedniku skupštine RS, koji se upravo tada našao u Vašingtonu. Pitao sam se zašto daju toliki značaj jednoj kolumni i da li sam stvarno “otkrio Ameriku”. Kako god bilo, Hil se zaista pokazao kreativan poznavalac ovdašnjeg mentaliteta.

Svi njegovi prethodnici su prijetili razvlašćivanjem entiteta, centralizacijom i unitarizacijom da bi demoralisali narod i obeshrabrili rukovodstvo, a proizvodili su bumerang efekat - nacionalni refleks samoodbrane i okupljanje oko jakog lidera. Hil je lukavo krenuo obrnutim putem. Poruke poput “entiteti nisu problem i nema Dejtona dva” treba da uspavaju narod u Srpskoj i jako patriotsko vođstvo predstave suvišnim. Hil nije samo prvi američki diplomata koji unazad deset godina ne prijeti Srpskoj nego je i prvi koji u intervjuu ne optužuje Dodika. Ovoga puta ga nije ni pomenuo, a sljedeći put valja očekivati da ga i pohvali i tako kompromituje pred domaćim biračima. Ali, Hil je, nehotice, kompromitovao i opoziciju i mrežu NVO jer je rekao ono isto što istovremeno ponavljaju i oni: “Dodikova vlast izmišlja spoljne pritiske i proizvodi strah u RS”.

A onda, i kod njega ispad tipično američke arogancije. “Naš interes prema BiH nije oslabio i planiramo veći angažman da bismo ovu zemlju vratili na reformski put.” Prije svega, niko iz RS nikad nije tražio “veći angažman” SAD u RS, nego, naprotiv, da se drže izvornog Dejtonskog sporazuma. To u BiH traže jedino Bošnjaci da bi nametnuli svoj koncept unitarne države. A što se tiče “reformi”, nije jasno da li Hil misli na političke (razvlašćivanje entiteta) ili ekonomske (divlja privatizacija, tajkunizacija, pauperizacija), koje su Amerikanci pomogli u cijelom postkomunističkom svijetu.

V.d. ambasadora takođe kaže i da se zemlja “mora” vratiti na reformski put, pa se čovjek pita šta ako Srpska jednostavno ne želi da se vrati na taj put, pogotovo što on očigledno misli na vrijeme kada su u Sarajevu širene nadležnosti Savjeta ministara, a u Banjaluci smjenjivani izabrani funkcioneri. Hil kaže i to da njegova zemlja “godinama podržava ulazak BiH u EU i NATO”, i pritom ga izgleda uopšte ne zanima sasvim svjež egzaktan podatak da većina građana Srpske ne želi u EU, a 90 odsto je protiv priključenja NATO-u. On očito misli da unutrašnje reforme i međunarodna članstva RS nisu naša, nego američka stvar.

Vrhunac predstavlja Hilova tvrdnja da “nema osnova priča koja dolazi iz Banjaluke da neke nevladine organizacije u RS plaćaju i sponzorišu SAD”. Nego ko ih onda finansira? Budžet RS? Neki anonimni bogati, a dobri ljudi? Ili same zarađuju “u znoju lica svoga”? Pa v.d. ambasadora valjda, kao i mi, zna da je njegov penzionisani kolega Vilijem Montgomeri crno na bijelo opisao kako je iz Budimpešte, uz pomoć NVO “Otpor”, rušio Miloševića, kako su stotine hiljada dolara keša u koferima prebacivane opoziciji u Srbiji, kako su vrbovani ljudi u državnom aparatu. Nismo li juče gledali reprizu te iste predstave u Ukrajini, preključe u Siriji, prije toga u Libiji i Egiptu, a onomad generalnu probu za BiH u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru...?

Hil zaslužuje komplimente svojih pretpostaljenih za doprinos poznatom Šarpovom metodu za obaranje nepodobnih lidera. Ali uz jednu primjedbu: morao bi da vodi više računa o tome da ljudi ovdje imaju bogato negativno iskustvo sa inostranim protektorima. I kad nas kude i kad djeluje kao da nas podržavaju.