Kozmetika ili duboki rezovi u RS

(Nezavisne novine)

Ovih dana aktuelizovana je priča u javnosti o izvjesnoj smjeni Vlade Republike Srpske. Prema tim tvrdnjama, ne radi se o rekonstrukciji, zamjeni maksimalno tri ministra, koliko je trenutno i moguće, nego o kompletnoj smjeni tima premijera Aleksandra DŽombića jer se, navodno, nikako ne snalazi u toj ulozi.

Kabinet mu je, tvrde kritičari i iz vlasti i opozicije, kao raštiman orkestar. Na teret im se stavlja sve teža ekonomska situacija ionako osiromašenih građana. Privreda je skoro pa zamrla, a na prste se mogu nabrojati projekti koji su najavljeni za otvaranje građevinske sezone.

Teško stanje je i u gotovo svim javnim preduzećima, od "Šuma" do "Željeznica", a u zdravstvenom sektoru je izgleda najteže. Plate se nekako isplaćuju, a dokle i koliko niko sa sigurnošću ne zna niti može da predvidi.

Pojedini mediji gotovo sa sigurnošću tvrde, mada u ovdašnjoj politici ništa nije sigurno i što važi danas ne mora obavezno da važi i sutra, da je rukovodstvo SNSD-a donijelo odluku da premijera DŽombića zamijeni aktuelna ministrica za ekonomske odnose sa inostranstvom Željka Cvijanović. Ona uživa i veliko povjerenje predsjednika Milorada Dodika.

Neki su DŽombića već smjestili na novo radno mjesto u Centralnu banku BiH ili u fotelju Mirka Šarovića u Savjetu ministara ako SNSD raskine "državno" partnerstvo sa SDS-om.

Dodatnu znatiželju javnosti o sudbini Vlade podgrijali su i koalicioni partneri SNSD-a, lider socijalista Pero Đokić i DNS-a Marko Pavić, koji su ustvrdili da su prethodnih dana razgovarali sa Dodikom o promjenama u izvršnoj vlasti. Pavić je već pristao, ali se tome još opire Đokić, koji tvrdi da i nema nekog posebnog razloga za smjenu.

Prije nepuna tri mjeseca usvojena je Ekonomska politika za ovu godinu pa treba malo vremena da se vidi daje li ona rezultate. Vlada je dobro amortizovala pokušaj pobune sindikata zbog smanjenja plate budžetskim korisnicima. Radnici iz pravosuđa, koji imaju stvarno niske plate,  bili su najuporniji, ali i s njima je nađen kompromis o obustavi štrajka.

Vrijeme je za promjene, skoro svakodnevno saopštava opozicija predvođena SDS-om. Razlozi su, tvrde, očigledni, vlast se bogati, a narod gladuje, izgubljen je svaki kredibilitet pa se sve češće pominje i mogućnost prijevremenih izbora.

Ponesen dobrim rezultatima na lokalnim izborima, SDS se posljednjih mjeseci nametnuo kao ozbiljan rival SNSD-u, nudeći javnosti primamljivu priču o ispitivanju porijekla imovine. Sve su to spakovali u zakon, kakav-takav ali zakon, gurnuli u skupštinsku proceduru da se krčka, dovodeći vladajuće u poziciju da ga moraju prihvatiti u nacrtu.

I situacija u Srbiji, nakon što im je stranački partner SNS preuzeo vlast, ide na ruku pa pokušavaju da kopiraju priču o borbi protiv kriminala i korupcije u Republici Srpskoj. Iz skupštinskih rasprava može se jasno vidjeti da se Vukota Govedarica već uveliko sprema za ulogu Aleksandra Vučića u nekom budućem periodu, najdalje nakon izbora 2014. godine. Sve češće priređuje verbalne spektakle, koji su bez konkretnog i jasnog odgovora iz poslaničkih klupa SNSD-a.

Tačno je - da se nešto kuva, kuva se.  Da li je Vlada Aleksandra DŽombića mogla u prethodnom periodu više raditi i brže nuditi pojedina rješenja? Da, i morala je. Jesu li svi ministri opravdali povjerenje? Nisu. Javnost već odavno zna gdje škripi, od zdravstva do poljoprivrede.

Da je potrebno osvježenje pojedinih resora, već je odavno bilo jasno, ali se postavlja i pitanje da li je baš potrebna smjena kompletne Vlade. Da li je ona jedina odgovorna za stanje u kojem se trenutno nalazi Republika Srpska?

Nije i ne može biti. Odgovornost je na kompletnoj vlasti, svim njenim dijelovima, segmentima, institucijama koje je čine. Odgovornost je mnogo šira i teško se može samo pripisati Vladi i Aleksadru DŽombiću. Bilo bi to krajnje nekorektno, politički veoma štetno za sam SNSD. I zbog toga pitanje koliko su DŽombić i njegovi saradnici imali opstrukcija pojedinih dijelova sistema vlasti i SNSD-a. A jesu.

Ukoliko, pak, dođe do smjene kompletne Vlade, SDS može tada proglasiti moralnu političku pobjedu jer šira javnost neće moći drugačije to ni tumačiti.

A upravo tu javnost ne interesuju detalji poput da li se SNSD, odnosno vlast, više bavi sama sobom, unutrašnjim spletkama i intrigama, nego problemima s kojima se suočava ovo društvo. Taj utisak se stiče nakon lokalnih izbora. Vlast nikako da dođe do daha, nema novih ideja, ne nudi nikakva rješenja. Vlada je pretvorena u vatrogasaca koji s vremena na vrijeme gasi veće i manje socijalne požare u siromašnoj kućici.

Ukoliko u vlasti, tačnije u SNSD-u, ozbiljno razmišljaju o promjenama, bilo bi puno korisnije da se fokusiraju na sistem, a ne na ljude. Kadrove je najlakše zamijeniti, ali ako je sistem loš tu ni promjene ne pomažu.

Konkretno rečeno, jedan od sistemskih zaokreta mora biti duboki, ali baš duboki rez u javnim preduzećima i upravi. Oni su simbol loše, spore i korumpirane vlasti.

Nova zakonska rješenja kojima bi u javna preduzeća bila uvedena krivična odgovornost za bahatost i nerad, a ne samo stranačka, dubinsko skeniranje svega što u administraciji otežava život privredi i običnim ljudima bila bi prava politička hrabrost. Natjerati zaposlene u upravi, agencijama i administraciji da stvaraju društveni ambijent u kojem običan čovjek treba da osjeti da ima smisla raditi i graditi budućnost. Takve promjene su potrebne u privredi, obrazovanju, zdrastvu... To je politička hrabrost i odgovornost. Sve ostalo je kozmetika.