Mogu da budem vrlo koristan za RS

Na izborima za predsjednika Republike Srpske, održanim 3. oktobra, prof. dr Emil Vlajki dobio je najviše glasova među kandidatima iz reda hrvatskog naroda. Imajući u vidu izborni sistem, to znači da će u naredne četiri godine biti potpredsjednik RS. Iako rezultati, zbog katastrofalne i sramotne sporosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, u momentu zaključenja aktuelnog izdanja «Novog Reportera» još nisu bili zvanično potvrđeni, prednost Emila Vlajkija nad ostalim konkurentima za taj nivo vlasti bila je toliko izražena, da bi samo beskrupulozna manipulacija glasačkim listićima mogla da donese preokret. Na početku razgovora za «NR», Emil Vlajki se osvrnuo na izostanak izbornog zapleta koji je najavljivao – da će pomrsiti konce Miloradu Dodiku i Ognjenu Tadiću: «Očito je da sam bio u krivu. Videći raspoloženje ljudi u Banjaluci, gdje sam, inače, dobio 2.800 glasova, daleko više nego mnogi drugi koji ovdje žive decenijama, povjerovao sam u mogućnost da svojom iskrenošću, poštenjem i inteligencijom stavim iza sebe ljude u RS. To se nije dogodilo i tu sam doživio jedan težak sopstveni moralni poraz. To što ću ja biti potpredsjednik manje je značajno od nečega što sam ja bio projektirao u svojoj glavi. Međutim, kao istraživač objektiviteta, mogu da kažem da moja retorika nije bila puno različita od retorike onog ko je pobjedio na ovim izborima. U oba slučaja, radilo se o stavovima za očuvanje RS, a protiv OHR-a, međunarodne zajednice i islamizacije BiH, s tim da ja to mislim iskreno, a da ova druga strana možda nije iskreno mislila. Ipak, po mom mišljenju, ljudi su stali iza nekog ko je, s njihovog stanovišta, bio original, jer u mojim stavovima nisu prepoznali krupne specifičnosti u odnosu na ono što je nudio budući predsjednik Republike. Vidjećemo šta će vrijeme pokazati, ko će biti u pravu i ko se iskreno bori za te vrijednosti. Kao i obično, ispostavilo se da su moje procjene na makro-planu uvijek dobre, a da na osobnom planu pogriješim.»

Novi Reporter: Kako tumačite činjenicu da je Ivan Krndelj iz HSS-NHI bio najambiciozniji među vašim hrvatskim protivkandidatima za funkciju potpredsjednika RS? Da li je njegova kandidatura, po vašoj procjeni, bila dio nekih širih političkih dogovora?

Ne. Koliko ja znam, Dodik je sklapao sporazum sa Čovićem iz HDZ-a, a ne sa Tomljanovićem iz HSS – NHI. Prema tome, mislim da se tu radilo o osobnoj ambiciji, odnosno, o uzaludnom trudu jedne strančice da na različite načine, u koje ne bih ulazio, obezbijedi dovoljan broj glasova za tu poziciju. S tim što su zaboravili, odnosno, nisu mogli procijeniti koliko ću ja glasova osvojiti. Broj glasova koje su uspjeli da osiguraju iz Hrvatske nije bio dovoljan za pobjedu. Ja ne bih tome pridavao nikakvu veću pažnju, jer mislim da to nema veze sa državom Hrvatskom. Ako ćemo stvari shvaćati normalno, pošto svi misle da funkcija potpredsjednika Republike nije baš značajna, ne vjerujem da su se oko mene puno uzbudili ni u SNSD-u, ni u hrvatskim strankama.

Kakva komunikacija može da se očekuje između vas kao potpredsjednika RS i Milorada Dodika kao predsjednika Republike Srpske?

Mi pričamo iste stvari, s tim što sam ja, naravno, puno potkovaniji od njega u razumijevanju međunarodnih odnosa. Ako on bude iskreno na pozicijama obrane srpstva, a samim tim i RS, ja ću u tome surađivati svim srcem. Ako bude iskren u suprotstavljanju međunarodnoj zajednici, kao i u tome da se ovo područje obrani od vrlo jasne i nadiruće islamizacije, ja ću s njim iskreno surađivati i pomoći ću mu svom svojom snagom i inteligencijom.

Šta će biti vaši prioriteti na mjestu potpredsjednika RS, s obzirom na ograničenja te funkcije, ali i na njene prednosti?

Ograničenja mogu biti institucionalno objektivna, ali, to uvijek ovisi od ličnosti. Moje dosadašnje ponašanje ukazuje na to da ja ne mislim ovu funkciju shvatiti kao ikebanu. Aktivno ću učestvovati u političkom životu ovog entiteta. Moji prioriteti će biti višestruki. Prvo, borba protiv islamizacije ovih prostora. Drugo, insistiranje na paralelnim i specijalnim vezama sa Hrvatskom, a na koncu konca i sa svim drugim zemljama u okruženju. Treće, napori za stvaranje hrvatskog entiteta unutar Federacije BiH. Četvrti prioritet će, naravno, biti borba protiv demonizacije srpskog naroda.

Kako se s pozicije potpredsjednika RS može raditi na stvaranju hrvatskog, trećeg entiteta? Takođe, da li među Hrvatima u BiH postoji dovoljno političke volje za ostvarenje takvog cilja?

Tu postoje dvije dimenzije. S jedne strane, postoji ovakvo razmišljanje, u kojem se polazi od unutrašnjih prilika i odnosa snaga u političkom životu. Međutim, ja mislim da treba organizirati referendum na nivou BiH, da se svi građani Bosne i Hercegovine izjasne da li žele taj treći entitet. Ne treba previdjeti činjenicu da postoji takozvana međunarodna zajednica i da oni žele unitarizaciju BiH, odnosno, prevlast Bošnjaka nad svim ostalim. Isto tako, ne treba zaboraviti da Srbija aktivno čini sve kako bi Turska došla na ova područja. Dakle, treba neutralizirati međunarodni faktor, mada u ovom času nisam potpuno siguran u spremnost vladajućih struktura u RS da se on neutralizira, barem ne praktički. Formalno i retorički, govoriće se o tome, kao i protiv unitarizacije BiH, ali mi se čini da možda neće postojati uslovi da se ta unitarizacija spriječi. Ja sam u vašem listu prošle godine, u tekstu «Dodikov Rubikon», tražio da Dodik da ostavku, ne zbog toga što ja mislim da on učestvuje u nekim malverzacijama i sumnjivim poslovima ekonomske prirode, nego zbog toga što znam da je Tužilaštvo BiH pripremilo optužnicu protiv njega i da mu to stoji kao omča oko vrata.

Koliku težinu ta optužnica ima danas?

Sad je veliko pitanje, pošto je on čovjek koji je opterećen time, da li može normalno obavljati svoju funkciju, u ovom slučaju predsjednika RS. Narod je rekao nešto drugo. Dao mu je povjerenje i rekao mu je – mi ti vjerujemo da ćeš ti obraniti Republiku Srpsku i srpstvo. Mislim da je on toga svjestan, a i ne bi smio da se ogluši na ono što je narod učinio, glasajući za vladajuću partiju. Drugim riječima, mogu se desiti dva osnovna scenarija. Jedan je scenario da on bude ono što jest, jer Dodik, po mom mišljenju, u ovom času ima osjećaj da je na čelu srpskog naroda i da treba da se zauzme za taj narod. To podrazumijeva da nastavi politički lavirati između Istoka i Zapada, između kojekakvih međunarodnih lobija, s ciljem da očuva RS. S druge strane, postoji isto tako jedna objektivna mogućnost da on popusti, plašeći se te optužnice i njezinih konsekvenci. Ja sam naučni radnik, nisam ideolog, i ne želim kazati da je on veliki vođa koji je spreman da uradi sve što hoće. Ali, mislim da mu je narod natovario veliki teret na leđa. Ako usprkos toj optužnici bude čvrsto stajao na nogama i bude se tome suprotstavljao, ja ću mu pomoći svim svojim snagama. Ako počne raditi stvari koje nisu u skladu s onim što priča i za šta mu je narod dao mandat, onda će, očito, moja pozicija biti suprotna.

Kako gledate na duel Nebojše Radmanovića i Mladena Ivanića za poziciju srpskog člana Predsjedništva BiH?   

Možda nisam u pravu, ali, mislim da je Radmanovićevoj pobjedi kumovala međunarodna zajednica. Istodobno, smatram da je po rezonima međunarodne zajednice, ako se može tako kazati, taj potez bio ispravan.

Mislite da je Radmanović za međunarodnu zajednicu prihvatljiviji od Ivanića?

Ne. Radmanović je dio ekipe. Prema tome, ako će međunarodna zajednica razgovarati o bilo čemu, onda je bolje da razgovara s nekim ko je u ekipi, nego da dođu neki disonantni tonovi sa strane. Iako je moguće da rezultat izbora uključuje manipulacije, ja ne mislim da je to previše važno, već smatram da je presudno to da je međunarodni faktor odlučio da Radmanović pobjedi zbog toga što će, u tom slučaju, imati samo jednog sugovornika, Milorada Dodika. Naravno, ono što Dodik bude govorio, to će Radmanović slušati.

Ukoliko je to tačno, može li stvaranje koalicije SNSD-a i SDS-a u RS dovesti međunarodni faktor u komplikovanu situaciju?

Ja bih bio presretan kada bi se stvorila patriotska koalicija između SNSD-a i SDS-a. Bilo bi odlično ako bi oni zajedno stali na branik RS, jer je srpstvo, očito, u velikom povlačenju u Srbiji. Praktično, ostaje samo Republika Srpska, koja na neki način održava tu ideju srpstva. Što se tiče ove izdajničke ekipe na vlasti u Beogradu, po njima bi srpstvo moglo i nestati. Mislim da se Milorad Dodik u ovom času ipak smatra liderom i RS i samog srpstva kao pojma, a ako bi SDS napravio koaliciju sa SNSD-om u obrani tog srpstva, mislim da bi to bila idealna stvar. Naravno, tu će biti jako puno problema ekonomske i socijalne prirode. Međutim, ako se dvije vodeće partije udruže, možda će zajedno biti pametniji i imati određene rezultate.

U Sarajevu takođe najavljuju koaliciju SDP-a i SDA. Kakve domete može da ima njihov savez?

Što se tiče Bošnjaka, Lagumdžije i kompanije, to je koalicija naizgled različitih partija, a ustvari sve imaju bošnjački predznak. Znajući da ih podržava Amerika, koja želi unitarizaciju BiH na račun Hrvata i Srba i provodi vrlo intenzivan proces islamizacije na ovim prostorima, oni maštaju o nečemu za što se ja nadam da se nikad neće ostvariti. Ostvarenje njihovih ciljeva zavisi od ishoda borbe između Sjedinjenih Država, koje podržavaju i nameću tu islamizaciju, i jednog stidljivog otpora Evropske unije, kojoj nije stalo da se to desi. I Milorad Dodik i ja, kao predsjednik i potpredsjednik RS, nastojaćemo, nadam se, da ova evropska tendencija pobjedi. Ovo je Evropa, ona se borila više od deset stoljeća protiv islamizacije ovih područja. Nije dobro da se bez ikakve borbe ta islamizacija provede. Ne želim da budem krivo shvaćen - možda su vrijednosti islama daleko bolje od naših vrijednosti zapadne civilizacije. Nikad nisam doveo u pitanje same vrijednosti islama, ali, jednostavno, ovo je Zapad. Prema tome, ja ću se, kao potpredsjednik, zalagati da se stvori koalicija svih onih koji će biti protiv te islamizacije. Ako će na braniku toga biti sadašnje vodstvo, od kojih god partija bude sastavljeno u RS, onda je sve u redu. Ali, ima tu i nekih disonantnih tonova. Islamizacija ovih prostora očito se neće moći spriječiti ukoliko BiH, a samim tim i RS, uđe u NATO. Kada se formalno uđe u NATO, pošto tom organizacijom vladaju Amerikanci, stvari će biti puno teže. U tom slučaju, islamizacija će doći i na područje BiH, pogotovo RS. Hrvati će se nekako izvući, njihova tri kantona imaće podršku Hrvatske, Austrije, Njemačke i Vatikana, a Republika Srpska neće moći da se suprotstavi. U svakom slučaju, biće puno puno teže ako se uđe u NATO, nego ako je BiH, a samim tim i RS, van NATO-a.

Šta za vas predstavlja nedavna posjeta državnog sekretara SAD Hilari Klinton Sarajevu, Beogradu i Prištini?

Klintonova je bila u Sarajevu da sprovede unifikaciju BiH, a u Beograd je, naravno, dolazila zbog toga da još više razruši i uništi srpstvo. Nažalost, vlasti u Beogradu spremne su na tu vrstu sluganstva. Ja se iskreno nadam da politički vrh RS, kao i druge snage kojima je u interesu da očuvaju srpstvo, neće pristati na uvjete koja Klintonova postavlja. Da sam na mjestu sadašnjih vlasti, napravio bih test. Uveo bih grb i himnu Republike Srpske ponovo u opticaj. To bi bio dobar način da se vidi kako će reagirati tzv. međunarodna zajednica. Ne znam da li iko ima snage, hrabrosti i živaca da to uradi, ali, mislim da bi to bilo neophodno da se vidi realno stanje. To bi bio indikator za moguće druge stvari, barem kada se radi o obrani RS.

Može li takav «test» završiti masovnim smjenama zvaničnika u RS, kao prije šest godina?  

Svi su ovih dana mogli da vide šta se desilo sa oduzimanjem prava pojedinim ljudima. Neki od njih nisu ni postojali. Prema tome, to što je međunarodna zajednica, igrajući se toga, đuture radila, bilo je krajnje arbitrarno i nepravedno. Iako se oni čitavo vrijeme pozivaju na humanizam i demokraciju, jasno je da iza svake smjene stoji sila. Dakle, ako bi došlo do koalicije SNSD – SDS i ako bi svi rekli - nema nikakvog smjenjivanja, možete pričati koliko god hoćete, šta bi međunarodna zajednica uradila? Zar bi intervenirali sa tenkovima?

Ne bi im bio prvi put.

Točno, ali bi ovog puta to odjeknulo. Treba imati živaca, treba imati hrabrosti i diplomacije. Ja sam francuski đak, u Otavi sam predavao na engleskom jeziku. Znam jezike, poznajem i anglosaksonske i frankofonske rezone. Nakon izbora za potpredsjednika Republike Srpske, ja ću nastojati da to svoje znanje jezika i međunarodne situacije iskoristim da uradim ono za što je narod dao mandat i meni i Miloradu Dodiku. Znači, za očuvanje srpstva i RS, a istovremeno i za stvaranje specijalnih, paralelnih i drugih veza sa svima onim kojima je cilj da se odupru islamizaciji. Krajnje vrijeme je da ovaj region počne živjeti u miru, van šema koje Veliki brat nameće balkanskom prostoru. Dakle, mene se može jako dobro iskoristiti, ali, naravno, to ne znači da će se to desiti. U svakom slučaju, ja ću kao i do sad raditi ono što mislim da je ispravno, u jednom geostrateškom smislu te riječi. Ja se mogu varati koliko god hoćete u nekim sitnim stvarima, ali, ako me se bude dobro iskoristilo, kao potpredsjednika RS, možda zajedničkim naporima dođemo do rezultata.

Gdje biste usmjerili diplomatske aktivnosti koje pominjete?

Nadam se da će Milorad Dodik imati dovoljno hrabrosti i inteligencije da nekim manevrima ostvari radikalne promjene na ovom prostoru. Treba ubijediti dio političkog establišmenta u SAD da ne ide na unifikaciju BiH, treba ubijediti barem dio zapadne Evrope, a ja mislim da oni već imaju tu spoznaju, da ne treba dozvoliti islamizaciju ovih podučja. Možda ja tu mogu pomoći sa svojim razumijevanjem situacije. Mislim da će sadašnje rukovodstvo ipak učiniti sve da očuva samostalnost RS onakve kakva još uvijek postoji, uprkos nadležnostima koje su prenesene na nivo BiH. U suprotnom, može se desiti da Republika Srpska bude samo neki administrativni centar, koji će egzistirati jedino zbog toga da opsluži vlastitu političku birokraciju, dok će stvarna vlast preći u Sarajevo. To je vrlo teška bitka, jer se mora voditi sa najmoćnijim državama u svijetu. Ali, uz jedno dobro laviranje, mislim da se to može izbjeći.

Narodna demokratska stranka

Narodna demokratska stranka je jedno od ugodnih iznenađenja ovih izbora, dobila je dva parlamentarca u Narodnoj skupštini RS. Takođe, mada ja formalno nisam njen član, dobila je i potpredsjednika Republike. I za mene i za Krstu Jandrića, koji je na čelu NDS-a, može se reći da smo socijalisti, u suštini. Ali, pošto živimo u zemlji koja se zove Republika Srpska, mi smo i lojalni građani ovog entiteta. Kao takovi, mi ćemo podržati sve napore za očuvanje i samostalnost RS.  

(razgovor vodio: Saša Bižić)