Opšte zamešateljstvo u BiH

(Pres RS, 26. 4. 2011)

„Igrama bez granica“ na zapadnom Balkanu nikad kraja. Do juče ljutiti kritičari Dejtona, bošnjački političari sada ga odjednom grčevito brane od hrvatskih zahtjeva da se promijene od nosi u Federaciji. Kada misle na Srbe, oni bi da mijenjaju Dejtonski sporazum u cjelini, a kada na Hrvate – ne bi ni u detalju. Hrvati, opet, u zaključcima mostraskog sabora nigdje i ne pominju Bošnjake, kao da još nisu otkrili ko im to ugrožava nacionalnu ravnopravnost. Štaviše, Zdravko Tomac je u izjavi uoči skupa u Mostaru optužio hrvatske platformaše da rade za srpske interese. Valjda po istoj logici po kojoj u matici optužuje Srbe za presudu holandskog pravnika Orija hrvatskim generalima u Hagu. Opozicioni lideri u RS brinu da će hrvatsko-bošnjački spor biti razrješen na štetu Srba. Izgleda da su zaboravili da su naše komšije doputovale u bazu Rajt Peterson 1995. u zajedničkom entitetu koji je formiran Vašingtonskim sporazumom još 1993.

Vjerske, nacionalne, kulturne i političke „specijalne veze“ između Raške i „ ntiteta sa muslimanskom većinom“ uspostavljene su i mnogo ranije.

Nakon što je prethodno ukinuo odluku CIK-a, Valentin Incko je izjavio da nema ništa protiv da Hrvati formiraju zajednicu kantona sa nacionalnom većinom. Pretpostaviti je zato da bi u isto vrijeme stao na obje strane u hrvatsko-bošnjačkom sporu. U Šapcu je pritvoren Božidar Vučurević, ali ne po haškoj ili sarajevskoj, nego po zagrebačkoj tjeralici zato što je svojevremeno izjavio da će izgraditi „bolji i ljepši Dubrovnik“ pošto su ga granatirali crnogorski dobrovoljci Mile Đukanovića. Neizvjesno je da li će Beograd na kraju postupiti evropski, po ugledu na London i Beč povodom Ganića i Divjaka, da li očekuje da će Sarajevo vratiti uslugu za Iliju Jurišića, ili će pak Banjaluci dati nove argumente za referendum o povratku pravosuđa u entitetsku nadležnost. Predsjednik Evropske komisije je onomad u Sarajevu izjavio da predstojeće ustavne promjene u BiH neće dovesti u pitanje entitete, ali će uspostaviti institucije koordinacije. Manuel Barozo je tako uputio poruku na osnovu koje Bošnjaci mogu da se nadaju, Srbi ne mogu mirno da spavaju, a Hrvati treba da se pitaju gdje su oni u svemu tome. Najnoviji prilog ovom zamešateljstvu dao je efendija Muamer Zukorlić.

Mladi provincijski muftija svoje megalomanske političke ambicije već godinama ne može da smjesti u tri srbijanske opštine sa muslimanskom većinom i ukupno 120.000 sandžačkih muslimana.

Na zavičajnom skupu Sandžaklija iz kantona sa bošnjačkom većinom podsjetio je da su ratni zamjenik Alije Izetbegovića i prvi komandant „Armije BiH“, Ejup Ganić i Sefer Halilović stigli u Sarajevo iz Raške. Tako je, eto, objelodanio da je Miloševićeva Srbija tokom rata u BiH pomagala obje strane srpsko-muslimanskog fronta. U medijima nema informacije da je pomenuo i da je (Izetbegovićeva) Bosna uzvratila uslugu (Đinđićevoj) Srbiji, jer su poznati bošnjački profesori sekularnog univerziteta u Sarajevu godinama činili nastavnu bazu muftijinog Islamskog univerziteta u Pazaru. Vjerske, nacionalne, kulturne i političke „specijalne veze“ između Raške i „ entiteta sa muslimanskom većinom“ uspostavljene su i mnogo ranije. SDA je već pri osnivanju imala ogranak u Raškoj, na čelu sa Sulejmanom Ugljaninom. Današnji ministar u vladi Srbije bio je i potpredsjednik u centrali stranke u susjednoj BiH. Već uoči prvih slobodnih izbora SDA je dovezla kolone autobusa iz Sandžaka na periferijska biračka mjesta u Sarajeva, i tako obezbijedila bezmalo jednonacionalnu vlast u multietničkom gradu. Na vijest iz BiH da tamo više ne žive Muslimani nego Bošnjaci i da više ne govore srpski nego bosanski, lokalni sunarodnici i istovjernici su i sami preimenovali nacionalnost i jezik. A novopazarski muftija je svoju lokalnu vjersku zajednicu izuzeo od državne nadležnosti Beograda i stavio pod jurisdikciju Sarajeva. Bakir Izetbegović mu je čest gost u Raškoj i dobar domaćin u Federaciji, pa je tako prisustvovao i nedavnom sarajevskom skupu Sandžaklija. Bila je to, naknadno će se ispostaviti, najava Zukorlićeve kandidature za reis ul ulemu u BiH (i Raškoj) uz prisustvo (i podršku) člana Predsjedništva BiH.

Poznato je da su i vrh SDA i vrh IVZ već podugo siti Cerićeve liderske megalomanije i da im ne treba još jedan takav.

Ni ova vjerska kandidatura ni „državna“ podrška ne bi trebalo da iznenadi. Mladi provincijski muftija svoje megalomanske političke ambicije već godinama ne može da smjesti u tri srbijanske opštine sa muslimanskom većinom i ukupno 120.000 sandžačkih muslimana. Neosporne bistrine i demagoškog dara, Zukorlić je zbog svojih antirežimskih istupa dugo bio zvijezda nekih opozicionih stranaka i medija u Beogradu, sve dok se nije spektakularno kompromitovao u najgledanijoj političkoj emisiji „Utisak nedelje“. Provaljen je da je u intervjuu katarskoj Al džaziri ustaški program za Srbe („trećinu pokrstiti, trećinu protjerati, trećinu pobiti“) predstavio kao srpski program za muslimane i „našao ga“ u svim nacionalnim projektima od Načertanija do Memoranduma SANU. Pred milionskim auditorijumom lagao je i nasitno, kao recimo, da nije doputovao džipom sa zatamnjenim staklima, iako ga je na očigled sagovornika čekao ispred zgrade. A pošto je izgubio bitku za reisa u Srbiji, bilo je pitanje dana kada će zalupati na vrata Sarajeva, gdje se tokom rata, kao i prije i poslije, udomio veliki broj njegovih zemljaka. Da li je pak Bakirova naklonost revanš za njihove glasove na minulim izborima i objašnjenje kako je pobijedio „salonskog ekstremistu“ Silajdžića, ili je to obol naslijeđu babe Alije, koji je muslimane od Maroka do Indonezije smatrao bližim nego inovjerne susjede? Kako god bilo, Zukorlićeva kandidatura će imati podršku državnog ( Izetbegović jr.) i vjerskog vrha (aktuelni reis Cerić). Ovaj potonji još od ranije pokazuje simpatije prema svome, po homeinijevskim pretenzijama, najboljem učeniku. Kakve su muftijine šanse da postane reis? Poznato je da su i vrh SDA i vrh IVZ već podugo siti Cerićeve liderske megalomanije i da im ne treba još jedan takav. A nije nepoznato da baščaršijski Bošnjaci nisu baš radi prilivu vitalnih i agresivnih sandžačkih došljaka, izuzev privremeno i po prijekoj potrebi (izbori, rat i sl.) A Zukorlić bi, prije kandidature, trebalo da se zamisli i nad kratkom političkom karijerom Ganića i još kraćom vojničkom Halilovića u Sarajevu. Bude li odlučan da pokuša i srećan da prođe, biće to indikator radikalizacije muslimana u BiH, razlog da RS podeblja entitetske granice, ali i signal za uzbunu u EU. Iza „spec. veza“ Sandžak-Federacija, proviruje ZETRA.