Pozadina medijskog napada na Dodika iz Beograda

(Nezavisne novine)

Jedan beogradski tabloid prošle sedmice izvještavajući o hapšenju čovjeka koji je osumnjičen da je najveći balkanski diler droge iz čitave priče izvukao je nevjerovatan naslov "Keljmendi Dodika tjera u zatvor".

Ta konstrukcija temelji se na tvrdnji autora teksta da će Naser Keljmendi otkriti tajne predsjednika Republike Srpske koje su kompromitujuće i opasne za njega, jer Milorad Dodik zna Fahrudina Radončića i pomogao mu je da sa svojom strankom uđe u vlast u BiH, a Fahrudin Radončić poznaje Nasera Keljmendija i oni su navodno poslovno sarađivali.

Nevjerovatno, zar ne? Po toj logici svako ko poznaje nekoga, a da on poznaje lično osobu osumnjičenu ili optuženu za kriminal, i sam je ništa drugo do notorni kriminalac.

I to nije prvi medijski napad iz Beograda na Dodika. Bilo ih je i ranije, ali nikada ovako brutalan. Naravno da te stvari nisu samo plod slučajnosti. Cilj teksta je diskreditacija i kriminalizacija predsjednika Republike Srpske, osmišljena ne u redakciji tabloida već u određenom političkom krugu, kojem je zasmetao stav Banjaluke o rješavanju kosovskog pitanja, pa čak i izjave vladike Grigorija po beogradskim medijima.

Sve se to fakturiše upravo Dodiku kao nosiocu stvarne vlasti u Republici Srpskoj preko tabloida koji su samo instrumenti u političkoj borbi pojedinaca, stranaka ili interesnih skupina. Nema u njima ništa što bi moglo da se nazove novinarstvom, profesionalizmom i objektivnošću.

Kodeks izvještavanja kod njih ne postoji, sve je dozvoljeno i svi mogu biti mete iskonstruisanih napada, ucjena. O svima može biti objavljena laž i kleveta bez straha od zakonskog sankcionisanja. I obični građani i javne ličnosti mogu bilo kada biti žrtve takvih medija.

Tabloidi u Srbiji već mjesecima najavljuju hapšenja i istrage protiv ljudi iz bivših struktura vlasti, pojedinih privrednika koji su na neki način dovođeni u vezu sa Demokratskom strankom. Medijska scena u Srbiji, pogotovo printanih medija i portala, potpuno je obojena u žuto, boju koja simolizuje prizemno, neprofesionalno i ucjenjivačko izvještavanje.

Polbitičke elite u Srbiji u potpunosti su ovisne od tabloida, preko njih vode svoje privatne ratove, ostvaruju ciljeve i pokušavaju da vladaju. Samim tim i politika je postala estradno zanimanje, u kojem nema nikakvih pravila, standarda i kodeksa. Potpuno tabloidna i žuta.

I u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini postoji manji broj medija, uglavnom printanih i portala, koji imaju sličan profil kao srbijanski tabloidi, ali nisu toliko uticajni.

Njih uglavnom kontrolišu manje političke stranke, koje glume opoziciju, pa preko njih napadaju, vrijeđaju i klevataju predstavnike vlasti.

Nema ih puno niti su im tiraži veliki. Javna je tajna da se finansijer jednih novina koje pretenduju da budu nosilac tabloidnog novinarstva u Banjaluci hvalio da njega interesuje samo kako što više politički i lično diskreditovati Milorada Dodika.

Ostali, koji se nađu na meti tih novina, su na volji takozvanog uredničkg tima. Sa njima mogu dogovoriti cijenu nenapadanja, odnosno mogu platiti takozvani medijski reket. Svi osim Milorada Dodika.

Postoji i nekoliko isfrustriranih pojedinaca, koji u svom nekom ludom zanosu umisle da su novinari te stvarno strastveno, kako to samo budala umije, navale pisati, pisati i pisati po blogovima, forumima ili naprave nekakve jednokratne portale preko kojih vrijeđaju, klevataju i prave konstrukcije o političkoj, ekonomskoj ili medijskoj kriminalnoj hobotnici u Republici Srpskoj. Po toj šizofrenoj logici svi su lopovi dok se ne dokaže drugačije.

Takvo novinarstvo je u stilu "60 minuta" emisije Federalne televizije, koja je godinama trovala medijsku, ali i političku scenu u BiH. Ona je ugašena, ali njena matrica, zasnovana prvenstveno na reketu, postala je uzor ovdašnjem žutom novinarstvu.

Upravo zbog takvih, Udruženje novinara Republike Srpske je u saopštenju povodom 3. maja, Dana slobode medija, navelo da su nedopustive zloupotrebe slobode govora od strane manjeg broja pojedinaca i medija koji reketom, ucjenama i neprofesionalnim izvještavanjem ruše ugled novinarske profesije. Takvi mediji ne mogu biti dio novinarske zajednice Republike Srpske.

Jer, nisu svi koji nešto napišu ili objave u medijima novinari. Novinar je onaj koji objavljuje činjenice, zasnovane na konkretnim i tačnim podacima, koji istražuje procese i pojave u društvu na profesionalan i objektivan način. Novinar poštuje kodeks i svjestan je odgovornosti i moći koju imaju danas mediji. Novinar je onaj koji to ne zloupotrebljava.

Republici Srpskoj je potreban i zakon o medijima, na kojem već radi tim pravnika koje je angažovalo Udruženje novinara Republike Srpske. Uskoro bi Upravni odbor Udruženja mogao imati radnu verziju nacrta tog zakona, koji bi uputio svim ozbiljnim medijima da daju primjedbe i prijedloge.

Sa tim zakonom biće puno lakše i javnosti prepoznati ko su profesionalni mediji, a ko je kukolj u toj zajednici.

(Autor je predsjednik Udruženja novinara RS)