Referendum u RS opasniji od islamskog terorizma

(Press, 15. 12. 15)

“Niko ne preti Republici Srpskoj, niti joj može pretiti. Isto vredi i za Federaciju BiH i Distrikt Brčko.” Tako poručuje ambasador DŽonatan Mur, šef misije OEBS-a u BiH, u intervjuu beogradskom Danasu od 9. decembra. Da li je zaista tako, pa vlast u Srpskoj namjerno proizvodi paniku radi samoodržanja ili destabilizacije BiH?

Prije svega, Srpskoj ne samo da mogu nego i prijete čitavih 20 godina predstavnici SAD i EU. Ali ni po jada što prijete podignutog prsta i sa batinom iza leđa, nego što otimaju (nadležnosti), nameću (zakone) smjenjuju (izabrane političare). I još se ljute kada Srpska hoće bar nešto od otetog da vrati. Jedan od svježih primjera je i referendum o sudu i tužilaštvu, kome je posvećen i dio Murovog intervjua. “Potpuno podržavam stav visokog predstavnika Incka. Entiteti ne mogu održavati referendume o nadležnostima na državnom nivou. To je stav međunarodne zajednice”, veli Mur, a ove tri rečenice sadrže bar četiri sporne teze.

Prvo, međunarodnu zajednicu valjda ne čine samo SAD i EU, nego sve zemlje svijeta, a referendum o pravosuđu u RS nikada nije bio na dnevnom redu Generalne skupštine UN da bi Mur mogao da zna kakav je o tome stav čak i najmnogoljudnijih zemalja svijeta, poput Kine, Indije, Brazila, a pogotovo brojnih manjih. Dakle, međunarodna zajednica u stvari nema nikakav stav o referendumu u Republici Srpskoj!

Drugo, Ruska Federacija je eksplicite podržala demokratsko pravo Republike Srpske na referendum, i to u više navrata, a članica je UN, Savjeta bezbjednosti i Vijeća za implementaciju Dejtonskog sporazuma, pa valjda i međunarodne zajednice. Dakle, Rusija kao najveća zemlja u svijetu ima izrazito pozitivan stav prema referendumu!!

Treće, američki diplomata Mur je zaboravio da je upravo njegova zemlja podržala referedum iz ‘92, kojim su muslimani i Hrvati protiv volje Srba odlučili da zajednička BiH bude nezavisna država. A sada, kako veli Mur, Srbi ne mogu da održe referendum o nadležnostima na nivou BiH bez saglasnosti Bošnjaka i Hrvata. Dakle, zapadni saveznici, a prije svega SAD, ovoga puta preko šefa OEBS-a u BiH, osporavaju Srbima ono što su dali za pravo Bošnjacima i Hrvatima!

I, četvrto, referendum se odnosi na nadležnosti koje su Klinton, Mejdžor, Širak, Kol, odnosno lideri baš one Murove “međunarodne zajednice” u Dejtonu dodijelili entitetima, pa i Srpskoj, a onda ga posredstvom svojih opunomoćnika na terenu iliti visokih predstavnika oteli i odnijeli u centralne organe. Dakle, “međunarodna zajednica” se jednostavno popišmanila i ne zaslužuje kredibilitet.   

Na kraju odgovora, ambasador Mur kaže i ovo: “Ne želim da spekulišem hoće li referendum biti održan, ali i ako bude održan, ne može proizvesti nikakve ozbiljne posledice.” Zaista, referendum sam po sebi ne proizvodi automatski i odgovarajuću odluku skupštine kojom se pravosuđe vraća u nadležnost entiteta. Ali, ako već misli da referendum neće imati baš nikakve ozbiljne posljedice, ostaje nejasno čemu onda uopšte negodovanje i njegovo i visokog predstavnika, predstavnika EU i SAD?! Zašto onda jednostavno ne kažu: “nije važno”, “eto ih tamo”, “baš nas briga” ...

Naprotiv, Mun naveliko hvali Srbiju što je, navodno, protiv referenduma. “Jasan je stav srbijanske vlade da nije za referendum, što je premijer Vučić javno i rekao. Važno je naglasiti da je to stav Srbije koja poštuje BiH i entitete, ali ne i ideju o referendumu.” Koliko je ovdje poznato, Vučić nije rekao da je protiv referenduma, nego je sugerisao Dodiku da razmisli. A i da jeste rekao, ako sam Mur kaže da Srbija poštuje BiH i entitete, onda bi Vučić valjda i referendum trebalo da tretira kao unutrašnju stvar susjedne zemlje i da se uopšte ne miješa.

Ono što je najzanimljivije kod Mura dolazi tek povodom sljedećeg pitanja Danasa.

“Nedavno su mediji objavili spisak mjesta u BiH u kojima navodno ima radikalnih islamista. Kako vidite bezbednosnu situaciju u BiH?” - glasi pitanje novinara.

A evo i odgovora šefa Misije OEBS-a: “O situacijji u BiH je u tom pogledu bilo mnogo glasina. Mi nismo obaveštajna služba, ne skupljamo informacije, a naša vrata su otvorena za saradnju o pitanjima borbe protiv radikalizma i nasilnog ekstremizma. Ali, zaista, izazov nasilnog ekstremizma i radikalizacije postoji svuda na svetu, pa i u BiH.”

Elem, sve ono u Bihaću, Zvorniku, Rajlovcu, na Marindvoru, kao i onih nekoliko stotina bošnjačkih dobrovoljaca ISIL-a, po Muru su ili samo glasine ili, pošto nije obaveštajac, za njih uopšte i ne zna. Najzad, to za njega i nije islamski terorizam nego radikalizam i nasilni ekstremizam opšteg tipa kakvog, bože moj, ima svugdje. Pa onda i biće podjednako među muslimanima, kao i među hrišćanima u BiH.

Sve u svemu, iz intervjua DŽ. Mura može da se zaključi da je za “međunarodnu zajednicu” neuporedivo veća opasnost referendum u RS nego islamski terorizam u FBiH.