Sven Alkalaj i njegov kraj na diplomatskoj fotelji

Šta je diplomatija BiH uradila u proteklom mandatu za BiH ? Ništa. Zbog čega je i ta možda i jedna od ključnih institucija za dovođenje stranih investitora i ulagača marginalizovana i potpuno fokusirana na partijske i lične interese ? Vjerovatno zato što nijedna zajednička institucija BiH "nije statusno popunjena i funkcionalna"... da ne pominjem nedostatak stručnih kadrova.

Bizerna i skandalozna je činjenica da ova država ne može da ima funkcionisanje tako jedne važne institucije kakva je diplomatija. Mislim da se slažemo svi, ova država nema zdravo društvo i nema stabilne institucije... ukratko, sa ovakvim ustavnim odredbama i normama krpljenim još od 1995. godine BiH nema kapaciteta za očuvanje u narednih 20–30 godina. Dovoljan primjer totalnog apsurda jeste što je BiH predsjedavajuća UN iako je ona i danas dan klasičan međunarodni protektorat koji nema funkcionalnost državnih institucija. Potpuno je jasno da jedna ozbiljna država ne može, a da nema iza sebe diplomatski suverenitet. Jasno je da ga BiH nikada nije ni imala iz prostog razloga što se ona više služila čaršijskom i stranačkom propagandom nego što se bavila stvarnim problemima BiH. Nevjerovatno je da za četiri godine mandata šefa diplomatije Svena Alkalaja ova država nema nikakve rezultate koji bi na neki način pokazali pomak u vidu "kreiranja imidža države". Drugo je, ako neko smatra velikim uspjehom Islamsku deklaraciju koju su potpisale Srbija–BiH–Turska, a koja apsolutno nije dala nikakve rezultate.

Nevjerovatno je da za četiri godine mandata šefa diplomatije Svena Alkalaja ova država nema nikakve rezultate koji bi na neki način pokazali pomak u vidu "kreiranja imidža države". Drugo je, ako neko smatra velikim uspjehom Islamsku deklaraciju koju su potpisale Srbija–BiH–Turska, a koja apsolutno nije dala nikakve rezultate.

I dok su mnogi ambasadori, predstavnici OHR-a, predstavnici OEBS-a tražili da država pokrene diplomatiju sa mrtve tačke, dotle je ova institucija i ova vrlo značajna figura u svijetskoj politici propadala i potpuno urušila neke od mogućih prioriteta spoljne politike zemlje. Danas je svijet jasniji nego ikada – diplomatija preuzima glavnu ulogu i palicu vođenja svijeta u 21. vijeku, a što podrazumjeva ostvarenje interesa, političkih kompromisa, pravljenje strateških partnera za neke projekte... Sve to imaju prilike da rade sve države na svijetu sem BiH koja je sputana različitim unutar političkim previranjima.

Koliku jačinu diplomatija može da ima najbolje su pokazale velike sile poput SAD, Kine, Rusije, Francuske, sila u usponu – Brazil itd.. koja vršenjem da li pritisaka, da li putem ucjene, da li političkim kompromisima riješavaju mnoga pitanja za vitalni značaj svoje zemlje. Naravno, ne mislim da je diplomatija jaka samo kod velikih sila, one zapravo, koordinišu cijeli sistem "diplomatskog depašea".. ali malim zemljama poput državica na Balkanu je jako potreban strateški partner, a gdje ga je nemoguće postići bez diplomatije.

Nažalost naši prvi susjedi Srbija i Hrvatska vode tako jednu staloženu i odmjerenu spoljnu politiku da naprosto ove interesdžije u Sarajevu treba da bude sramota "koliko njihove kolege rade i trude se da formiraju dobar imidž svoje države u svijetu". Najbolji primjer svega jeste šef srpske diplomatije Vuk Jeremić koji se maksimalno trudi da Srbiju prikaže kao državu koja je spremna na reforme cijelokupnog političkog i ekonomskog sistema, koja je spremna da sarađuje sa svim državama svijeta kao i naravno, odbrane suvereniteta i integriteta Srbije na Kosovu i Metohiji. 

S druge strane, kod nas Alkalaj brani partijske interese unutar državne institucije, a i često posjećuje kafane na Baščaršiji gdje mu se jednom „omaklo“ vrijeđanje Srba u BiH. Slično ponašanje je prikazao i u Crnoj Gori gdje je zbog teškog pijanstva u Kolašinu, u Crnoj Gori, demonstrativno napustio diplomatski bal i sa saradnicom krenuo put hotelske sobe. O svemu ovome možete više saznati na http://www.sodalive.ba/bihitk/sven-alkalaj-svojim-pijanstvom-ugrozio-dobrosusjedske-odnose/.

Takođe, ne treba zaboraviti ni incident u kafiću „Bugati“ gdje je Alkalaj vrijeđao tajnika ovog ministarstva Adnana Hadžikapetaovića koji „je kriv zato što se nije više odazvalo zaposlenih“ pozivu da dođu na novogodišnju proslavu .On je za bošnjačke kadrove u ministarstvu spoljnih poslova govorio da su Srbi, pa je Hadžikapetanoviću skresao i sledeći komentar „Srbine! Srbine! On je Srbin! Srbi su te nagovorili da ne dođeš na prijem“.

Jednostavno rečeno, ministarstvo spoljnih poslova BiH nije postojalo za ovih "stabilizirajućih" 11 godina kako to neko voli da kaže od vlastodržaca koji uživaju u državno-budžetskim privilegijama (hajde da izuzmemo devedesete).

Kada je došao i Senad Bužimčić koji se sasvim normalno rukovao sa Hadžikapetanovićem, Alkalaj je odreagovao kao iz topa. „Šta se rukuješ sa Srbima ?! On je Srbin! Idi sad operi ruke kad a se rukuješ sa Srbima“. Što je od svega poražavajuće, sve ovo normalno su gledali trojica pripadnika SIPA koji čak nisu ni prijavili svojoj službi skandal koji je izazvao Sven Alkalaj.

Moglo bi se reći da je Alkalaj jako puno radio na tome da se iz MIP-a izbace svi pedofili koji su bili tu zaposleni, a zašta je, zamislite pozvao Agenciju za istragu i zaštitu BiH (SIPA). Tu možete vidjeti svu enrgiju i stručnost koju je Alkalaj posjedovao da bi ostao na čelu ministarstva... pomislite i zamislite svi.. kakav kadar Stranke za BiH!

Jednostavno rečeno, ministarstvo spoljnih poslova BiH nije postojalo za ovih "stabilizirajućih" 11 godina kako to neko voli da kaže od vlastodržaca koji uživaju u državno-budžetskim privilegijama (hajde da izuzmemo devedesete). U prošlom, a sada i u tenhničkom mandatu ministarstvo se stalno nešto sputava, a relacija sukoba je zamjenik ministra inostranih poslova BiH (Ana Trišić Babić) i ministar spoljnih poslova BiH (Sven Alkalaj). Kako izgleda takav jedan sukob najbolje će vam prikazati jedna od izjava Trišić-Babić: "Ovo članstvo u Savjetu bezbjednosti UN isključivo će biti iskorišteno za promociju jednog čovjeka i jedne stranke". I to je tačno. Sad, pošto je stranka kojoj Sven Alkalaj pripada Stranka za BiH Harisa Silajdžića totalno propala na prošlim izborima, svoje utočište po svemu sudeći već je počeo da traži u SDP-u. Toliko "o njegovom pobratimstvu sa Harisom".

Sa druge stranke, Alkalaj je ipak zacrtao neke spoljnopolitičke prioritete.. ali.. u konkretnim situacijama on nigdje nije učestvovao, na svu sreću za ovu "dejtonsku" državu. Niti je zaslužan za viznu liberalizaciju, niti je zaslužan za to što je BiH dobila akcioni plan od NATO.

Možda mu najbolja etiketa od kolega iz Savjeta ministara stoji da je on zapravo "sistemska greška" u ministarstvu spoljnih poslova.

Što je još žalosnije, njegova smjena se tražila poslije nepuna tri mjeseca od formiranja Savjeta nmnistara. Kako i ne bi kada su se odmah pojavili pojedini revizorski problemi. Pokušaj parlamentaraca da disciplinuju Alkalaja zbog katastrofalnih revizorskih izvještaja smanjenjem troškova reprezentacije za 10% bilo je kontraproduktivno. On je, naime, povukao očekivano bezobrazan potez smanjivši drugima, prije svega već sasvim iscijeđenoj DKP mreži te troškove za 30%, a sebi povećavši za 20%. Tako je, koristeći sva raspoloživa sredstva, prošao bolje nego što je očekivao.

Za 26 putovanja Svenvih u 2009. godini izdvojeno je čak 230.000 KM. Šta je donio sa sobom ? Ništa dobro... Samo je rekao svojim kolegama ministrima inostranih poslova "da posjete BiH".

Prošle godine je vladao živi spoljnopolitički mrak jer su se svi oglušili od Alkalajeve zahtijeve da ministarstvo treba da ima više radnika.

Najgore od svega je što bar nije pokušao ni da spriječi nastali sukob između ambasadora BiH u Savjetu bezbjednosti UN Ivanom Barablićem i zamjenicom Mirsadom Čolaković, nego je pustio "da sve ide svojim prirodnim tokom".

Da je Alkalaj potpuni promašaj i doslovno alkoholičarska marioneta u rukama SBiH pokazuje i njegova izjava „da u BiH nema terorista“, iako čitav svijet i najviše američke obavještajne službe govore da su u BiH stacionirani korjeni svih vidova terorizma koji su instalirani tokom i poslije rata. Najbolji prikaz te činjenice jeste i nedavni teroristički napad na ruski aerodrom „Domodjedovo“ gdje su ruske bezbjednosne agencije otkrile da je napad povezan sa teroristima iz BiH.

Možda mu najbolja etiketa od kolega iz Savjeta ministara stoji da je on zapravo "sistemska greška" u ministarstvu spoljnih poslova.

Najvažnije je da u ovom trenutku Sven malo ode da odgleda finale Australijan opena gdje mu igra njegov miljenik Novak Đoković protiv Endi Mareja i da uz kokice i piće prati najzanimljivije detalje prvog ovogodišnjeg Grend slem turnira.

Sve bi bilo čisto i lijepo da tu ne postoji jedno veliko "ALI".. ali Sven na put Australije ne ide privatnim novčanikom, već tamo ide da troši novac ministarstva.. da je bar najavio diplomatski susret sa "teniskim ambasadorom Đokovićem"... Eh... sve bi bilo drugačije.

Trišić-Babić: Stanje u MIP-u krajnje alarmantno

(srpska.etleboro.com)

NN: Kakvo je sada stanje u MIP-u?

TRIŠIĆ-BABIĆ: S obzirom na to da osam godina radim u Sarajevu, stanje nikada nije bilo alarmantnije. Situacija je bila dobra dok na čelo MIP-a nije došao Sven Alkalaj. Nikad nije bilo perfektno, ali sada je alarmantno.

U MIP-u nema radne atmosfere, jer se jedan čovjek poistovijetio s institucijom. Moj problem od prvog dana u radu s Alkalajem je razjašnjavanje da ministarstvo nije ministar.

NN: Kada nastaju problemi u MIP-u?

TRIŠIĆ-BABIĆ: Ministarstvo je ranije imalo svoj uhodan način rada bez uplitanja ministra i zamjenika u organizacione strukture. Alkalaj je izgrađenu instituciju počeo da upotrebljava u lične svrhe samo zbog svoje stranke i organizaciona struktura je poremećena. Prvi konflikti između nas su izbili kada sam ja vidjela da je poremećena organizaciona struktura i sistematizacija radnih mjesta. U početku sam se nadala da je u pitanju početno snalaženje u dosta specifičnoj instituciji po mnogim osnovama, ali nakon tri godine pokušaja zajedničkog rada sam shvatila da se sve smišljeno radi i odgovorno tvrdim da MIP više nije ono ministarstvo koje je nastalo nakon Dejtona. Takođe, tvrdim da MIP sve više liči na ratno ministarstvo Republike BiH.

NN: Kako izgleda Vaša komunikacija s Alkalajem?

TRIŠIĆ-BABIĆ: Kada s njim pričate, on sve prihvata, ali nijedan dogovor nije ispoštovao. Ja sam shvatila da je razgovor s njim najobičnije gubljenje vremena.

NN: Kakva je danas struktura zaposlenih u MIP-u?

TRIŠIĆ-BABIĆ: Alkalaj i ja smo zatekli jednu postojeću nacionalnu raspodjelu mjesta u BiH, u kojoj se tačno vodilo računa jednako o čelnim i nižim pozicijama. Alkalaj je od prvog dana počeo da krši sistematizaciju koju su potpisali Mladen Ivanić i Lidija Topić.

S obzirom na to da se Ministarstvo proširivalo, ja sam zatražila da bude napravljena komisja koja će napraviti novu raspodjelu mjesta. To je napravljeno, ali on nikada to nije želio da pogleda. Ta nacionalna zastupljenost je poremećena na štetu srpskog i hrvatskog naroda.

NN: Kakvo je stanje u diplomatskim misijama BiH u Njujorku i Briselu?

TRIŠIĆ-BABIĆ: U trenutku kada je više nego izvjesno da će BiH postati nestala članica Savjeta bezbjednosti, misija BiH u Njujorku je popunjena s manje od 40 odsto. Međutim, Alkalaj je u isto vrijeme mimo svih zakonskih regulativa i diplomatskih pravila po ugovoru o djelu zaposlio određen broj ljudi. Ja ne znam koliko je tih ljudi ni ko su oni. Zvaničnim kanalima ne znam ko sjedi u diplomatskom predstavništvu jedne zemlje.

I Brisel je konstantno nepopunjen, kadrove koje sam predlagala ministar Alkalaj neće da potpiše i u misiji BiH pri EU nema nijednog diplomate iz reda srpskog naroda.

NN: Da li ste pokušavali promijeniti takvo stanje?

TRIŠIĆ-BABIĆ: Ja sam osjećala obavezu da ukažem na probleme koje kao pojedinac ne mogu da promijenim. Dvije godine sam se obraćala institucijama BiH. Pojedinci iz tih institucija onda i kritikuju rad ministra, ali kad zatražim širu raspravu niko nije pristajao. Nakon tri godine sam se obratila stranci koja me imenovala na ovo mjesto, jer se institucije oglušuju na navode legalno izabranog zvaničnika najjače stranke u BiH.

NN: Kakva je Vaša budućnost u MIP-u?

TRIŠIĆ-BABIĆ:I dalje ću obavljati funkciju zamjenika ministra onoliko koliko mi to bude dozvoljeno. Ja sam za suživot u BiH, da se svi poštujemo, da se svi pridržavamo Ustava i zakona, ali nikada neću prihvatiti da neko nameće svoje lične stranačke interese koristeći se institucijama BiH koje plaćaju svi građani. Neću prihvatiti da neko u BiH može da natura svoje mišljenje i postupke kao da su jedini mjerodavni i validni za BiH.Kadrovi iz RS nisu dobrodošli

NN: Kakva je generalno atmosfera u zajedničkim organima?

TRIŠIĆ-BABIĆ: Posljednje dvije godine u zajedničkim institucijama osjeća se atmosfera u kojoj kadrovi iz RS nisu dobrodošli. Nema prijetnji ni ružnih pogleda, ali se u zraku jednostavno osjeti da nismo dobrodošli. Mada moram reći da s običnim ljudima ili novinarima u komunikaciji nema problema.