Ustavni sud BiH krši Ustav

Važno je svjedočenje Nedima Ademovića, šefa kabineta predsjednika Ustavnog suda BiH, koji je povodom izlaska Komentara Ustava BiH (izdavač Konrad Adenauer štiftung, Sarajevo), 24. aprila 2010. godine dao intervju sarajevskom „Oslobođenju“.

Odgovarajući na brojna pitanja Ademović potvrđuje kršenje Ustava BiH kao dijela međunarodnog Dejtonskog sporazuma i to od strane sudija Ustavnog suda BiH koji su bili zaduženi da štite taj Ustav. Na pitanje: „Kako ocjenjujete današnje ustavnopravno uređenje BiH, a da ustavni tekst nije pratio ove promjene?“, Ademović odgovara: „Ustavnopravno uređenje ne odgovara formalnom ustavnom tekstu. Ono se intenzivno razvijalo i mijenjalo od Dejtona do danas, a ustavni tekst nije pratio ove promjene. Najveći jaz postoji u oblasti podjele nadležnosti između države i nižih administrativno-teritorijalnih nivoa vlasti, kao i u oblasti tzv. finansijskog ustava.“ Na pitanje: „Kakve su mogućnosti za promjene Ustava BiH ?“, Ademović odgovara: „Nažalost, nisam veliki optimista. Ako procjenjujemo iskustvo iz minulog perioda, uviđamo da je ustavnopravni razvoj bio isključivo posljedica međunarodnog intervencionizma.“ Na pitanje: „Kakvu ulogu ima Ustavni sud BiH kada je u pitanju razvoj ustavnopravnog uređenja?“, Ademović odgovara: „Ustavni sud BiH je jedna od najuspješnijih institucija i projekata u BiH. Ustavni sud BiH je dao legitimitet mnogim nametnutim zakonima, uspostavljao je balans između suvereniteta BiH i međunarodne uprave.“

Ovakvo bezočno i drsko priznanje kršenja Dejtonskog sporazuma i dopisivanja Ustava BiH najbolja je ilustracija nepravnog i neustavnog djelovanja sudija Ustavnog suda BiH, po formuli: dva Bošnjaka i tri stranca preglasaju dva Srbina i dva Hrvata. Dvije ključne odluke Ustavnog suda BiH nastale su na ovaj način.

Prva takozvana odluka o konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata na prostoru cijele BiH, a ne na teritoriji entiteta, kako je propisao Ustav BiH, regulišući izbor srpskog člana Predsjedništva u Republici Srpskoj, a bošnjačkog i hrvatskog člana u FBiH, kao i srpskih delegata iz Srpske u Dom naroda, odnosno bošnjačkih i hrvatskih iz Federacije u taj Dom na nivou BiH. Ova odluka je poslužila kasnije za brojna nametanja amandmana na ustave entiteta i neustavnih zakona. Posebno je bila štetna po Hrvate u BiH, jer ih je dekonstituisala u Federaciji oduzimajući im politički značaj, ostavljajući ih u nemilosti većinskih Bošnjaka. FBiH je time faktički postala bošnjački entitet, jer su hrvatski poslanici preglasavani u federalnom Parlamentu, a hrvatski ministri u federalnoj Vladi. Bošnjaci su dva puta izabrali Alijinog „zlatnog ljiljana“ Željka Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva.

Drugom odlukom Ustavnog suda BiH o „ustavnosti“ odluke o nametanju Suda i Tužilaštva BiH, koju je donio visoki predstavnik, izvršen je udar na pravosuđe. Po Ustavu BiH postoji samo Ustavni sud BiH kao jedina ustavna institucija na nivou BiH. Sva (ostala) pravosudna nadležnost - zakonodavna i sudska vlast, pripada isključivo entitetima. Kalemljenje tuđih pravnih pravila na postojeće sisteme pravosuđa dovelo je u pitanje pravnu sigurnost i ljudska prava. Kreiran je sistem neodgovornosti u kojem su Sud i Tužilaštvo BiH pravna karikatura. To ograničava i one ljude koji tamo rade, da sa uvjerenjem i pravim, a ne izmišljenim dokazima, vode postupke i izriču presude. Od tih kvazi be-ha ustanova, napravljen je „mali Hag“, koji će ostati upamćen po selektivnoj pravdi „za srpske zločince i bošnjačke žrtve“.

Da je bilo pameti i odgovornosti, Dejtonski sporazum je trebalo provoditi u svim njegovim dijelovima, a ne mijenjati nepravnim „bonskim ovlašćenjima“ i miješanjem stranaca. Takav pristup bi zasigurno doveo do daleko većeg stepena razumijevanja i međunacionalnog pomirenja u BiH. Ovako se reprodukuju stalne razmirice i sukobi. Republika Srpska i FBiH su mogle ostvariti izuzetnu saradnju kroz koordinaciju i harmonizaciju propisa, koja bi bila svima od koristi. Nisu, zahvaljujući i dijelu međunarodne zajednice koja već treću deceniju neodgovorno upravlja u BiH. Stvoreno je podijeljeno društvo, stanje je sve gore i sve dalje od rješavanja suštinskih pitanja - ekonomskih, socijalnih, društvenih, regionalnih. BiH stoji i sve više se dijeli. Da bi krenula naprijed, mora se ostvariti bosansko-hercegovački unutrašnji dogovor i postići bazični konsenzus o njoj samoj, bez bilo kakvog učešća stranaca u tome.

(Glas Srpske)