Zatišje pred buru

(Pres za RS, 20. 9. 2011)

Navršava se evo i deveti mjesec, a BiH nije porodila Savjet ministara. Da li je to još jedan dokaz da se radi o neodrživoj državi? Ili, naprotiv, o dobro komponovanoj dejtonskoj konsocijaciji koja se drži kao cjelina zahvaljujući autonomnoj funkcionalnosti dijelova? Mogući zaključak jeste da zajednička vlada nije ni potrebna, ali realnija bi bila ocjena da aktuelna vlada u tehničkom mandatu sa ograničenim ovlaštenjima zapravo predstavlja pravu mjeru centralne vlasti u BiH. U svakom slučaju, protekle tri četvrtine godine, tokom kojih je BiH preživjela i bez vlade u Sarajevu, potvrdile su pozitivno iskustvo iz prvih poslijeratnih godina kada je savjet ministara imao svega četiri resora i sve ostalo bilo u entitetskoj nadležnosti, a Karl Bilt se striktno držao izvorne dejtonske uloge visokog predstavnika da samo “ohrabruje, podstiče i usmjerava unutrašnje procese”.

“Nezavršeni poslovi na Balkanu” notirani su u zvaničnoj spoljnopolitičkoj agendi aktuelne američke administracije na početku Obaminog mandata, a kako je mandat sve bliže kraju, možemo očekivati novu ofanzivu na RS, koja je još krajem prošle godine najavljena za poslije postizbornog konstituisanja vlasti u BiH.

Ali, badava nam činjenice i logično povezivanje. Takozvana međunarodna zajednica reagovaće kao “Cigo na Rošahov test” i sve navedeno će kao i inače i bilo šta drugo protumačiti na isti način: eksplozivan raspad BiH zbog secesionističke politike RS i njenog svojeglavog lidera. “Nezavršeni poslovi na Balkanu” notirani su u zvaničnoj spoljnopolitičkoj agendi aktuelne američke administracije na početku Obaminog mandata, a kako je mandat sve bliže kraju i još bliže predizbornoj godini kada se svodi predsjednički bilnas demokrata, možemo očekivati novu ofanzivu na RS, koja je još krajem prošle godine najavljena za poslije postizbornog konstituisanja vlasti u BiH.

Zbog kašnjenja savjeta ministara u Sarajevu i vremenske stiske u Vašingtonu, realno je očekivati da će nova ofanziva biti nervoznija i agresivnija nego ikad do sada. U finišu jednog neuspješnog mandata i na spoljnopolitičkom planu, Obamina demokratska ekipa će se orijentisati na lake poene na sporednom bosanskom terenu. Nije da se tu do sada nije ništa pokušavalo, ali državna sekretarka SAD je, povodom referenduma u Srpskoj, blokirana od Rusa u Savjetu bezbjednosti UN, te zaobiđena u Banjaluci efektnim manev rom evropske komesarke za spoljne poslove i bezbjednost. A nije joj uspio ni drsko-naivni postizborni politički inžinjering platformaške unitarizacije i centralizacije BiH pod pokroviteljskim američke amabasade u Sarajevu.

Savjet ministara će uskoro ipak biti formiran iz istih razloga iz koji do sada nije bio formiran.

Ali, savjet ministara će uskoro ipak biti formiran iz istih razloga iz koji do sada nije bio formiran: Zlatko Lagumdžija neće postati ministar spoljnih poslova. A onda će početi dovršavanje “nezavršenih poslova u Bosni” u kojem će biti korištene neke stare, ali i inovirane i pojačane metode u odnosu na RS i njenog lidera. Vikiliksova edicija diplomatskih depeša zorno svjedoči da se moćni obavještajni sistem već uveliko razgranao uzduž i poprijeko “bosanskog protektorata”, ali nove inostrane investicije u oblasti globalnog nadzora i dominacije na našem terenu sada se, pored ostalog, koncentrišu na medije. Već je dobro poznato i mnogo komentarisano da je Al DŽazira, u većinskom vlasništvu katars og šeika i dobrog muslimana, evropski ogranak svoje medijske imperije protegla, a dokle bi drugo, nego do gostoljubivog multikulturnog Sarajevu. Manje se zna i govori o tome da su vlasnici sarajevske nove i ekspanzivne TV 1 već postali Turci. A prema još potpuno neprovjerenim informacijama, inostrani kapital iz još nekih, unitarnoj Bosni takođe prijateljskih, zemalja ušao je u još neke elektronske medije u Federaciji pa čak i RS.

Američke i savezničke zapadne poslovođe su mudro zaključile da za projekat bošnjačke Bosne mogu da iskoriste internacionalni muslimanski kapital. Poznato je da su mediji odnosno medijsko oblikovanje političke svijesti i ponašanja ljudi postali superiorno sredstvo autoritarnog manipulisanja demokratskim procesima. Moć se obično definiše kao sposobnost da se ljudima nameće da čine što inače ne bi činili. Politikološke teorije govori o tri njena oblika: kod jednog se objekat suprotstavlja i biva poražen sa ožiljcima, kod drugog se objekat povlači da bi izbjegao ožiljke, ali sa privremeno potisnutim revoltom, a kod trećeg objekat nije ni svjestan da misli i radi po tuđim instrukcijama, nego vjeruje da rezonuje i ponaša se po sopstvenoj volji.

Američke i savezničke zapadne poslovođe su mudro zaključile da za projekat bošnjačke Bosne mogu da iskoriste internacionalni muslimanski kapital.

U ovom posljednjem slučaju, kada objekat manipulacije dobrovoljno sarađuje sa moćnikom, presudnu ulogu igra televizija i u narednom periodu na elektronskom nebu BiH i RS valja očekivati poplavu poruka koje imaju za cilj da oslabe otpor “razaranju entiteta” i “reintegraciji države” tako što će stigmatizovati inostranstvu neposlušnu, jaku i samostalnu, demokratski izabranu domaću vlast. Sadržaji će biti iz manje više već poznatog repertoara OHR-a, kao što su povezivanje materijalne oskudice i nezaposlenosti sa korupcijom vladajuće elite, podsticanje regionalnih nezadovoljstava, udruživanje nejake opozicije, regrutovanje novih lidera među omladinom, stvaranje razdora između Srpske i Srbije, neutralisanje prije svega ruskog, pa čak i dijela evropskog uticaja itd.

Tokom i poslije rata se govorilo da su Srbi pobijedili u BiH, ali su izgubili medijski rat od lokalnih protivnika u svijetu. Sada nam prijeti opasnost da tekovine mirnodopske brobe za opstanak RS i “bolji entitet” izgubimo u medijskom ratu sa “međunarodnom zajednicom”, ali unutar BiH.