Početna strana > Debate > Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska > Novi „nestašluk“ muftije iz Novog Pazara
Sudbina dejtonske BiH i Republika Srpska

Novi „nestašluk“ muftije iz Novog Pazara

PDF Štampa El. pošta
Nenad Kecmanović   
utorak, 14. jun 2011.

(Pres za RS, 14. 6.2011)

Muamer Zukorlić je ponovo uspio da na sebe skrene pažnju regionalnih medija. Novi „nestašluk“ muftije iz Novog Pazara zove se BANU iliti Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti. Pošto je ovaj, bar nominalno, vjerski službenik svojevremeno formirao privatni univerzitet uz visoki blagoslov demokratske vlasti, ne vidim zašto je sada toj istoj vlasti problem da taj isti efendija osnuje i privatnu akademiju nauka. Istina, ono je nosilo atribut „internacionalni“ (univerzitet), a ovo sada „nacionalna“ (akademija), ali pošto se na čelu obje institucije nalazi muftija, nije teško prepoznati zajednički islamski imenitelj. Ukoliko ne krši zakon, ne vidim zašto sandžačkom muli treba praviti toliki publicitet.

Međutim, predsjednik IO Bošnjačkog nacionalnog vijeća Esad DŽudžević je „inače legitimnu BANU“ povezao sa „klerikalizacijom i džamahirizacijom Bošnjaka u Sandžaku“. Ako je to tačno onda se ista ocjena mora protegnuti i na Bošnjake u BiH, jer od 25 akademika-osnivača 20 živi i radi u Sarajevu pa će se u glavnom gradu susjedne „države“ nalaziti i paralelno sjedište BANU. Funkciju predsjednika Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, osnovane u Pazaru, tako će ravnopravno dijeliti profesori dr Ferid Muhić iz Skoplja i dr Muhamed Filipović iz Sarajeva, ali zajedničke funkcije u ovoj originalnoj organizacionoj shemi zadržaće inicijatori - reis Cerić, kao predsjednik Senata, i muftija Zukorlić, kao generalni sekretar.

Pretpostavljam da će novopečeni akademici i čelnici BANU reis Mustafa i muftija Muamer, u nedostatku naučnih referenci biti članovi umjetničkog odjeljenja. Nijedan od njih, istina, ne komponuje ilahije i kaside, ne piše poeziju ili sl., ali u njihovom slučaju „umjetnost“ treba shvatiti u smislu „umijeća“, odnosno „vještine“ u širenju islama, što ih je valjda i preporučilo na najviše vjerske funkcije u Bošnjaka. Tako će, zahvaljujući Ceriću i Zukorliću, a posredstvom BANU, biti dovršen Izetbegovićev projekat „islamizacije bosanskih Muslimana“. Čak i premašen, jer ni u Homeinijevom Iranu, gdje šiitske mule brinu o pravovjernosti državne politike, ajatolah ipak nije ni rektor svjetovnog univerziteta ni predsjednik akademije nauka i umjetnosti. No, ako se može i razumijeti da reis i muftija rade na tome da Kuran postane regulator ne samo duhovnog nego i svijetovnog života svih Bošnjaka, a da prestupnici budu kažnjeni po Šerijatu, šta je sa bivšim praksisovcem Feridom Muhićem i bivšim lenjinistom Muha medom Filipovićem. Ovaj potonji sada piše kako su Bošnjaci, za razliku od Srba i Hrvata, bili uskraćeni za mnoge nacionalne institucije, pa i BANU naspram SANU i HANU, a pri tome ne pominje dr Esada Ćimića nekadašnjeg omiljenog profesora Sara jevskog univerziteta i uglednog naučnika. 

Negdje krajem 60-ih, u vrijeme kada je na jednoj sjednici CK SKBiH odlučeno da muslimani postanu Muslimani, odnosno da od vjerske grupe postanu nacionalna, pokrenuta je velika partijska kampanja da ih ubjede da više ne treba da budu ni Srbi ni Hrvati ni Jugosloveni ni nacionalno neopredijeljeni. Filipovićev fakultetski kolega Esad Ćimić je tada u jednoj TV emisiji objasnio da lično ne misli mijenjati svoje hrvatsko nacionalno opredjeljenje, da živi u mješovitom braku jer mu je žena Muslimanka, da mu se rođeni brat osjeća Srbin itd. Bilo je to zvanično okvalifikovano kao ismijavanje muslimanske nacije i politike Saveza komunista, a među sunarodnicima stigmatizovano kao nacionalna izdaja.

Ćimić je onda potegao suprotnu argumentaciju: da je priznanje nacije samo polovično jer su Muslimani i dalje ostali uskraćeni za nacionalne simbole (zastava, himna) i institucije poput akademije nauka. Poslije toga je, iako Hrvat, bio optužen za muslimanski nacionalizam i istjeran sa fakulteta, glasom i samog Filipovića, koji danas, evo, ponavlja njegove argumente. Vodeći sociolog religije u SFRJ, valjda kao ipak Hrvat, nikada nije biran u ANUBiH, a Filipović je ocjenom da je „Andrićevo djelo Bosni nanijelo više zla nego sve okupatorske vojske“ stekao titulu „najpametnijeg akademika u Bošnjaka“.

Kao istovremeno član i ANUBiH i BANU, on je za medije objasnio da dvije institucije neće biti u konkurenciji nego u saradnji. U socijalističkoj BiH politički forumi su stalno apelovali da se u zajedničkoj, odnosno jedinstvenoj ANUBiH popravi nacionalna struktura jer je bio primjetan višak srpskih akademika u odnosu na muslimanske, ali je „nepravda“ tokom rata temeljito ispravljena. Štaviše, kada je 2009. za predsjednika po ključu trebalo da bude izabran Srbin, jedini kandidat je eliminisan zato što tokom potpredsjedničkog mandata nije prikupio dovoljno para – od zadatih 50 hiljada KM uspio je samo 4500. Ali ako već državna ANUBiH mora zbog materijalne oskudice da žrtvuje nacionalnu ravnopravnost u rukovođenju, muftijina i reisova neće imati ni finansijski ni nacionalni problem. Dobri muslimani će primati dva akademijska honorara, u ANUBiH i BANU, a ostali samo jedan. Zato Tunjo Filipović klikće: „Sloboda nam dolazi iz Sandžaka!“.

Rasim Ljajić iz Beograda dobro primjećuje: „Virtuelna akademija je legalna i ne treba je osporavati, ali će pogoršati međunarodni imidž Sandžaka“. Za Banjaluku pak, BANU je samo dokaz više da ni Bošnjaci zapravo ne žele zajedničke institucije kao ANUBiH.

 

Od istog autora

Ostali članci u rubrici

Anketa

Da li će, po vašem mišljenju, Rio Tinto otvoriti rudnik litijuma u dolini Jadra?
 

Republika Srpska: Stanje i perspektive

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner