Opet isto

Kada bi sada uspostavili islamski kalifat u Bosni i Hercegovini, to opet ne bi bilo dovoljno da neki bošnjački, a pogotovo islamski vjerski funkcioneri, prihvate da Srbi, Hrvati i ostali, imaju neka prava, osim da budu sirotinja raja.

Ne bi ih spriječilo ni da zloupotrebljavaju žrtve u BiH. Svaki glas o potrebi da se sa što više tačnosti predstavljaju zločini svih ratujućih strana u BiH, odbija se o ratne propagandne stereotipe o izmišljenim brojevima žrtava samo na muslimanskoj strani. Tako se i dalje neodgovorno i lažno govori o 300.000 hiljada mrtvih muslimana, o 60.000 silovanih muslimanki, te da su od svih zločina Srbi počinili preko 80 odsto. Kako onda objasniti da u ukupnom broju od 97.207 popisanih žrtava, ima preko 25.000 Srba. Ispada da su se Srbi sami ubijali i međusobno ratovali. Svako ukazivanje na lažne i jednostrane priče o be-ha ratovima, u kojima je ratovao svako protiv svakog, a Alijini Bošnjaci i protiv Abdićevih Bošnjaka, nailazi na histeriju propagandista paradnog globalizma.

Međutim, stvarna raspoređenost zločina, ne daje nikome za pravo svoditi krivicu samo na srpsku i donekle na hrvatsku stranu. Nisu ni tada bosanskohercegovački Srbi i Hrvati vršili agresiju na sebe same, bez obzira na upade u BiH paramilitarnih srpskih jedinica i hrvatske vojske. Kada se opravdano govori da zločin u Srebrenici nije jedini, onda krenu sinhronizovani napadi da je to negiranje genocida nad Bošnjacima, pa se to još izjednačava sa negiranjem holokausta.  

Neko vrijeme nije bilo jasno zašto se prećutkuju zločini koje je počinila muslimanska vlast i njena Armija protiv Srba i Hrvata, ali kada se sve sabere, ispada da se time neko na Zapadu dodvorava islamskom svijetu. Tako su neki američki zvaničnici pozivali islamske zemlje da vide američku politiku prema Kosovu i Bosni, a da pri tom ne gledaju Irak, Avganistan, Bliski istok.

To je više puta ovog mjeseca u Vašingtonu ponovio i Pedi Ešdaun, čovjek koji je nanio najviše štete pomirenju i budućnosti BiH, službujući kao visoki predstavnik međunarodne zajednice. Tražeći da se nova američka administracija što više angažuje u BiH, Ešdaun kaže: "I moj posljednji argument, zbog čega je novi angažman bitan za Sjedinjene Države – radi se o velikom geostrateškom pitanju uspostavljanja novih relacija sa islamskim svijetom i ovo je ključno područje za to. Ako ponovo doživimo neuspjeh u osiguravanju istinske domovine evropske islamske zajednice, smatram da bi to imalo konotacije na široj globalnoj skali, što nam ne bi bilo od pomoći u mnogim drugim regionima".

Prilično bezobrazno, budalasto i naivno, jer to pokazuju teroristički napadi 11. septembra, zatim londonski metro, španski voz, napad u Mumbaju. Svugdje su bili umiješani pripadnici "Al-Kaide", koji su sazrijevali u BiH, kao islamska pomoć bošnjačkim vlastima za vrijeme rata. To neće prestati kao odmazda islamista prema zapadnim zemljama, šta god sada činio Zapad prema Kosovu i BiH.

Takođe je postalo jasno kakvu je politiku vodio Pedi Ešdaun i OHR koji su instalisali paralelne strukture, bilo nametanjem institucija, bilo imenovanjima policijskih službenika, stranih tužilaca i sudija. Ne čudi onda što Bošnjaci stalno prizivaju Ešdauna i što im odgovara beskonačni ostanak OHR-a. Sada se vidi zašto Tužilaštvo i Sud BiH vode političke procese protiv Srba i Hrvata, zašto su suđeni Šarović, Jelavić, Čović i Ivanić. Te institucije selektivno vode istrage za ratne zločine, pa uglavnom optužuju i sude Srbe, vrlo malo Hrvate i u zanemarljivom broju Bošnjake. Pri tom ostavljaju po strani zločine muslimanske strane još sa početka rata, kao što su Dobrovoljačka ulica u Sarajevu ili Tuzlanska kolona. Nemaju optužnicu ni protiv Atifa Dudakovića, iako je u kameru naređivao spaljivanje srpskih sela. Ti navodno nezavisni i nepristrasni pravosudni organi na nivou BiH nisu ništa preduzeli ni protiv osvjedočenog zločina Nasera Orića, već je to uradio Okružni sud u Bijeljini. Bojeći se da pred sudom u Bijeljini, ne bi mogla biti zataškana Orićeva odgovornost, Sud BiH uzima sebi taj predmet i to po prijedlogu Orićeve odbrane. Ovi primjeri govore kome i čemu služe takvi organi. Cilj im je  isprepadati Srbe i Hrvate, da se ne bune što neko u ime međunarodne zajednice od BiH stvara domovinu islama.

Još jedan instrument kojim se želi postići dodvoravanje islamu ili "Al-Kaidi", kao protivniku koga se boje, sada bi trebale biti ustavne promjene u BiH. Kosovo je ostavljeno po strani, jer ono nikada i neće biti država. Zato u prvi plan stavljaju BiH. Tako na istoj sesiji sa Ešdaunom, "ekspert" Ivana Hauard iz Nacionalne fondacije za demokratiju, tvrdi: "U slučaju Bosne, SAD bi trebala sarađivati sa EU partnerima kako bi našli zajednički jezik u formulisanju koherentne strategije s dovoljno političke volje koja bi progurala ustavnu reformu što je moguće prije, obezbjeđujući joj narodni legitimitet. Prodemokratskim opozicionim liderima, kao i civilnom društvu, trebalo bi biti dato da ravnopravno učestvuju u debatama i raspravama kada je riječ o novim ustavnim promjenama. Stoga bih apelovala na vas, članove komisije, članove Kongresa i administracije da kontaktiraju sa civilnim društvom, susreću se sa nevladinim organizacijama i predstavnicima medija kada posjećuju balkanske države. Takvi sastanci jačaju njihovu legitimnost ne samo u očima političke elite, već i u očima građana i šalju jasnu poruku da je mišljenje o civilnom društvu bitno u demokratskim reformskim procesima i da je svaki oblik pritiska na medije neprihvatljiv. Bosanska ustavna reforma je posebno vremenski senzitivna. Svaki pokušaj ustavne reforme mora biti brz i okončan prije kraja ove godine kako bi prodemokratske, multietničke snage imale bilo kakvu šansu na izborima u oktobru 2010. godine".

Da li neko želi da nacrta Zlatka Lagumdžiju koga birači u BiH nikako neće, ili je to njihova takozvana "Naša stranka". Iz ovoga je vidljivo ko je oslonac za nakaradnu politiku nekih stranih faktora prema BiH, najvećim dijelom uperenu prema Srbima i Hrvatima. Čitava mreža kobajagi nevladinih organizacija, civilnog sektora, plaćenih medija, uz kvazi multietničke stranke – služi kršenju Dejtonskog sporazuma.  

Namjere se više i ne skrivaju. Ovakvom politikom prema BiH, nije moguće postići nikakvo jedinstvo kompleksnog  društva kao što je BiH. To nije bilo moguće ni u Belgiji, nakon skoro dva vijeka postojanja te države kao nezavisne i suverene, jer nije postignuta integracija različitih naroda. Ko to onda navodi BiH na još jedan slijepi kolosijek. Pa ni bratstvo-jedinstvo i jednostranački poluvjekovni politički i društveni sistem, nisu mogli integrisati be-ha narode u jednu naciju,  kako to neki pojednostavljeno ističu. Naprotiv. Zna se da rat u BiH nisu izazvali njeni stanovnici, već raspad Jugoslavije po volji velikih i moćnih država – "tako je negdje odlučeno" kaže Ante Marković.

Sada ostrašćeni univerzalisti i dobro plaćene nevladine organizacije i pobornici civilnog društva, hoće da reintegrišu BiH, kao da je ona ikada i bila integrisana. Ne samo da se zagovaraju takve aktivnosti, već se i prave političke stranke i debelo plaćaju svi oni koji će "zabludjele" stanovnike BiH, njih oko četiri miliona dovesti u pamet. Oni se prave ludi, a od nas očekuju da budemo zbunjeni. Kao da politički predstavnici Bošnjaka, Srba i Hrvata ne dobijaju glasove na izborima upravo zbog toga što odgovaraju očekivanjima njihovih sunarodnika. Tako Bošnjaci traže 100 odsto BiH, Srbi traže da se provodi Dejtonski sporazum i njime garantovana prava Republike Srpske, Hrvati traže veća prava, jer su kao konstitutivni element Federacije BiH, uskraćeni za elementarno pravo da makar ne budu preglasavani.

Kome odgovara nastavak tenzija i provociranje sukoba? Zašto Danijel Server iz Američkog instituta za mir koga finansira i američka vlada, kaže da ako dođe do novog rata, Bošnjaci bi lako pobijedili. Prilično čudan mirotvorac. Ipak, ne zna se šta bi bio ishod takvog sukoba. Možda se neki Bošnjaci nadaju da bi to bila unitarna država, a time država Bošnjaka,  kao što stalno i neuvijeno ponavlja njihov najveći politički autoritet reis Mustafa Cerić. A moglo bi se završiti definitivnim razlazom na tri samostalna entiteta. Onda bi totalno nezadovoljnim Bošnjacima, treći pomoćnik zamjenika nekog zapadnog ministra, saopštio: eto mi smo sve pokušali, kažnjavali smo Republiku Srpsku, ukidali ljudska prava bez suđenja i prava na žalbu, montirali političke procese, prijetili svim i svačim. Nije išlo. Slično smo radili i Hrvatima – nismo im dali treći entitet, čak ni TV kanal na hrvatskom jeziku, podijelili smo im i HDZ, proganjali njihove izabrane dužnosnike, ali nije išlo. Žao nam je, mi moramo tražiti drugi most prema islamskom svijetu.

Tada bi se ispostavilo da je to bila samo nekorisna alibi politika koja ništa i nije mogla riješiti, već samo još gore upropastiti. Tako nasamarenima biće se kasno kajati, jer neće imati ni Bosnu, ni Hercegovinu, nego samo svoj mali treći entitet. Nasamareni će biti i svi ostali, jer su morali potrošiti silno vrijeme i trud, na dokazivanje legitimnosti i legalnosti svojih stavova.  

Zato se mora reći da ustavne reforme radi "funkcionalne države", nisu ništa drugo nego formula za produbljivanje podjela, izazivanje dodatnih međunacionalnih tenzija, oduzimanje vremena za socijalno-ekonomske teme. Svakako da treba promijeniti ustavne odredbe o kandidovanju za članove Predsjedništva BiH, napraviti koncept stvarno neophodan za evropske integracije, po uzoru na druge evropske složene države, uvažavajući i višenacionalnu strukturu. Nastavak pritisaka za unitarizaciju BiH pod paravanom ustavnih reformi, bio bi još jedan doprinos za ostvarivanje BiH kao nemoguće države.  

Srbi i Hrvati nisu pristajali da budu kolateralna šteta nečije izgradnje mostova prema islamskom svijetu. Nisu pristali da se takvi mostovi za vrijeme rata grade preko mudžahedina i uspjeli su odbraniti svoje pravo na postojanje u BiH. Neće ni sada pristati, bez obzira što im se prijeti SIPA, stranim tužiocima i sudijama u suverenoj i nezavisnoj BiH koju je kao takvu  ustanovio međunarodni ugovor. Pri tom su više na meti Srbi, zbog Republike Srpske kao međunarodno priznatog entiteta koji kao takav ima elemente ograničene državnosti. Uostalom, uvijek govorimo da je Republika Srpska jedan od državotvornih entiteta BiH. Na udaru instrumentalizovanih i nametnutih institucija u BiH je ono što vide kao atribute državnosti i samoodrživosti Republike Srpske – od zgrada Vlade, pa preko mreže autoputeva, do zgrade RTV javnog servisa Republike Srpske, koji se pokazao bolje organizovanim i jedino finansijski stabilnim dijelom javne mreže u BiH.   

Svi znamo da ratovi na Balkanu nisu nikada nastajali sami od sebe. Uvijek je to bilo voljom velikih, uokvirenom u dobre, čak najbolje namjere. Rezultat su bili potoci balkanske krvi, zločini koji se ne zaboravljaju do sledećeg rata, a što je najtragičnije – sve veća podijeljenost i međunacionalna mržnja. Da li ćemo jednom i zauvijek prekinuti sa igranjem te predstave za nečiju politiku i publiku, uvijek gladnu rata i nasilja, ali izvan svojih granica. Toga više nema ni za njih, jer pred svačijom kućom igra mečka globalnog terorizma, hranjena "mostovima prema islamskom svijetu" za vrijeme rata u BiH.