Nema ukidanja viza zbog straha EU od veza BiH sa teroristima

(Glas Srpske, Banjaluka, 25.6.2010)

Strah Evrope od globalnog terorizma predvođenog islamskim fundamentalizmom i od toga da BiH ne postane zemlja - transmisija islamskih terorista i evropskih islamista - definitivno još zadržava odluku o viznoj liberalizaciji.

Izjavio je to u intervjuu Glasu Srpske predsjednik Vlade Republike Srpske Milorad Dodik i dodao da je jedan od dokaza za tu tvrdnju i to što je BiH ostala bez vizne liberalizacije iako je ispunila svih 167 uslova.

- Ovim su opet kažnjeni Srbi u RS koji ne pripadaju tom svijetu. Doživio sam da me sa diplomatskim pasošem BiH, koji nosim, odstrane na putu za SAD na aerodromu u jednom evropskom gradu. Posljednji sam ušao u avion samo zato što imam BiH pasoš. A onda tvrde da lokalne vlasti nisu nešto uradile. Ne, mi smo sve uradili, a kod njih postoji taj skriveni strah što opet dovodi do apsurda kompletnu situaciju - kaže Dodik.

Kako gledate na pritiske američkog državnog sekretara Hilari Klinton u vezi sa vojnom imovinom i ambasadorom Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira u vezi sa budžetima BiH i entiteta?

Problem je što su se integracioni i evroatlantski procesi bazirali na koncepciji rješavanja pitanja koja zadiru u unutrašnje odnose u okviru BiH. Prije nekoliko godina uopšte nije bilo važno pitanje vojne imovine, jer je vojska i sada u objektima koje koristi nesmetano. Odjednom se pojavljuje problem i potreba da vojska kao ima svoju imovinu. U mnogim drugim zemljama članicama NATO vojska se nalazi na privremenim lokacijama. Samo se ovdje traži upis te imovine gruntovno i vlasnički na nivou BiH. Predstavnici međunarodne zajednice su 2000. godine precizno rekli da imovina koja se zatekla na prostoru entiteta pripada tom entitetu, što je bila osnova za sprovođenje privatizacije privrednog sektora u RS. OHR je te godine utvrdio i da vojna imovina pripada entitetima u kojima se nalazi. Kasnije smo imali transformaciju tog stava u okviru samog OHR, naravno, kako je njima odgovaralo. Mnogi ljudi ne razumiju ta pitanja, ali to je suštinsko pitanje odnosa u okviru BiH. Mislim da prijedlog Hilari Klinton ide za tim da se uknjiži tih 69 lokacija, od čega 24 u RS, a da ostalo rješavamo poslije. Ne, to je jedinstveno pitanje i ono se ne može podijeliti. Mi prihvatamo da se te 24 lokacije iz RS knjiže na Ministarstvo odbrane BiH, ali one ne mogu da budu prometovane i one, kad prestane vojna potreba za njima, moraju da budu vraćene RS. To mora da piše u zakonu i sporazumu, i s druge strane, da sva preostala imovina izvan te 64 lokacije treba i mora da se knjiži na entitet u kome se nalazi. To je naš odgovor. Isti taj stav o knjiženju 69 lokacija čuo sam od nekih bošnjačkih predstavnika, ali mi ćemo ostati dosljedni svom stavu i nećemo ga promijeniti. Taj problem će se riješiti tako ili će ostati otvoren do kraja.

Rekli ste da su rezultati Samita EU i zemalja zapadnog Balkana održanog u Sarajevu veoma mali. Zašto?

Zbog evidentnog neuspjeha. To je po definiciji bio neformalni skup. Ni po zaključcima tu nije bilo ništa spektakularno. Evo, sad to više niko i ne pominje. To je karikaturalna priča, pretenciozna i prepotentna, nastojanje da se pokaže potreba za ubrzaniji put u EU, a Evropa je suočena sa ogromnim problemima i nema jedinstven pristup o proširenju. Treba da budemo svjesni da Evropa više nije primamljiva mlada za udaju, kao što je to bila recimo za Bugarsku ili Rumuniju kojima su na raspolaganju stajali ogromni fondovi. Mi moramo da stanemo i tražimo način na koji treba da se krećemo dalje. Naravno, civilizacijska vrijednost evropske ideje ne može da bude sporna, ali svjesno učlanjenje u EU nije više tako olakšavajuće i lagano i ne donosi samo privilegije, nego i ogromne probleme.

Zašto i pored ispunjenja svih postavljenih uslova nema vizne liberalizacije za BiH?

Da, svih 167 uslova je ispunjeno, a liberalizacije još nema. Uvjeren sam da postoji skepticizam u Evropi u vezi sa bojazni od globalnog terorizma predvođenog islamskim fundamentalizmom i od toga da BiH ne bude transmisija islamskih terorista i evropskih islamista. Taj strah definitivno još zadržava odluku o viznoj liberalizaciji za BiH. Time smo opet kažnjeni mi Srbi i RS, jer mi ne pripadamo tom svijetu. Ispunili smo svih 167 uslova i nismo dobili viznu liberalizaciju, a ranije je Srbija uz ispunjenih 80 odsto uslova dobila liberalizaciju. Neki za to krive lokalne vlasti. Zašto? Ne odlučujemo mi o viznoj liberalizaciji! Jasno je da postoje neki skriveni uslovi ili neka skrivena svijest ili skriveni strah.

Doživio sam da me sa diplomatskim pasošem BiH, koji nosim, odstrane na putu za Ameriku na aerodromu u jednom evropskom gradu. Posljednji sam ušao u avion samo zato što imam pasoš BiH. Jasno je da u EU postoji skriveni strah kada je BiH u pitanju, a i dalje evropske strukture traže jačanje i centralizaciju BiH i nastoje da ojačaju Sarajevo prije svega. Sarajevo treba razvlastiti, a ne ojačati, jer samo tako može na neki način da se izbjegne koncentracija islamskih terorista.

Činjenica je i da je, prije deset ili pet godina, kada su se neke zemlje učlanjivale u EU, moralo da se ispuni mnogo manje obaveza ili reformi nego što se to sada stavlja pred nas. Tako izgleda da smo mi kažnjeni stalnim povećanjem broja zahtjeva.

Kakvi su utisci sa boravka na Međunarodnom ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu?

Taj forum se održava pod pokroviteljstvom predsjednika Ruske Federacije i za njega pozivnice dobijaju oni ljudi za koje se misli da mogu doprinijeti razumijevanju i koncipiranju nekih budućih evropskih i svjetskih ekonomskih trendova. Na formu je važno učestvovati da bi se moglo vidjeti na koji način se razmišlja u globalnom smislu i koja su svjetska kretanja. Ocjena globalne krize je da nema ekonomije i zemlje u svijetu koja nije doživjela posljedice te krize. Interesantno pitanje je bilo procjena toga da li je kriza na vrhuncu ili je u opadanju. Odgovor na to pitanje je veoma teško dati.

Što se tiče direktnih kontakata, sastanke uz domaćinovo umijeće možete da organizujete u trenutku i da razmijenite informaciju. Tamo sam sreo ljude iz naftne industrije, odnosno "Zarubežnjefta" i iz Vlade Rusije, potpredsjednika, ministra ekonomije, ministra energetike, predstavnike Vnešekonom banke koja finansira projekat ovdje, predstavnike "Gasproma". Razgovarali smo o projektima koji se ovdje ostvaruju i svjetskoj ekonomskoj krizi. Što se tiče nas, mi smo i 2009. godine imali produkciju koja je bila na nivou 2008. godine, a u ovom periodu isto je kao i prošle godine.

Koji su razlozi stalnog produžavanja boravka OHR-a ovdje, stalno se spominje ispunjavanje forme "pet plus dva"?

Ma to su izmišljene stvari. To nigdje ne stoji u Dejtonu. Uopšte ne postoji ni PIC. Ne postoji ni OHR na ovakav način kao kancelarija, jer visoki predstavnik po Dejtonskom sporazumu je i njegova kancelarija. Ovdje se kancelarija pretvorila u konstantu, samo se mijenjaju visoki predstavnici. Problem je u tome što svijet ne zna šta će sa BiH, jer je zarobljenik ideje da BiH sa dodatnom centralizacijom može da bude odgovor za evropske integracije i stabilnost. Ja smislim da to nije ispravan put, ali nažalost, još se naš glas i argumenti ne čuju, nego se na njih reaguje površno, burno i sa predrasudama. Mi smatramo da samo dejtonska BiH sa tri ovlašćenja koja je dobila u Dejtonu i devet nadležnosti jedina i prava mjera za održivost ove zemlje. Svaka druga priča o tome kako zbog evropskih ili nekih drugih integracija treba da se dodatno centralizuje BiH ne doprinosi dugoročno njenoj održivosti i stabilnosti. Upravo zbog toga sva nasilna rješenja koja su nametali stranci polako zapadaju u krizu i jednog dana će sama po sebi postati apsurd. Jedini pravi koncept, ako tada uopšte neko bude želio da spasava BiH, biće upravo vraćanje izvornim principima Dejtona. Mi smo spremni da to uradimo.

Analitičari tvrde da EU ima dovoljno svojih problema, od Grčke do Španije i da je umorna od BiH. Zbog toga su predsjednici Srbije i Hrvatske Boris Tadić i Ivo Josipović dobili zadatak da normalizuju odnose u regionu. Vjerujete li da će se to i ostvariti?

Ovdje nisu nenormalni odnosi. U BiH su potpuno legitimni i legalni odnosi. Oni podrazumijevaju strane u BiH definisane Dejtonom na način na koji je to uredio Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, to jest Ustav BiH. To su odnosi između strana koje se zovu Republika Srpska i Federacija BiH i zajedničke institucije. I u okviru toga ovo što imamo ovdje je potpuno legitimna situacija. Lično mislim da ta situacija nije dobra, ali može li neko da kaže da je potpuno dobra situacija u Hrvatskoj, Srbiji, Turskoj ili Grčkoj? Činjenica je da ovdje neprikosnoveno vlada mir, i to je jako važno.

 A gdje dolazi do problema?

U trenutku kada neki pokušavaju da se intervenišu u političkim odnosima da bi promijenili institucionalnu i političku strukturu BiH. E tu već nastaju problemi, a ti problemi ne mogu da budu riješeni intervencijama sa strane. Naravno da je dobro da predsjednici Hrvatske i Srbije, kao i drugi predsjednici, ovdje dolaze. Oni su na taj način samo demantovali stereotipe koji su postojali kao onaj o RS koji postoji u Hrvatskoj. Mi ovdje imamo realan život i realne institucije, realne uspjehe i realne probleme kao što ih ima i Hrvatska ili bilo ko drugi. Nisu u pravu oni koji misle da su Tadić i Josipović dolazili ovdje da nas disciplinuju. Prošla su ta vremena. Samo oni koji imaju snažan podanički mentalitet misle da uvijek neko sa strane treba da dođe ovdje i da nešto modelira. Ne, oni su ovdje došli kao prijatelji, primljeni su kao dobri gosti u veoma partnerskim odnosima. Dan poslije boravka Josipovića u Banjaluci, on je rekao da očekuje da Vlada RS i Vlada Hrvatske uđu u rješavanje problema koje imamo. Želim javno da kažem da sam spreman da sa Vladom Hrvatske rješavamo te probleme.

Srbija je prihvatila uključenje Turske kad je u pitanju regionalna saradnja BiH, Srbije i Hrvatske. Vi imate drugačiji stav o tome. Može li Turska da doprinese normalizaciju odnosa?

Naravno da ne može, jer se ona ovdje ponaša navijački. U dobre namjere Turske mi ovdje ne možemo da vjerujemo, niti treba. Neki smatraju da nije potrebno biti tako direktan, jer je Turska jedna od moćnih zemalja u regionu. Bio sam svjedok na multilateralnim sastancima, recimo na sjednici Savjeta za primjenu mira, gdje učestvuje Turska kao predstavnik Organizacije islamskih zemalja, da je ta zemlja uvijek zastupala identičan stav koji ima bošnjačka strana. I nikad se nisu usmjerili na to da razumiju druge u BiH i da modeliraju sopstvene stavove na bazi spoznaja o pozicijama drugih. Tu je naš stav jasan i spremni smo da bilo kome to objasnimo. Zašto i kako Srbija komunicira sa Turskom, to je zaista stvar Srbije i nemam namjeru, ni želju, niti imam mogućnosti da utičem na to, a oni sigurno imaju neke svoje razloge. Ako se Srbija saglasi sa ulogom Turske u BiH na ovaj način, mi ćemo se i njihovom stavu suprotstaviti. I to je veoma jasno. Mi ćemo to prepoznati uvijek tamo gdje se to pojavljuje i uvijek ćemo veoma jasno reagovati na to otvoreno pitanje.

Može li Turska da prizemlji politiku Harisa Silajdžića i da je svede na demokratsku mjeru?

Nesumnjivo da je Silajdžić ovdje čovjek Turske, to se ne skriva. U političkim krugovima svi znaju da Turska neskriveno stoji iza politike koju promoviše Silajdžić, a ne recimo Tihić, Lagumdžija ili Radončić. Možda bi odgovor na to zašto je Silajdžić takav kakav jeste bila upravo spoznaja da ga podržava moćna zemlja Turska.

Kakvom procjenjujete posjetu i razgovore sa delegacijom Srbije na trećoj sjednici Savjeta za saradnju i jeste li definisali prioritete saradnje u budućem periodu?

Počeo je da se stvara utisak da je odnos između RS i Srbije na niskom nivou i da je ugrožen. Mi smo, naravno, protiv deklaracije koja unilateralno tretira samo Srebrenicu, jer smatramo da treba da se osude svi zločini, naravno, ne isključujući onaj u Srebrenici. Što se tiče Istanbulske deklaracije, ona je za nas nelegalna i nelegitimna i kao takva ne postoji, jer nije bilo konsenzusa i nije bilo legitimiteta da to potpiše Haris Silajdžić. Šta je Srbija učinila ili nije učinila, to je njihov problem. U takvoj atmosferi počele su da se šire priče o sukobima rukovodstva RS i Srbije. I sve je to demantovano kroz upravo taj sastanak, koji je potvrdio snažno jedinstvo po mnogim pitanjima. Naravno, uz partnerstvo koje podrazumijeva da na nekim pitanjima i nemamo ujednačene stavove. Zainteresovanost iz Srbije koju mi želimo da vidimo u okviru njenih dejtonskih obaveza u BiH i u okviru RS sigurno se održava. Privredna i svaka druga aktivnost se nesmetano odvija. Mi smo razvili odnose na nivou institucija i javnih ustanova na gotovo svim nivoima i obavezali se da se u iduća tri mjeseca potpišu memorandumi o saradnji. Nama je jasna međunarodna pozicija Srbije i mi izvan te dejtonske pozicije ne tražimo nikakvu drugu.