Na Božić je izvršena čudesna tajna: obnovljena je priroda time što je neizmenljivi Bog postao čovek. Neka bi se sveblagi Gospod Hristos rodio danas i u našim dušama kroz našu smirenu veru, kroz našu evanđelsku ljubav, kroz naše molitve, post, milostinje, kroz naše evanđelske vrline.

Reč na otvaranju Okruglog stola „Kosovo i Metohija – 13 godina posle agresije NATO“, održanom 23. marta 2012., u Beogradu.

Zašto, Borise, niste došli na Jadovno. Kažem Borise, jer svoju braću zovem imenom. Braća smo po jami Jadovinskoj jer dole u bezdanu Velebita još uvijek leže kosti vašeg djeda Strahinje uz kosti mojih djedova Luke i Milana i strica Steve.

Možda ova podela uloga SNSD-a i Saveza za promene, gde su na jednom nivou jedni vlast, a drugi opozicija, a na drugom nivou ovi drugi vlast, a prvi opozicija – može doneti i neki benefit Srpskoj pred težim iskušenjima na „evropskom putu“.

I ovoga Božića smo zajedno sa svojom braćom i sestrama na Kosovu i Metohiji, kolevci našega naroda. Poručujemo im u ljubavi Hristovoj da se vrate svojim kosovskim ognjištima i ostanu da žive sa svojim svetinjama, čuvajući naše Kosovo, „grdno sudilište".

Što se kriza kapitalizma više preliva sa zapadnih obala Atlantskog okeana na njene istočne obale, pritisci na Srbiju da se odrekne sebe u ime nekog fiktivnog članstva sve su veći. Kao da se nekome negde strašno žuri.

Šta god pojedinci mislili o isticanju raspeća, ili bilo kog drugog religijskog simbola u školama, odluka bilo o njihovom uklanjanju ili zadržavanju trebalo bi da bude doneta kroz demokratsku raspravu i debatu a ne diktatom zakona. 

Još kada smo prihvatili pozitivnu Studiju izvodljivosti za pridruživanje Evropskoj uniji, kojom nije obuhvaćena teritorija Kosova i Metohije, upleli smo se, svesno, u paukovu mrežu i evo rezultata nekoliko godina posle.

Kao bolničar u jednoj od Orićevih vojnih formacija, on navodi da je video i čuo kako su ubijani Srbi, među kojima i žene i deca, koji su bežeći plivali rekom Drinom prema Ljuboviji u Srbiji, dok su “Orićevci” na njih pucali.