Ukoliko bi se pokrenuo sudski proces za formalnu rehabilitaciju đeneralovu indirektno bi se priznalo da je on tada godine 1946. imao „veleizdajničku“ krivicu na osnovu koje mu se i sudilo ali su se sada stekli uslovi za pokretanje novog sudskog postupka.

BiH ima „privilegiju“ da je „međunarodni protektorat“, pa su sve spoljne operacije ovdje maltene legalne. Ako poslije onog presretnutog razgovora Vašington-Kijev, u kojem gospođa podsekretarka SAD kaže  „J...š EU!“ i „Na čelu ukrajinske vlade treba postaviti Jaceka, a ne Klička“, ima još iko da vjeruje da su nemiri bili spontani, ili je glupak ili saradnik.

Od petog oktobra naovamo, stekao sam utisak kako najvatreniji zagovornici evropskog puta stvaraju nekakvu iluziju da je „ulazak u EU“ neka vrsta konačnog cilja, onako kao što budisti opisuju nirvanu, a mi hrišćani drugi silazak Hristov.

Mada u crkvi za patrijarha kažu da je samo "prvi među jednakima", svi znaju koliko je važno koja ličnost zauzima to mesto. Da nije tako, ne bi izbor patrijarha izazivao toliku pažnju.

Nakon usvajanja Rezolucije 1244 SB UN, nijedna vlada Srbije nije ponudila plan „suštinske autonomije“. Umesto toga, lansirane su parole poput „najveća moguća autonomija“, „autonomija kakvu svet ne poznaje“.

Leševi obećavaju. "Ćeraćemo se još", kaže kletva ljutitog pesnika. Ali, na našu žalost o "ćeranju" mašta i previše onih koji o Matiji i njegov poeziji misle sve najgore. Leš je, da parafraziram "nacifikovanog" pesnika, najskuplja balkanska reč. Ovde i leševi ubijaju. Zato se bojim naših nekropolitika.

U Republici Srpskoj su na djelu dva procesa: naradžasta revolucija i djelovanje politiziranog islama.

Kao što je nekada trebalo oslabiti Srbiju kako bi se „očuvala“ stabilnost Jugoslavije, tako se i danas „stabilnost“ tzv. zapadnog Balkana „čuva“ cepanjem srpskog etničkog prostora i slabljenjem Srbije.

Kanonsko je načelo i crkvena praksa da obolelog patrijarha zamenjuje najstariji po hirotoniji ili rukopoloženju mitropolit. Takav je u ulozi „bljustitelja”, a ne patrijarha, što znači da je hranitelj ili čuvar patrijaraških prava dok je sprečen da ih sprovodi.

Na jugu Metohije zapaljeno je, porušeno i opustošeno desetine pravoslavnih hramova, uglavnom iz XIV beka, iz vremena kralja Milutina, Stefana Dečanskog, cara Dušana i njihovih savremenika.